Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Trolovi, vukovi i divlje svinje - Dalmacija Ultra Trail na festivalu trail trčanja Bieg Rzeznika u Poljskoj
(Rejting 0 od 5)
Trekking
Autor: Marko Herman   
Nedjelja, 02 Srpanj 2017 17:39

Poljska nam je svima bila nepoznanica i to u smislu da nitko od nas još nije posjetio tu veliku državu. Kad kažem Mi, mislim na ''delegaciju'' Dalmaciju Ultra Traila – Dragomira Čovića Bilog, Hrvoja Kedžu, Anamariu Marović i moju malenkost koji smo otputovali u Poljsku, s ciljem promoviranja utrke.  

Promocija je planirana u okviru festivala trčanja Bieg Rzeznika u mjestu Cisna na jugoistoku Poljske, na tromeđi sa Slovačkom i Ukrajinom. Bieg Rzeznika je pravi pokazatelj strahovitog porasta interesa poljskih trkača za trail trčanje. Po riječima Mireka, glavnog i odgovornog za festival, sve je počelo prije 14 godina kada je na jednoj utrci sudjelovalo 13 trkača. Prije 3 godine utrka je prerasla u festival trčanja koji traje dva vikenda i tjedan između, s 13 utrka različitih formata i dužina staza. Ove godine sudjelovalo je oko 4000 trkača, uglavnom Poljaka. U okviru cijelog tog velikog događanja je i sajam na kojem smo promovirali Dalmacija Ultra Trail.

 

Nakon 12 sati vožnje i 1200 kilometara stigli smo u Cisnu, malo turističko mjesto u Podkarpartskoj regiji, okruženo beskrajnim šumama. Odmah se vidio šušur i nije bilo teško pronaći glavno mjesto događanja. Primijetili smo da je tamo vrlo uigrana ekipa i da je organizacija na razini. Odmah smo dobili sve što nam treba za štand i riješili prijave za utrke koje ćemo trčati. (šteta bi bilo ne iskoristiti priliku i usput otrčati koju utrku). Bili i Kedžo su se prijavili na utrku od 28 km, a ja na nešto dužu, 108 km, pa će oni ipak odraditi veći dio promocije, a ja ću braniti boje Hrvatske budući sam vjerojatno prvi Hrvat na nekoj Poljskoj ultratrail utrci.

 

Nešto malo o samoj utrci i kraju kojim se trči. Dakle, ja sam se prijavio na Ultru, dužine 108 km i 3800m akumulirane visine.  Start je bio nešto dalje od Cisne, u Polanczyku – turističkom mjestu na obali umjetnog jezera Solina, 30ak km od Cisne. Jezero je zaista lijepo. Okruženo gustom, zelenom šumom s razvedenom obalom i brojnim uvalicama. Na startu šareno mnoštvo. Paralelno s našom, startao je i trail maraton – 42 km. Nakon par riječi od strane Mireka (koje baš i nisam razumio) hrpa trkača se nakon znaka starta počela lagano formirati u zmiju koja je polako napredovala uzbrdo. Prvi dio od 7-8 km je bio uglavnom uz jezero. Pretrčali smo i preko brane koja jezero formira. Zanimljiv objekt koji smo i nakon utrke odlučili posjetiti. Kao što sam i očekivao, većinu vremena smo provodili u šumi koja osigurava temperaturu idealnu za trčanje. Usponi i silasci su se razmijenjali vrlo brzo, isto kao i mekani, zemljani šumski putovi i makadami. Gorje kojim je išla staza nije visoko. Samo jednom smo prešli nadmorsku visinu od 1000 m i to na samom kraju utrke. 

Okrijepne stanice su vrlo dobro raspoređene tako da imam dovoljno svega. Vode, hrane i naravno, ''raketnog goriva'' – Coca Cole. Volonteri su izvrsni, vrlo susretljivi, spremni pomoći  oko opreme ali i da podignu moral kad je teško. Oni su definitivno najupečatljiviji dio utrke.

