Već je postalo tradicionalno da Evropsko prvenstvo obilježava mali broj letnih dana koji bude ravno 5 dana od mogućih 12. Na najveću žalost svih pilota ove godine, naime, nije u pitanju toliko bila vremenska prognoza već loša organizacija EP-a te nepripremljenost poletišta za moguće vremenske uvjete uz brojku od 150 pilota natjecatelja.

Ove godine Evropsko prvenstvo se održavalo u Nišu točnije Niškoj Banji, manje mjesto kraj Niša u Srbiji, i to nakon dvogodišnje stanke i prošlog Evropskog u Francuskoj u Morozinu. Sama poletišta koja su se koristila za natjecanje nalaze se na 15 kilometara udaljenosti od Niške Banje, na planinskom lancu koji se zove Svrljiška planina na visini od 900 metara nadmorske visine, start Fakir za vjetrove sjevernih smjerova odnosno 1000 metara visoki start Relej za vjetrove južnih smjerova. Sam teren vjerojatno pruža odlične mogućnosti za "cross country" letove uz velike visine letenja zbog stabilnih vremenskih uvjeta te dobrog gradienta zbog sjevernog vjetra koji je uobičajeni vjetar u tim krajevima. Sam kraj obilježavaju dvije planine, Svrljiška te Suva planina koja se nalazi 15 km zračne linije ispred Svrljiške te obrađene ravnice i polja koja su nam davala mogućnost za jednostavna neželjena slijetanja.



Na ovom Evropskom prvenstvu sudjelovalo je 25 nacionalnih evropskih ekipa te jedna iz Korea-e i jedna iz Australije. Sve skupa je bilo 146 natjecatelja od toga 14 djevojaka. Timovi su se sastojali od tri do šest članova, dok se za nacionalno bodovanje po prvi puta uzimao rezultat samo od odabrane trojce pilota, te samim time su sve nacije imale jedanake šanse, bez obzira imaju li tri ili šest pilota u timu. Hrvatska je u timu imala tri muška pilota, Karlo Bonačić KSL Albatros pobjednik Svjetskog Kupa Španija 2008. te naš državni prvak 2007, Damir Biondić KSL Krila Kvarnera državni prvak u 2006., te moja malenkost Marko Hrgetić PJK Flumen viceprvak Hrvatske u 2007. kome je ovo bilo prvo Evropsko prvenstvo.

Ceremonija otvaranja je prošla glatko te smo se ponosno prikazali u bojama hrvatske reprezentacije uz našu zastavu. Poslije smo se malo i opustili na zabavi uoči otvaranja prvenstva.

Prvi dan natjecanja je uvijek rezerviran za trening dan te za zaostale prijave natjecatelja i timova na natjecanje. Kako su se prijave na kraju odužile, na start odlazimo kasno tako da je mogućnost za trening zadatak otpao te su svi piloti letili rekreativno upoznavajući naše bojno polje idućih dana, štedeći se ipak za prvi dan trke. Dan je bio jedan od boljih te smo sa lakoćom letjeli pod bazama oblaka na 2500m nadmorske visine, a na kraju smo i sa lakoćom doletjeli do Niške Banje te našeg apartmana.



Prvi natjecateljski dan smo počeli uviđati lošu organizaciju i koordinaciju vodećih ljudi u organizaciji Evropskog prvenstva. Prvi dan je otkazan na kraju zbog velikog razvoja oblaka. Drugi dan je također otkazan nakon početka utrke zbog promjene smjera vjetra te činjenice da većina pilota više nije mogla poletiti, a oni koji su i pokušali završili su ispod starta u grmlju. To se sve moglo izbjeći da je organizator bolji poznavatelj vjetrova na tom području. Treći dan opet kasno dolazimo na start, a uz to vjetar okreće smjer sa južnih na sjeverne smjerove te tako organizator ostaje totalno nespreman za brzo premještanje na 500 metara udaljen sjeverni start Fakir. Nakon još malo izgubljenog vremena odlučuje se da će se polijetati sa malog starta po redosljedu pilota na svjetskoj rang listi kako se ne bi stvarao metež i guranje na startu.

