Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
4183 km, 500g Mg za Siciliju
(Rejting 0 od 5)
Sportsko penjanje
Autor: Aleksandar Mataruga   
Utorak, 30 Travanj 2013 22:02

Toliko treba da se dođe do Sicilije, prođe cijela njezina obala u potrazi za dobrim i zanimljivim mjestima, dobrim jelima i naravno  penjalištima. 

Za desetak dana na Siciliji treba vam i vreća magnezija od 500g za dvije osobe…To je zemlja u kojoj se magnezij troši, takva mjesta volimo.

Od kuda krenuti nego od samog početka. Više ne znam ni sam koji su dani točno bili, al to nije ni bitno, ujutro dolazimo s našom makinom (ljubi je deda kako malo troši), u Villu San Giovanni mjesto na samom jugu Italije, skoro u samom kutu pete velike čizme, gdje čekamo trajekt koji nas prebacuje na otok, u Messinu. Kako je 8 ujutro, čim prije napuštamo grad. da talijani ne krenu na posao i  vozimo do našeg prvog mjesta Letojanni. Odmah se bacamo u krpe, ja sam od tolike vožnje (cca.16 sati)  počeo viđat stvari koje ne postoje. Nakon dobrog hrkanjca, napadamo Taorminu i odmah na prvu smo zadovoljni viđenim. Turistički veoma popularno mjesto na Siciliji. Taormina ima sve, žene, grcki amfiteatar, svuda kamen, uske ulice, bistro more,  pogled na Etnu. Zaista lijepo mjesto s lošom  hranom (osim sladoleda-prirodnog).

 

Drugi dan, sami u hotelu, ubijamo se na doručku i punih stomaka idemo na penjalište zvano u narodu Castelmola, koje se nalazi na brdu iznad Taormine. Na prvu penjalište izgleda "wow" kako i piše u vodiču. Slično našem penjalištu Baška, samo jedno 4 puta veće, a samo je jedna trećina stijene opremljena. Imaju dečki još posla.

Padaju ocjene od  7a do 7b sve na onsight, Morana reda 6ice, od svih smjerova meni za oko zapeo jedan 7b+, u kojem je ključni krimp mokar. Pa kud bas mene, tako da sam ga morao preskočiti, al pobjeda je bila moja.

 

Nakon spremanja stvari odlazimo na razgledavanje mjesta Castelmole i čudesnog kafića s čudnim dekorom, veliki i mali …hm…, svuda po kafiću od raznih materijala. Čak i špina izgleda tako, pa sam se malo čudno osjećao u wc-u).

Spuštamo se u Torminu na pizzu i čašu vina, a jedva držim noži vilicu, podlaktica je dobrano razvaljena, juhuuuu.

Treći dan,  pravac Siracusa. Došavši u hotel jedva nas Frederiko pušta jer u hotel smiju samo malene pasmine pasa, a naša Gema malo veća, al Frederiko dobar čovjek Nakon presvlacenja, pravac u grad za koji je Ciceron izjavio da je “od svih, najveći i najlijepsi grčki grad”. Stara jezgra zašticena je od Unesca, ali nismo previše oduševljeni viđenim, par crkvi, velika stabla, sve bijeli kamen, sunce prži, ako nemas naocale naj….si. Očekivali smo više. Dubrovnik je za ovo Las Vegas. Posjetili smo još i Dionizijevu špilju (ilitiga uho) i rimski amfiteatar, što nam se dopalo.

Od potrage  za nekim dobrim restoranom, odustajemo jer oko 20.00 svi restorani su prazni i izbor pada na  mali market tri sa tri. Mozzarela, mortadela, masline, vino i izvrtanje na bokove u sobi.

Četvrti dan, još da evo sad sam se tog sjetio pa da napišem, hotel je bio ok, ali doručak, uz sve standardno, bilo je preko 15 vrsta raznih kolača,pa se uz čudne poglede ostalih, šećerno predoziramo. Lagano se krećemo prema penjalištu Cavadonna.

