Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Atenski maraton iz pera maratonca hedonista
(Rejting 5.00 od 5)
Cestovno trcanje
Autor: Dario Kučić   
Nedjelja, 21 Studeni 2010 16:32

 

Evo već je skoro 3 tjedna od povratka iz Atene, i nekako sam se uspio natjerati da napišem par riječi putovanju kojem je povod bio Atenski maraton. Naime, krajem ožujka ove godine, u jeku mojih priprema za bečki maraton, na inicijativu svog klupskog kolege iz MK Marjan i prijatelja Kristijana Sindika, uplatio sam startninu za spomenuti maraton.

 

Nije me trebalo previše nagovarati, pa ove godine je ipak 2500 godina od povijesnog događaja koji je izrodio legendu o grku Pheidippidesu. Nisam se zamarao previše pitanjima organizacije putovanja jer mi je u tom trenutku taj 31.10.2010. izgledao poprilično daleko.Znam da se uvijek mogu osloniti na svog vjernog sponzora, sebe. Ova ideja mi je bila još privlačnija jer do sada nikad nisam bio u Grčkoj. No, jesen je brzo došla i nakon povratka sa slovenskog Loveman-a na Bledu, došlo je vrijeme da se krene s pripremama i organizacijom putovanja. Do trke mi je preostalo manje od dva mjeseca, tako da o nekim ozbiljnijim pripremama nije ni moglo biti riječi. Odradio sam nekoliko većih dužina i trćao koliko su mi to obveze dopuštale. Na poslijetku, rezultat mi nije bio imperativ.  Prvi plan mi je bio da okupim veće društvo, te da krenemo automobilom prema Grčkoj, no u posljednji trenutak većina je odustala, te mi nije preostalo ništa drugo nego da nabavim karte za avion i rezerviram hotel u Ateni. U Atenu smo došli u petak rano ujutro, dva dana prije same trke. Prvi dan je prošao u prijavama za Maraton, laganoj šetnji i kasnom ručku u jednom odličnom restoranu. Normalno, posjet Ateni nije mogao proći bez većernjeg izlaska, a ovaj je potrajao skoro do jutra. U prvom kafiću u koji smo ušli upoznali smo društvo rapoloženih Grka s kojima smo produžili do jednog odličnog kluba. Odličan provod, a trka je ionako tek sutra, rekao sam sam sebi i riješio se grižnje savjesti zbog umora koji je ovakav izlazak dan prije trke mogao izazvati. Subota je bila posvećena odmoru, laganom obilasku zanimljivosti u blizini hotela. Tu večer je u Atenu došao moj klupski kolega iz MK Marjan Jakov Teklić, iskusan maratonski veteran, koji je otrćao veliki broj maratona po svijetu. Dogovorili smo se da sutradan zajedno krenemo do starta utrke. Sam odlazak na start je bio jako dobro organiziran, autobusima sa tri različite lokacije u Ateni. Prijavljenih natjecatelja je bilo preko 12.000. Na start smo došli malo iza 7 ujutro, po prohladnom ali sunčanom vremenu. Start je bio predviđen za 9 sati ujutro. Iako nismo znali je li je prijavljen još koji Hrvatski natjecatelj, sasvim slučajno, u onoj gužvi prije utrke, smo sreli dvojicu Zagrebčana (Vareškić i Vladek). Oni nam rekoše da Renata Sopek neće nastupiti na maratonskoj utrci. Kakva žalost, takve medijske najave i onda odustajanje od trke. Sve nam je to bilo smiješno. U dobrom raspoloženju smo ušli u svoj startni blok. Nije mi se svidjelo što smo bili smješteni u šesti od sedam startnih blokova, bez obzira na prijavljene rezultate. Znao sam da će me dodatno iscrpiti pretjecanje gomile sporih natjecatelja koje će se protegnuti barem prvih 7-8 km. Napokon je dan signal za start. Meni je trebalo skoro 17 minuta da prođem kroz startnu crtu. Odmah se vidjelo da će biti prilično vruće. Jutarnji vjetrić je uskoro prestao, a sunce je sve jače pržilo. Odlučio sam trčati u tempu od oko 5min/km i toga sam se uspijevao držati početnih 13-14 km.  Prvih 25 km sam imao i odlično društvo, prekrasnu natjecateljicu iz Nigerije Esther Obiekwe, čiji je tempo bio baš kakav je meni odgovarao, šteta što je negdje na 25 km usporila te sam se odlučio odvojiti i trčati svojim tempom. Staza se stalno uspinje od negdje 5 km do 32 i to na način da se izmjenjuju uzbrdice i kratke nizbrdice, te još veće uzbrdice. Uspon nije nigdje prevelik, ali me ta kombinacija, uz visoku temperaturu prilično iscrpila, te sam pao u ozbiljnu krizu između 27 i 32 kilometra, gdje su mi se vremena po kilometru opasno približila granici od šest minuta. Od krize sam se potpuno oporavio tek negdje na tridesetosmom kilometru. Zadnjih par kilometara sam uspio istrčati u tempu od oko 4:45 po kilometru. Konačno neto vrijeme od 3:43  i nije tako loše. Izgleda da sam bio najbolji od hrvatskih natijecatelja, što mi se nikad nije na nekom maratonu dogodilo. Valjda zbog toga što nas je ovdje bilo samo četiri. Utrku su završila 10084 natijecatelja, a ja sam utrku završio na  1582. mjestu. Jakov Teklić je utrku završio u vremenu 3:53. Najsporijem natjecatelju je trebalo osam sati i deset minuta za završetak utrke. Sama utrka je bila prilično dobro organizirana, puno je ljudi stajalo uz stazu, dijelilo maslinove grančice natjecateljima, pljeskalo, vikalo bravo. Ukratko, atmosfera na i oko trke je bila odlična.

 

 

Najbolje od svega je što sam se nakon utrke odlično osječao. Poslije par sati odmora, i duuuugog tuširanja i hotelu, otišao sam na večeru u restoran gdje je svirala živa glazba. Uz dobru hranu, vino i vruću rakiju s cimetom raspoloženje je raslo, da bi već oko osam navečer pola restorana plesalo na stolovima, razbacivalo karanfile s malih pletenih tanjura (noviji običaj koje zamijenio razbijanje tanjura). Ukratko, savršena nedjelja u Ateni. U dobrom raspoloženju vratio sam se u hotel oko 11 navečer. Sutradan je na redu bilo razgledavanje Akropole i okolnih arheoloških nalazišta, te odlazak na avion u poslijepodnevnim satima.Ovim malim prikazom Atenskog maratona iz svoje perspektive, htio sam pokazati kako trčanje maratona nije nekakav strašan bauk ni patnja. Moje je mišljenje da svako tko se rekreativno bavi trčanjem može istrčati maraton nakon nekoliko mjeseci priprema i pri tom  doživjeti nezaboravno iskustvo samog natjecanja. Cilj bavljenja ovakvom vrstom sportskih aktivnosti, za prosječnog maratonca rekreativca, je pronalaženje zadovoljstva u samom treningu, sudjelovanju na natjecanjima, putovanjima i upoznavanju ljudi iz cijelog svijeta.    

 
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Komentari (1)
1 Ponedjeljak, 22 Studeni 2010 09:35
dario.kucic
Kakva greška ... napisao sam sat vremena sporije vrijeme istrčanog maratona ... pravo vrijeme je 3:43.
yvComment v.1.24.0
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.