Staza je tehnički nezahtjevna i uglavnom trčljiva, tako da sam u laganom ritmu nizao kilometre. Neki dijelovi makadama okruženih šumom znali su mi  biti monotoni i zamorni, ali bih vrijeme prikratio kratkim dozama razgovora s nekoliko trkača koji su stalno bili tu negdje blizu. Odgovaralo bi mi kad bi takav dio staze prekinuo kakav oštar uspon gdje bi uglavnom pokojeg trkača prešao. Negdje iza pedesetog kilometra počeo sam osjećati značajniji umor u nogama, ranije nego što sam očekivao. Tu se pokazao nedostatak volumena treninga i nedovoljno odrađenih sati u nogama. Tješio sam se da je to očekivano, jer mi je ovo sve dio pripreme za UTMB koji je dva i pol mjeseca kasnije i da taj blok treninga koji je specifičniji za uvjete na ultrama tek dolazi. Naravno, kako su kilometri išli dalje, noge i tijelo su bivali sve umorniji i negdje oko sedamdesetog kilometra sam osjetio laganu krizu  pa sam odlučio usporiti jer je do kraja bilo još puno. Često u takvim momentima situaciju olakšavaju male mentalne igrice . Ja sam brojao kilometre unatrag – koliko je kilometara ostalo do cilja. Još 38. Aj još malo pa 35. Kad dođe do 30 bit će lakše. Već je 28, odličan sam... Tako malo po malo bližio sam se kraju.

Pred samu noć dohvatio sam drugu tranziciju na 82 km. Čim sam se presvukao i popio topli čaj nebo se otvorilo i snažni pljusak je počeo natapati meku zemlju. Znao sam da će  biti velikih problema s blatom. Na strmijim dijelovima bilo je gotovo nemoguće održavati ravnotežu. Osvježenje koje je donijela kiša mi je godilo. Odlučio sam ubrzati koliko sam god mogao, da se blatnjavi putevi ne pretvore u neprohodne kaljuže. Ipak, takav teren mi je znatno usporio kretanje. Koliko god to možda većini trkača ne odgovara, meni kiša zna biti draga. Šuma je poprimila neku sasvim drugu, mističnu atmosferu. Izašli su brojni krilati kukci, mali vodozemci jarkih boja, a miris mokre šume je nešto predivno. U izmaglici i tami tih beskrajnih šuma gotovo da sam i mogao vidjeti trolove – čudna čovjekolika šumska stvorenja iz mašte čije smo skulpture, umjetničke slike i suvenire često viđali po ovom kraju.  Iako je veća vjerojatnost naići na divlju svinju ili vuka – dvije životinje koje se nalaze na logu Bieg Rzeznika.

 

Na zadnjoj okrepi, na 97 km dočekali su me DUTovci. Šalili smo se i slikali, oni su pili pivo, ja topli čaj. Kraj je blizu, čekao me najveći uspon na stazi i silazak do cilja. Kiša nakon više od 2 sata nije pokazivala znakove posustajanja. Nagazio sam koliko sam mogao, želio sam doći ispod 15 sati i po  trenutnoj situaciji to je bilo ostvarivo bez problema. Međutim, u jednom trenutku, na usponu, krivo sam skrenuo. Noć, kiša, umor i jednostavno mi je promakla oznaka. Sve se mislim kako dugo nema oznake, malo čudno. Osvrćem se da vidim ima li svjetlost kakve lampe iza mene. Nigdje ništa, potpuni mrak. Pokušao sam pogledati na mobitelu po GPS-u jesam li i dalje na pravom putu – nema signala. Ništa, nema puno razmišljanja – natrag do zadnje oznake. Nakon 10 ak minuta klizanja nizbrdo vidim oznaku i shvatim pogrešku. Izgubio sam najmanje 20ak minuta, možda i pola sata. Ljut sam na sebe ali šta je tu je, idemo dalje. Nakon uspona toliko strmog da bi bio vrlo težak i po suhom terenu, a kamoli blatnjavom i isto takvog spusta, dokopao sam se širokog šumskog puta i lagano utrčkarao u Cisnu.

 

Cilj, 15 sati i 26 minuta, 19 mjesto ukupno, 5 u kategoriji od 149 trkača koliko je startalo utrku. Naravno da su tu Anamaria, Bili i Kedžo. Nakon juhe brzo smo krenuli natrag u sobu jer Biloga i Kedžu je čekala utrka sutra ujutro u 10.00 Ili 9.00? Ili možda 8.30?  Ali to je druga priča, možda je ispriča netko od njih dvojice ;-)

 

Mislim da je i dio priče o Dalmaciji Ultra Trail-u dobro prošao u Poljskoj. Mediteran, more, rijeke, kanjoni, srednjovjekovne tvrđave, mala seoca s kamenim kućicama, izazovna staza i cijene pristupačnije nego u Italiji ili Francuskoj, dobar su mamac za poljske trkače koje u Dalmaciji dočekujemo raširenih ruku.

  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.