Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Za Tonija i Igora
(Rejting 4.96 od 5)
Alpinizam
Autor: Vedrana Simičević   
Petak, 18 Ožujak 2011 13:56

"Bok. Ja sam Toni Roso iz Makarske, imam 16 godina, idem u 2 razred jezične gimnazije. Član sam Speleo-alpine kluba "EKSTREM". Bavim se alpinizmom. Svaki vikend penjem smjerove po Biokovu i Mosoru s prijateljem iz kluba. Pao nam je snijeg na Biokovu pa ćemo klinove zamjenit šraubama. Pozdrav!"

Tako se 2006. godine nadobudni 16-godišnji momak pod nickom »mladi ekstrem« predstavio po prvi put na alpinističkom forumu zagrebačkog alpinističkog odsjeka PDS Velebit. O simpatičnom klincu iz Makarske koji je svoje pripravničko alpinističko znanje kalio kod vrhunskog učitelja – Ede Retelja, nije se potom ništa previše čulo, sve dok novim "postom" kojih godinu dana kasnije nije u svom samozatajnom stilu objavio s jedva dvije rečenice da je sam, samcat popeo 120-metarski smjer težine 6a+ , poduhvat na koji su se tek rijetki ponajbolji hrvatski alpinisti i sportski penjači i danas u stanju odvažiti. "Mali Toni" s idućih je nekoliko uspona itekako privukao pažnju hrvatske alpinističke zajednice i većeg broja potencijalnih penjačkih partnera. Novi post govorio je o smjeru Lykopolis u stijeni Velikog Borovca dugom 350 metara i ocjenjenom sa 6b, a s onim idućim mnogi su skužili da mali "ekstrem" misli ozbiljno: "Evo, pošto su mi svi partneri zamrli malo sam se više posvetio penjanju bez partnera tj. soliranju", kaže Toni u dotičnom postu i nabraja što je to prosolirao "samoosiguravanjem lađarcem“: "Super panoramika 6a, 200 m, Živa&tara IV ( 150 m by klinovi), Prvi snijeg 6a, 150m". Neki su tada na ovakve objede pogledavali malo čudno, drugi su se zabrinuli za nadobudnog malca. Ali teško da je itko mogao osporiti da je Toni u samo dvije godine na neki svoj intuitivno-strastveni način proniknuo u bit alpinizma, ponekad pomalo zaboravljenu u Lijepoj našoj.

 

Divlji, nepoznati smjerovi, čari otkrivanja novog, fair-play, etika i avantura – sve je to 18-godišnji Makaran skontao iz prve. I sa strašću prema penjanju, alpinizmu i planinama svojstvenom samo za one najbolje, krenuo dalje. I tako je počeo impresivni niz uspona kakav se za jednog hrvatskog alpinista mlađeg od 20 godina teško pamti. Sve zahtjevniji prvenstveni smjerovi u najdražem mu Biokovu, sve teže ocjene na sportskim penjalištima, ledeni slapovi, dugački smjerovi u Centralnim i Julijskim alpama – što li sve Toni nije naredao u posljednje dvije godine, izazivajući divljenje najiskusnijih hrvatskih alpinista. U alpinizmu, međutim, vještina nije jedina na cijeni, a Toni je mnoštvo potencijalnih penjačkih partnera i hrpu prijatelja brzinski sticao svojom ogromnom voljom i energijom za penjanjem i istraživanjem, no prije svega dobrim smislom za humor, dobrotom i skromnošću. Jer sa rezultatima su došle i pohvale, no u državi u kojoj  je na svim razinama društva norma mediokritetsko busanje u prsa, Toni Roso je uvijek ostao samozatajan. Nisu ga zanimali sponzori, epske priče s uspona, članci u novinama. Toni je jednostavno radio ono što voli – penjao i hvatao što više može svih tih dragocjenih trenutaka okružen stijenama i planinama. Posljednja godina dana bila je do sad najbolja za Tonija.