U vodiču je sve to lijepo nacrtano, ali ako nemate navigaciju, jako teško bi našli ovo penjalište. Jako teško, ali ipak nalazimo parking. E, parking je tu, ali doći do penjališta, e to je tek ekspedicija. Piše 20 min, a nama je trebalo jedno sat vremena, ali trud se isplatio. Velika špilja, sa sigama, ne tako teških ocjena. U najprevjesnijem dijelu špilje, sve neki 8a smjerovi koji izgledaju božanstveno. Al kako nisam došao  projektirati smjerove samo odmahujem glavom, vratiti ću se tu, kad tad. Penjalište je u velikom kanjonu, a gdje god pogled pobjegne sve stijene, svuda neki sektori. Opet padaju od 7a do 7a+, sve na on sight, Morana udara po šesticama i penje  najljepši 6b koji je ikad penjala i ja ga probavam, sta jest, jest. A ja tu penjem najljepši 7a+ ikad s 30 m čiste uživancije. Preko puta napadam 7c od 28 m kojem je detalj na samom kraju, baš po mom gustu, al ne ide na on sight. Pa ne ide ni iz druge  jer su došla dva talijana, pa je jedan penjao kad i ja, al se dereo na svakom pokretu. Ne da se nisam mogao skoncentrirati na svoje gibove nego se stijena tresla. Tako da se od nervoze spuštam dole i penjem ga iz treće, odlican smjer. Upoznajemo se s tim talijanskim deračem čudnog imena Jonathan i s njegovim kolegom kojemu sam zaboravio ime ime al izgledao je kao Đuzepe.. Pali se lula mira i priča o penjačkoj sceni na Siciliji. Razmjenjujemo kontakte, te nas povezuje s Daniele Arenom, glavnim organizatorom njihovog „klajmbing“ festivala i autorom mnogih smjerova na otoku. Pozdravljamo se s talijanima i laganini prema Ragusi, gdje smo smjesteni u samom centru, tako da istu večer razgledavamo grad. Peti dan  idemo na lokalno penjalište Iaddinara s lakim pristupom i  nešto kracim smjerovima, prepunim bolder gibova. Moje podlaktice jedva to podnose tako da većinu vremena Morana penje. Na penjalištu nikoga, kakvi gusti. Nakon penjanja razgledavano stari grad Raguse (Ragusa Ibla).

 

Šesti dan slijedi malo duža vožnja prema San Vitu Lo Capu najpoznatijem dijelu Sicilije za penjanje.  Na nasem putu do tamo stajemo u Agrigentu, gradiću kojeg se ne smije propustiti. Dolazimo i stvarno su zjenice nesto veće, a usta otvorenija. “Dolina hramova”, predivni podosta očuvani  grčki hramovi, a nakon hramova selimo na obalu vidjeti Scalu Dei Turchi, glatku stijenu nevjerojatne bijele boje. Dok se šeće po njoj kao da po oblacima šećete .

To nisam napisao pa ću sada jer smo taj dan najviše vozili. Sicilija ima tako loše ceste da je to stvarno za nevjerovati. Trava uz ceste je visoka i po metar i pol, crte na cestama ne postoje, a lokalci jako loše voze. Mislim da na cijeloj Siciliji ne postoji auto koji nije ogreban ili udaren. I napokon stižemo na naše krajnje odrediste San Vito Lo Capo.

 

Došli smo u nekakav čudan hotel, prepun carabinjera i crnaca koji čiste dvorište. Prva misao mi je da je to neko lječilište narkomana, ali ipak nije..

Sedmi dan odlučujemo se za najpoznatiji Crown of Aragon. Uuutee sannn aa a aaaaa jute san se zaajubijaaaaaa….mama mia …koji sektor. Nešto kao malo manja Mišja peć, ali puno bolje kvalitete hvatišta. Smjerovi do 30 i preko 30 m, a stvarno nema smjera koji sam popeo da nije bio dobar. Sajtam par 7a, 7b smjerova i odlučujem se napasti 8a, Mega Dave. U vrlo kratko vrijeme, izvodim sve gibove, i to je to, popet cu ga samo da sam malo odmorniji, podlaktice su pri kraju. Smjer je možda malo lakši 8 a, ali sa dva dosta teška, dinamik giba na samom ulazu u smjer, a ostatak od 20ak metara je prelijepo penjanje, ne teže od 7b. Ipak je odluka pala,  ne,  neću projektirati, nisam zato došao tu. Napuštamo sektor i idemo u centar razvikanog San Vita. Turističko mjesto s velikom pješčanom plažom, San Vito izgleda kao mali Meksiko..Niske kućice, bez krovova, široke ulice, luda vožnja lokalaca. Od svih restorana u gradu, samo u jednom sjede ljudi, al samo zato jer sef sale Luiđi stoji na ulici i doslovno uvlači goste u restoran, pa tako uvuče i nas. I opet razočarenje u tako hvaljenu kuhinju Sicilije.

