Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Pljuger i gurman (čitaj superman i hi man) tri dana na rijeci
(Rejting 0 od 5)
Kayaking
Autor: Zoran Čančar   
Nedjelja, 10 Kolovoz 2008 01:00

Idealan početak:: Osvanuo je sunčani, topli, suhi petak. Dan je bio prekrasan, ja sam znao da nemoram ići do ureda a Igi si nije zrezao prst na svom novom, opako oštrom 'Švicarcu'. Pravi početak:: Osvanuo je tmuran, hladan, mokri petak. Dan je bio odvratan, ja sam znao da moram do ureda a Igi si je svojim novim 'Švicarcem' skoro odrezao prst.

 

Ali bili smo odlučni, i znali smo da nas ništa neće spriječiti da krenemo baš ovog odvratnog petka. Nakon što smo stali u prvoj pekari (jer uz to što smo bili odlučni, bili smo i gladni), krenuli smo put Primišlja. Skretanjem sa stare Jozefinske prema Slunju jedine table koje smo vidjeli uz cestu su: OPREZ MINE!!! Što se vrlo dobro uklopilo u ovaj 'prekrasan' dan.



Nakon otprilike dvedesetak dana vožnje (bar se nama tako činilo), naišli smo na tablu Primišlje. Ali naišli smo i na nešto drugo, na izuzetno simpatične, drage, ljubazne i tople ljude. Jedan od takvih bio je i deda Milan, koji nas je uputio u pravcu Rončevića slapa sa pola litre rakije za koju nije htio uzeti ni lipe. Sve probleme smo zaboravili onog trenutka kad smo ušli u kayak i krenuli!



Nakon Rončevića slapa rijeka ulazi u uski kanjon koji je čaroban čak i po ovoj banani od vremena. Slapovi u kanjonu su tako prekrasni da smo se Igi i ja zavjetovali barem još jednom vratiti u ovaj mali raj na zemlji. Budući da je bilo poprilično kasno odlučili smo se ukampirati odmah na izlazku iz kanjona kod Smoljanovića slapa tj mosta u Tounjskom Tržiću. Prekrasna livadica okružena sa šumom s pogledom na Smoljanovića mlin nas je pozivala da porespavamo. Nije nas dugo trebala pozivati budući da je Igiju pod hitno trebala cigareta a meni nekakva klopa. Zaspali smo ponosni što smo nakon tako vlažnog dana uspjeli zapaliti vatru i u nadi da će nas probuditi nešto ljepše vrijeme.





Subotnje jutro je bilo hladno, ali Cisalfa se pobrinula za hladnoću sa vrhunskim Ferrino šatorom i vrlo dobrim 8848 većama za spavanje ali nedugo nakon buđenja cijelu livadu je okupalo sunce. Čim smo riješili jedan obilan doručak bili smo spremni za nastavak.

Poslije Tounjskog Tržića Mrežnica teče usporeno, ako se uopće može reći da teče. Dva slapa nizvodno i već smo čuli buk Šušnjara, prekrasnog 13-metarskog slapa koji na svakoj strani svoje obale ima po jedan mlin. Prizor na Šušnjar nikoga, pa ni nas ne može ostaviti ravnodušnim i teškom mukom ga ostavljamo iza sebe te krećemo dalje ovom pitomom ljepoticom.



U trenutku kad smo bili već prilično umorni, željni odmora, klope i čvrstog tla pod nogama s lijeve strane rijeke nam se ukazao Klarića mlin na slapu Sastavci gdje se Tounjčica uljeva u Mrežnicu. Iznenadili smo se kad smo na terasi mlina vidjeli ljude. Ti isti ljudi su bili vlasnici mlina jer je mlin privatan posjed. Čim smo stupili na tlo, namjera nam je bila zamoliti da se malo odmorimo na tom prekrasnom mjestu. To očito nije bilo potrebno, jer prije nego smo se Igi i ja snašli, gazda Ratko je već nosio dvije čašice rakije, jednu domaću kobasu i kruh te nas pozivao da ostanemo koliko želimo.



Nakon što smo čovjeku pojeli pola zalihe kobasica htjeli smo krenuti dalje ali onda je gazda Ratko spomenuo da možemo ostati prespavati u mlinu. Igi i ja smo se pogledali i u isti glas rekli: OSTAJEMO!!! Budimo realni, koliko puta čovjek ima priliku spavati u mlinu.

Spavati u mlinu je nevjerovatan osjećaj jer koliko god ta voda bučila tik pored nas mi smo spavali ko’ bebe. Pokušali smo se probuditi rano, ali to je u ovom okruženju bila nemoguća misija. Nakon doručka (ode druga polovica zalihe kobasa) i opraštanja sa tetom Elizabetom i gazdom Ratkom (hvala Vam) morali smo krenuti dalje. Znali smo da nas čeka krvava Nedjelja.






Nedjelja je bila čista fizikalija, ponestalo je i klope i cigareta ali Mrežnica je cijelo vrijema bila tu. Dva slapa prije Rebića čak smo se uspjeli prevrnuti, sve stvari su ostale suhe opet zahvaljujući Cisalfi sport, osjećaj i nije baš najbolji ali na svu sreću danas se smijemo tome. Umorni, ali sa ogromnim smajlom na faci stigli smo do cilja nešto prije Belavića. Dočekao nas je roštilj, torta, čak i transparenti.



Budući da sam prošao Skradinski Buk, Plitvička jezera, Paklenicu, Risnjak, Mljet... Doista mi nije jasno kako ova ljepotica nije u najmanju ruku Park prirode.

Krupa i Zrmanja here we come!!!

Kayaking is not dead!!!!

___

A kako je sve počelo čitajte ovdje:: Pljuger i gurman tri dana na rijeci
 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


MARKETING









AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.