Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Dite Marjana
(Rejting 4.63 od 5)
Sportsko penjanje
Autor: Anamarija Marović   
Srijeda, 08 Prosinac 2010 21:51

Za Luku Trumbića slobodno možemo upotrijebiti opis: dečko kojeg bi svaka majka poželjela. On je taj kojemu djevojke u kafiću ostavljaju ljubavne poruke na salvetama, koji svih osvaja osmjehom, jednostavan je, odgovoran i skroman.

 

Osim toga, Luka je i jedan od mladih hrvatskih sportskih penjača i to jedan od najboljih. Nakon raznih sportova kojima se bavio jedan dan odlučio je probati penjati i ostao. Vizitka koju Luka spominje u ovom razgovoru je vizitka s mojim brojem telefona, na kojeg me jedan dan nazvao njegov otac i tako je Luka došao i ostao. Uvijek se smijemo kako je tada bio mali, manji od mene, a sad je za glavu veći. Možda od njegovog penjanja ne bi bilo nekog uspjeha da nije imao potpunu podršku roditelja koji su suzbili svoje strahove pa čak i kad su svoje petnaestogodišnje dijete ugledali u Paklenici u stotinjak metara dugom smjeru.   

 

Bavio si se i trenirao razne sportove, vozio si skate i na kraju si ostao u penjanju?
Da, ka mali san bia trenira sve od reda od plivanja, tenisa, košarke, nogometa, ...evo sad se skoro 5 godina bavim penjanjem. 

Kako si se zapravo odlučio za penjanje, gdje si to prvi put vidio? 
A penjanje sam ka mali uvik gleda na Planovu (penjalište kraj Omiša; op.a) kad sam isa sa svojima u Radmanove (Radmanove mlinice; op.a), uvik bi stali i pogledali ekipu kako penju. Mater je uvik govorila da su oni ludi... A, ja san prvi put sta na stinu na Žnjanu.
Bia je sajam Sasso i bilo je organizirano Prvenstvo Hrvatske, a u međuvremenu su svi mogli provat penjat, pa tako ja sa svojim prijateljima. Kad san doša doma nakon toga dana reka san ocu da nazove neki broj na nekoj vizitki PK Splita.

   

Prije početka bavljenja penjanjem bio si čest gost Hitne pomoći? 
Hahaha, da, na Hitnoj san bia preko 10 puta, i to uvik nekakva šivanja glave ruke noge, a i nekoliko lomova je bilo. Evo na hitnoj nisan bia ima već 5 godina i nadam se da necu .:D

Imao si veliku podršku roditelja. Sjećam se da su jednom došli u Paklenicu. Ti si baš penjao dugi smjer. Nisi imao više od 15-16 godina, a oni te ugledaju u smjeru na stotinjak metara visine. Kakve su bile reakcije?
Hahaha.  Da, bili su, a i dalje su mi podrška. Prije par godina je to bilo, došli su u Paklenicu i šetali kroz kanjon dok san ja bia gore na nekih 200 metara. Mater me zvala na mobitel i pita-di si sine, a ja kažem - a eto me gore poviše vas, jer san ih bas bia ugleda. Ima san kameru i sve san to snimia. Mater je bila u šoku, dok su otac i mladji brat onako mirno komentirali kako nisan normalan. 

Uvijek nakon puta i penjanja žuriš kući na maminu večeru, kako je sad u Zagrebu bez mame?  
A samo zbog toga idem na put, hehe. Kako uvik kad idem na penjanja ništa ne jedem, onda na povratku sam uvik zva mater da mi spremi nesto da san gladan, a kad si gladan uvik prija, pogotovo materino.  U Zagrebu se evo natiravan nesto skuvat, ili koji put do menze, kako kad stignem .

  

Natječeš se u sve 3 disciplina, koju favoriziraš?  
Da, možda mi je najdraža bolder disciplina, vjerojatno zbog toga što stalno treniram u takvoj dvorani, međutim i težinsko i brzinsko daju poseban osijecaj na natjecanju.  

Još kao junior izabran si u seniorsku reprezentaciju, gdje si se sve natjecao? 
Da , u seniorima san se prvi put natjecao prošle godine u Kini na Svjetskom Prvenstvu, te ove godine u Austriji na Europskom prvenstvu. Dok sam s juniorima bio u Australiji, Škotskoj, Sloveniji i Austriji.  

 

Koje ti je najdraže natjecanje?  
Pa neman neko najdraže, al mi se najdraže natjecat na svjetskim natjecanjima zbog nekog osjećaja da se u tom trenutku penjem sa najboljima...  

Kakav je to osjećaj naći se među najboljima na svijetu i svjetskim prvacima?  
Pa od početka kad dođem na Svjetsko prvenstvo iman u sebi neki poseban osjećaj. Prvo, ugledam te velike dvorane o kojima mi u Hrvatskoj još uvik sanjamo. Zatim i svjetski vrh penjača koji dok penju smjer, koji je poprilično težak učine ga naizgled laganim.Ponekad bi se najrađe preselia u te zemlje sa tim dvoranama, jer je u njima stvarno veći gušt penjat, nego u dvoranama u kojoj sam dosada trenirao. 

  

Gdje se najbolje osjećaš, na kojem penjalištu?  
Najdraže penjalište mi je Marjan, zbog toga šta sam tamo počeo, a i najviše sam boravio na njemu.   

Sad studiraš u Zagrebu, gdje je bolje? 
A jesam, a meni je uvik bolje doma, jer doma je doma, al ode je  što se tiče penjačkih uvjeta puno bolje. Sad ima i dvorana za lead i speed, te bolder koje su trenutno najbolje u Hrvatskoj. Međutim, najbliža stijena je 1h vožnje, tako da mi je to malo čudno, s obzirom da san na Marjan dolazia s biciklom za manje od pola sata.  

Šta bi poručio nekome tko se želi početi penjati? 
Pa da mora provat, jer dok ne prova ne može znat koliko je dobar taj osjećaj na stijeni. 

 
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.