Kako je dan odmicao sve dalje uviđamo da nećemo imati šanse da odradimo cijeli zadatak ako budemo startali među zadnjima. Na kraju se naša predviđanja obistinjuju te 51 km udaljen cilj u Pirotu postaje znanstvena fantastika. Samo dva pilota su uspjela doći u cilj dok smo ostali sletili puno prije zbog ugasle termičke aktivnosti na Svrljiškoj planini. Kad smo se spremili za povratak u bazu iskusili smo pravi problem kod loše organizacije natjecanja. Zbog nekordiniranosti vozača sakupljača te malog broj vozila, čekamo tri i pol sata na dolazak prijevoza. Na kraju nas pokupi vojni kamion te se nas 21 puni opreme naguramo u njega iako je bilo striktno zabranjena vožnja u njemu. Ispostavilo se da smo imali sreću za razliku od nekih pilota koji su bili prinudno sletili na Svrljiškoj planini te koje je organizator pustio da se sami snađu.

Troje pilota se vratilo tek u 5 ujutro u bazu, a bili su udaljeni samo 10 km od starta. Pravi užas! Na jutarnjem brifingu za vođe timova osjeća se napetost zbog nepoštene jučerašnje trke i loše organizacije pokupljanja. Trka je ispala vrlo nepoštena jer piloti koji su startali kasnije nisu imali šanse da dođu u cilj za razliku od prvih. Na kraju se pritužba da se poništi trka odbacuje na nezadovoljstvo većine. Što se tiče prijevoza na start i natrag organizator nema neko objašnjenje. Tu nam postaje očito da nešto ne štima, a objašnjenje da nema direktora natjecanja zbog bolesti nam postaje sumnjivo što se na kraju ispostavilo neistinito. Srećom na pola natjecanja uskače dio srpskog tima u organizaciju dovevši sa sobom iskusne ljude kod takvih organizacija.



U subotu opet otkazana utrka zbog nepovoljnog vremena. Dobivamo informacije od srpskog tima da će preuzeti organizaciju kako bi barem spasili ugled znajući da im je ovo vjerojatno zadnja organizacija međunarodnog događanja u tim krajevima. U nedelju čekamo na sjevernom startu da popusti jak sjeverni vjetar kako bi se mogla održati utrka. Na kraju vjetar popušta te nam daju utrku prema istoku tj gradu Pirotu. Opet polijetanje po redoslijedu, ali ovaj put po rezultatima prethodne utrke tako da ispada da su opet neki piloti bili povlašteniji o drugih. Neki od pilota se guraju da bi prije startali te ne mare za redoslijed, a među njima i pobjednik toga dana. Od hrvatskog tima Biondić je u cilju, Bonačić kilometar od cilja dok sam ja nažalost sletio na pola utrke. Prijevoz nazad u bazu je bio ovaj puta odličan zbog novih ljudi te me je kombi čekao na samom slijetanju. Što se tiče samih uvjeta taj dan mogu reći da je bilo vrlo stabilno u zraku, slabe termike uz dosta vjetra te se jedina termika na startu mogla pronaći u opasnim zavjetrinskim stranama ili se pokušati cijelo vrijeme držati visoko što je bio velik problem pogotovo onima koji su kasnije startali.

Ponedeljak je bio otkazan zbog jačeg južnog vjetra i stabilne situacije koja nije davala dizanja i termiku preko 1300m nadmorske visine. Utorak je bio označen kao peh za dio hrvatske ekipe. Biondić dolazi u cilj dok je Bonačić iscurio na pola utrke, a ja skupa sa njime jer mi je na startu krepao instrument za letenje te sam nakon tri slijetanja na start posudio samo GPS koji mi naravno nije bio dostatan za dobro letenje i dolazak u cilj. Na kraju se utrka zaustavlja zbog dolaska hladne fronte koja sa sobom nosi kišu i jak vjetar.