 

Osim što je u Zagrebu ozbiljno zagrizao za fakultet, u Biokovu se redaju teška i rijetka ponavljanja poput Solje, VIII-(A0), 350 m ili Jutog Yaka, VII+, (detalj VIII+ nije taj put išao), 400m, oba s Igorom Skenderom ili pak impresivni prvenstveni poput Leptirovog plesa, VI+/ V- VI, 380 m ili "Occo Teche" , 500 m i  VII-/ V-VI, po kojima će Tonija pamtiti još generacije penjača koje ih budu ponavljale. To su naravno samo neki od brojnih smjerova  koje je u posljednje dvije godine ispenjao sa svojim prijateljima iz Makarske ili pak sa stalnim među-gradsko, među-državnim partnerima poput Krešimira Milasa (AO Željezničar), Igora Skendera i Nine Adjanin i mnogih drugih. Nevjerojatno je, zapravo u koliko je malo vremena, simpatični momak iz Makarske svojim usponima u Biokovu na neki način ponovo skrenuo pažnju većeg broja hrvatskih alpinista na ovo područje, kolike je ljude svojim penjanjem motivirao i kako je, posve nesvjesno, radeći ono što osjeća, podsjetio cijelu hrvatsku alpinističku zajednicu na alpinističke standarde penjanja i etike koji su se nekad i sad cijenili u svijetu. Zadnjih godina  dana Tonija „pod svoje“  uzima Domagoj Bojko s kojim mali "školjka" - kako ga je iz dragosti običavao zvati Milas, a prihvatili su to i mnogi drugi - penje cijeli niz zahtjevnih suhih, no i ledno-snježnih smjerova u Alpama.

 

Dvojac, povremeno pojačan s trećim partnerom u samo nešto više od dva mjeseca ove zime skida dugačke, rijetko penjane klasike u dobrim uvjetima: Tschadova u Ojstrici IV/2 800m, Tomazinova IV/3 900m i kultni Led sa Severa VI/4+ 900m u Stenaru (sa Skenderom), te najnoviji hit Dolgog Hrbeta, 1000-metarski ledeni smjer BiK IV/4+. Toni tome dodaje i Grintavčev steber IV/4+, 250m, te Desni slap pod Prisojnikom WI4+. Kad ovako počne nabrajati i da kojim slučajem intervjuira samo dio njegovih penjačkih partnera i prijatelja, čovjek bi o Toniju Rosi mogao bez problema napisati pravi bestseler ili snimati dokumentarac kojeg bi se posramili svi pretenciozni penjački filmovi koji uglavnom bezuspješno pokušavaju uhvatiti „bit alpinizma.“  Jer Toni je svojim likom i djelom utjelovljavao baš to – sve ono najbolje što se ikad može reći o alpinizmu i životu. 

A veliko, dobro srce i strast za penjanjem bilo je ono zbog čega su se tako dobro slagali Toni i Igor Skender. Potpisinica ovih redaka uvijek bi se ponovo iznenadila kad bi se nakon nekog novog razgovora s uvijek iskuliranim, racionalnim srpskim alpinistom prisjetila da još nije prešao 25. godinu života. Igor Skender i njegova djevojka i penjačka partnerica Nina Adjanin nebrojeno su puta potegli iz Beograda do Slovenije vlakom, stopom, na sve moguće načine, samo da dođu do planina i nisam se jednom osjećala malčice posramljenom svojim zanovijetanjem da se moram dignuti u 4 ujutro, kad bi se sjetila da je njima 24 sata trebalo samo da dođu pod smjer. Što se alpinizma tiče, Balkan je zapravo „selo“ i Igoru i Nini nije dugo trebalo da penjačke partnere počnu tražiti u Hrvatskoj. U samo nekoliko godina, nisu se samo infiltrirali u naše redove, nego jako duboko i u naša srca, povezujući hrvatsku i srpsku alpinističku zajednicu velikim mostom prijateljstva. Nedavno su kao članovi zagrebačkog alpinističkog odsjeka Velebit uspješno položili hrvatski ispit za naslov "alpinist". Iza Igora, iako je i sam bio vrlo mlad, ostali su usponi u velikim  poznatim klasičnim alpskim smjerovima kao što su Gervasutti Pilar u Mt. Blanc du Taculu, Cassin u Piz Badilu, Ashenbrenner u Travniku (jedna i druga varijanta), Čopov steber u Triglavu, Swiss route u Cortesima, kao i uspon na Aconcaqau.