 

Osmi dan odlučujemo se za penjališta uz samu obalu, koja su fascinantna i koja čine jednu ogromnu penjačku barijeru podijeljenu u sektore. D dolaskom ispod većeg broja sektora otkrivamo da je stijena vlažna.  Napumpavam se jer moram držati hvatišta duplo jače neko inaće da ne odletim, pa ubrzo napuštamo te sektore i Morana savjetuje da bolje da danas odmorimo. Nikakva razgledavanja samo čilanje, naravno kako se ja toga nisam sjetio. Doslovno ne osjećam ruke. Imam upalu podlaktica, ali kad je zelja toliko velika. I tako i bi, vratili smo se u auto i pravac prema parku prirode Riserva dello Zingaro gdje je predivna plaža na kojoj ćemo sve četiri u zrak. Ali na rampi kad nas je renđer Fabricio Bolonjez vidio kaže on da psi ne mogu ući u park prirode, tako da stvarno razočarani i u velikom čudu vraćamo se u San Vito i izležavamo na velikoj pješčanoj plaža od koje još i danas imam pjeska u guzici. Od kupanja nistajer more je još jako hladno Cijelo vrijeme našeg boravka, pratilo nas je lijepo vrijeme s temperaturama od oko 18 stupnjeva i s laganim povjetarcem. Sezona penjanja tu polako završava jer će se temperature polako penjati, a vjerojatno i taj vjetar smirivat, a skoro sva penjališta su na suncu. I tu noć kako mi to u Rijeci kažemo, besane noći, vrtim se u krevetu, samo gibovi u glavi, znoje se dlanovi..moram se vratiti i popeti taj 8a.

Deveti dan opet idemo u Crown of Aragon, vrijeme je idealno, puše jaći vjetar što penjanje pretvara u san. U tom najtežem dijelu smjera dva hvatišta su malo mokra pa treba dobo namagnezijat ruke, a i malo jače stisnuti. Dolaze i Česi s kojima dijelimo neke iste priče, poznaju iste ljude ko i mi, iz Česke i Slovačke, a i jedan od njih je došao po isti 8a. Ja sam okačio komplete, prisjetio se gibova. Jedan dan odmora je baš dobro došao. Ulazim u smjer i idem odlično. Prolazim teški dio, ali brljavim u gornjem lakšem dijelu smjera i padam na nekim sitnim krimpićima gdje nije uopće teško nego treba ostati miran i držati ravnotežu Ali što vjetar, što uzbuđenje što sam prošao najteži dio, baca me u zrak. Ide i Čeh i pada na istom mjestu. Malo odmora i bez prevelikih problema penjem ga do vrha. Najteže je bilo kopčati jer je puhalo pa je zatezalo uže, a ja sam mislio da Morana priča s Česima i uopće me ne prati. Ali bila je cijelo vrijeme uz mene. Osmjesi na našim licima. Još jedan 8a je u džepu. Rješava ga i Čeh. Ulazi i Francuz, ali neuspješno, što je čudno jer je malo viši dečko dužih ruku pa sam mislio da će te dinamike bez problema izvesti, ali nekad nije u visini sve. Povratak u hotel, spremanje i na novi put.

 

Deseti dan, prema Palermu sve se vise čudimo cestama i rupama po cesti, ludim vožnjama i čudnim facama. Svi nešto trube, svi su nešto živčani. Dolazimo u Palermo, zapravo predgrađe Palerma. Toliko je sve prljavo da ostajemo paf (kasnije saznajemo da im služba za odvoz smeča štrajka - neki mafijaški poslovi), Probijamo se kroz svo to smeće do penjališta Bauso Rosso, s kojeg puca pogled na grad.

Penjalište izgleda odlično, kvaliteta stijene odlična, ambijent odličan, sve odlično, ali umor od cijelog tog penjanja i razgledavanja spušta naše želje malo niže, tako da penjemo vrlo kratko i odlazimo u turističko mjestašce Mondello, s  predivnom pješčanom  plaza čiju ljepotu narušava, 100000 crnih, izgorenih, nauljenih talijana.  Svi izgledaju kao pripadnici nekih plemena, ti stilovi oblačenja i razno razne frizure, to je horror film. Sunce prži, a sve žene u zimskim cipelama, sise izbačene, usne napumpane, sto kraća minica ili 3 broja manje hlače, a mušku populaciju bolje da ne spominjem. Odlazimo do hotela, koji se nalazi skoro u centru Palerma, ostavljamo stvari i pješke odlazimo do grada, sto je super jer bi nam neko sigurno ogrebao , udario auto. Ulica gdje je hotel izgleda ko centar Bangoka,  smeće svuda, drvene kašete, psi,  još smeča. U centru grada ipak je malo čišće, ali toliko ljudi je na ulicama, da je to, za nas previše. Okrećemo se i pravac hotel. Nakon dobro prospavane noći, žurimo da izbjegnemo jutarnje gužve, ali već je na cestama puno nervoznih ljudi. Ja sam se svima na trubljenje, smijao, mahao im i slao puse sto je dodatno pojačavalo boju na njihovom licu. Tako se polako penjemo prema Rijeci.  Nikad doci, ali došli smo živi i zdravi, sa svim organima i bez rupa od strojnice. Uživajte i veseli budite, pozdrav od mene i Morane i naravno Geme.

  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.