U srijedu je opet otkazana utrka zbog jačeg sjevernog vjetra. Četvrtak nam obećava oblake na preko 2500m nadmorske visine što nam daje mogućnost za dugu i kvalitetnu utrku. Opet sjeverni start i startanje po redoslijedu te "Speed run" utrka sa pojedinačnim mjerenjem vremena. Nakon žestokog polijetanja penjemo do 2200 metara i ulazimo u utrku. Po visini dosta jak vjetar od preko 10ms te niz vjetar letim 100 km/h prema prvoj okretnoj točki. Nakon prve okretne točke prekidaju utrku zbog navodno opasnih uvjeta na drugoj točki. Sam prekid utrke teško pada većini pilota jer su uvjeti bili odlični za jaku trku, a i činjenica da je taj dan moglo doći do promjena u rezultaima sudeći po pozicijama pojedinih pilota u vrijeme prekida utrke. Sam prekid utrke odrazio se  i na komunikaciju u timu za sastavljanje utrka. Sutradan njemački pilot, jedan od tima za sastavljanje utrka, odlučno govori da će zbog prekida jučerašnje utrke prekinuti današnju. Na kraju da bi se stišale strasti na startu i da bi se napravio maksimalno siguran zadatak, odlučeno je da trka ide preko ravnice točnije preko Niša pa Leskovac i na kraju cilj 12 km poslije Leskovca. Kako je puhao sjeverni vjetar opet smo startali na Fakiru po redoslijedu u ukupnom pretku pilota te je sam zadatka bio opet "Speed run". Pobjednici toga dana ovaj put nisu bili oni koji su prvi startali već negdje sredina kako to i biva u takvim utrkama. Biondić je imao priliku pobijediti, ali mu je na kraju falilo malo sreće i jedna termika da dođe u cilj. Taj dan smo Bonačić i ja u cilju nakon 3 sata u zraku i meni jedne od najtežih utrka. Trik za dolazak u cilj bila je velika strpljivost i letenje u grupama.

Zadnji dan kako biva bude uvije utrka kraća radi ceremonije zatvaranja i dodjele nagrada  te se obično da slijetanje blizu prostora organizacije, a ovaj put je to bilo sletište Niška Banja. Zadnji dan startamo sa južnog starta te je utrka "Race to goal" cik cak preko Niša. Na startu vrlo jaki i turbulentni uvjeti uz jaku termičku aktivnost. Svi brzo penjemo termiku do 2500 metara kako bi utrku počeli sa što većom visinom. Po početku utrke leti se punom brzinom bez imalo predaha do samog kraj utrke. Kako je utrka bila kratka za takve uvjete jedno malo zaostajanje više se nije moglo nadoknaditi. Biondić dolazi u cilj 43. Bonačić isto tu negdje dok sam ja letio drugom rutom i kasnije to više nisam mogao nadoknaditi te dolazim 69. Inače je to bila utrka po mojem ukusu i po meni najbolja na cijelom prvenstvu.



Na kraju prvenstva mogu reći da smo pokazali da u borbi sa vodećim pilotima u poštenim utrkama imamo šanse te da možemo i mi pokazati zube iako se to sad ne vidi po konačnim rezultatima Evropskog.

Pobjednik EP-a je Francuz Gregory Blondeau  dok su iza njega Andy Aebi iz Švicarske te Jeremy Lager isto iz Francuske. U ženskoj konkurenciji pobjedu uzima Eva Wisnierska iz Njemačke dok su iza nje Švicarka Anja Kroll te Francuskinja Elizza Hudrey. Nacionalnu pobjedu uzima Francuska ispred Švicarske i Italije. Mi smo nacionalno bili 17. Što je dosad najbolji hrvatski rezultat dok smo pojedinačno bili: Biondić 58. Bonačić 75. Te Hrgetić 105.