Cilj odlaska na Olimpijske igre u Weymouth 2012. zacrtale su sebi Enia Ninčević i Romana Župan (Uskok, Zadar). Put kojim su 18ogodišnja Ninčević i 21ogodišnja Župan došle do toga da danas sjede zajedno u brodu braneći boje zadarskog Uskoka u potrazi za što boljim rezultatima i ostvarenjem olimpijskog sna nije bio onaj klasični...

Olimpijski dvosjed 470 klasa je u kojoj Hrvatska ima dugu tradiciju, i to tradiciju odličnih rezultata i nastupa na svim OI od 1992. godine do 2008. u muškom konkurenciji, no kod djevojaka nismo bili baš tako uspješni. Olimpijski ciklus za Atenu 2004. jedrila je jedna splitska posada, no djevojke se nisu uspjele plasirati. To je bio dosad jedini ozbiljni pokušaj. Cilj odlaska na Olimpijske igre u Weymouth 2012. zacrtale su sebi Enia Ninčević i Romana Župan (Uskok, Zadar). Put kojim su 18ogodišnja Ninčević i 21ogodišnja Župan došle do toga da danas sjede zajedno u brodu braneći boje zadarskog Uskoka u potrazi za što boljim rezultatima i ostvarenjem olimpijskog sna nije bio onaj klasični.

Enia je zajedrila 1998. godine u Opatiji. Vrlo rano pokazala je da je iznimni talent. Sa samo 11 godina, 2001., je osvojila naslov prvakinje Hrvatske do 15 godina, a 2005. godine pobijedila je ukupno na državnom prvenstvu klase Optimist. Enia je još uvijek jedina hrvatska kormilarka koja je uspjela osvojiti prvo mjesto ukupnog poretka na državnom prvenstvu klase Optimist. U kadetskom uzrastu tri je puta nastupala za reprezentaciju. S 12 godina 2002. godine malo joj je nedostajalo da uzme brončanu medalju na Europskom prvenstvu Optimista u Portugalu. Zauzela je četvrto mjesto u ženskoj konkurenciji, a taj slučaj i dan danas se pamti u hrvatskim jedriličarskim krugovima, jer je medalja izgubljena za zelenim stolom, u prilično sumnjivim uvjetima s vrlo nečistom pričom konkurencije. Bila je to velika škola. Godinu dana kasnije na EP u Starom Gradu na Hvaru bila je sedma, dok je 2005. na SP u Švicarskoj Enia bila 36. ukupno, osma djevojka na svijetu, i tada već godinu dana članica zadarskog Svetog Krševana.

Za to vrijeme Romana nije ni sanjala o jedrenju. Bavila se natjecateljski plesom i to latinoameričkim plesovima. U jedrenje je ušla sasvim slučajno. Upisala je tečaj jedrenja na katamaranima (hobbie cat) i tamo upoznala neke bivše jedriličare koji su je pak upoznali s Edom Fantelom iz JK Sveti Krševan. Pogađate, tamo je 17ogodišnja Romana srela Eniu i pakt je pao - idu zajedno u 470. Prije dvije godine djevojke su zajedno prešle u Uskok.

Najbolji rezultat dosad za posadu Ninčević/Župan bilo je lanjsko deveto mjesto na europskom juniorskom prvenstvu. Ova godina bit će u mnogočemu ključna za ovaj zadarski dvojac. Osim što su po prvi put krenule ozbiljno u olimpijski ciklus Ninčević je sad maturantica, upisat će studij u Zadru i djevojke će se konačno moći apsolutno posvetiti zajedničkom treningu, jer stvoriti jedan dvosjed je vrlo teško. Župan je studentica druge godine menadžmenta u Zadru.

Je li teško uskladiti dvije osobe u jednom malenom brodu

Enia: Uskladiti dvije osobe naravno da nije lako. Sve ovisi o njima. Ne smije se ništa siliti, ako ne ide, ne ide. Ako dijele iste ambicije i ako im je stalo do rezultata mislim da ne bi trebalo biti problema. Još dok sam jedrila u Optimistu mi se više sviđalo momčadsko jedrenje nego pojedinačno. Kada sam prelazila iz Optimista fizički mi je odgovarala klasa 470, a ujedno je i tandem pa mi se još više svidjela. S Romanom jedrim četiri godine. Zajedno treniramo, putujemo, živimo pa na kraju i jedrimo u istom brodu. Teško nas je razdvojiti skoro smo kao sestre. Stoga mogu reći da je ona osoba kojoj potpuno vjerujem i na koju se mogu osloniti koliko u jedrenju toliko i u privatnom životu. Uporna je i mislim da kad udružimo snage da možemo daleko dogurati.

Romana: Mislim da nije lako uskladit dvije osobe na brodu, pogotovo ako je riječ o curama. Ja bi rekla da je slično kao u braku ha ha. Ima slučajeva vrhunskih posada, gdje kormilar i flokist uopće ne razgovaraju, već samo jedre zajedno radi rezultata. Srećom, kod nas to nije tako. Enia i ja smo se brzo složile jer smo obje znale koliko nam to znači u životu. Ako je osoba spremna za suradnju, uočava svoje greške i trudi se iz dana u dan kao Enia, onda je puno lakše. Toliko često provodimo vrijeme skupa da smo postale skoro kao sestre i mislim da su se i naše obitelji počele tako ponašati.

Kako doživljavate jedrenje?

Enia: Danas nakon 11 godina jedrenja ono je postalo dio mog života i svakodnevice. Jedrenje kao sport je vrlo težak i zahtjeva puno vremena i odricanja i nije lako postići dobar rezultat.

Romana: Jedrenje je način života, koji ti malo po malo postaje glavna okupacija i sve drugo pada u drugi plan. Postaneš ovisan i nema ti povratka.

Kalendar regata za ovu mladu posadu ove je godina dobro ispunjen. Nakon Palme i Hyeresa krajem svibnja slijedi im regata Svjetskog kupa u Nizozemskoj, nekoliko dana nakon toga u Austriji počinje Europsko prvenstvo, kraj lipnja i početak srpnja provest će na Mediteranskim igrama u Italiji, krajem srpnja malo će i do Garde na SP u 420, u kolovozu je u Danskoj na rasporedu Svjetsko prvenstvo, rujan je rezerviran za završnicu Svjetskog kupa u engleskom Weymouthu, poprištu Olimpijskih igara 2012. A u međuvremenu jedna treba nekako maturirati i upisati studij, druga upisati treću godinu studija..


Autor i photo: Zrinka Grancarić / arhiva Enia Ninčević & Romana Župan