 

I Toni i Igor već su se odavno upisali u alpinističke anale na ovim prostorima, ali važnije od svega toga su svi oni lijepi trenuci po kojima će ih se tako puno ljudi sjećati. I uopće ne sumnjam, da će se mnogi od nas njihovih prijatelja, penjačkih partnera i poznanika, svaki put kad nekom budemo morali objašnjavati što je to što nas „tjera“ da se bavimo alpinizmom, sjetiti da smo, eto, zahavljujući tome, imali priliku s takvim nevjerojatnim ljudima podijeliti par trenutaka u planini.

Nina, drži se.    

Vedrana Simičević

U nastavku, umjesto uobičajenog popisa najboljih smjerova, evo dva Tonijeva teksta na stranicama njegovog drugog kluba AO Željezničar koji su nasmijali i motivirali mnoge od nas, a koji jako dobro hvataju bit toga tko je bio Toni Roso. 

From: Toni Roso 

Date: Wed, 25 Aug 2010 00:06:42 +0200

Ej bok narode, pisem prvi put, pa mi se nemojte smijat! :) Cilo lito san doma, pa nisan ima sta radit nego penjat. Nesto u alpama i na biokovu. Evo ovako po redu, da ne pisen romane:

– Biokovo, Veliki Borovac, smjer Solja, VIII-(A0)/VI -VII-, 350 m, partneri: Nina Adjenin i Igor Skender Super moderni klasik Stipe Božića, kojeg je jedini oslobodio Ivica Matković. Karakteristika smjera su glatke okomite ploče, a u detaljima ekspanzivni klinovi iz '81. Zapalo me da vodim cili smjer i dobro je islo sve do pada koncentracije. Tada padam da stari ekspanzivac zabijen par centimetara u poloču, odmaram, dižem se i prolazim. Do kraja je išlo glatko. Smjer je zračan i atraktivan. Moze se popet bez kladiva i klinova, svakako za preporucit. 

-Biokovo, Mali Šibenik, smjer Po rebru, V+/ III-IV, 200 m, partner: Jadranko Jerković Lipi stari smjer, prvi klasicni smjer za Jadranka i isprobavanje novih mythosica. ;-)

-Biokovo, Solilo, Surovi, VII-/ IV-VI+, 350 m, partner: Jadranko Jerković (1. pon. + 1. slobodno pon.) Novi prvenstveni smjer naših asova iz makarske Ivana i Velimira, ludilo stina i detalji. Eto ima san sricu slobodno ga proc, prva velika ploca VI+ bez mogucnosti za ista stavit je scary, dok je poslje nje kljucni detalj sa prevjesom i dva klina koje su Ivan i Vele ostavili. Bar nije vruce, 10 °C sa burom u ovo doba godine. Sve san penja ko prvi, dok je Jadranko ko pravi zubar vadio opremu iz stine.

-Đita po alpama sa Domagojem Bojkom, Piz badile i okolica  

-Punta dal' Albigna, neznan ime smjera, 6a, 200 m Prvi kontakt sa granitom, fora!!

-Punta dal' Albigna, Steiger, donji dio 5c, gornji IV, 750 m Posto je badile jos bio pod snijegom, odlucili smo se za nizi i lipi smjer, koji je bio test navezi za nordkante.

-Piz Badile, Nord kante, V-/III-IV, 1000 m Dugi klasik, koji svakodnevno privlaci mnogo penjaca. Zbog ljepote ali i zbog mogucnosti penjanja dok su svi ostali smjerovi mokri i napunjeni snijegom. To je bio slucaj i s nama,htjeli smo cassina, ali ispalo je super i ovako, bili smo brzi i za 5 sati smo se popeli i jos 3 za absail, i pravac Zagreb! Doms stari lisac je na kraju iskombinira super alternativu. Propa nam je walker i aig. noire, alismo se opet lipo penjali.

-Biokovo, Pićet, Dva Koroška robin hooda, VI+/ IV-V, 200 m (1. solo + 1.slobodno pon.) Vrucine su teške, a kako oladit pijanu glavu? Ja san skonta kako! :) Krenio u 4, dosa kuci prije 9. Linija slovenskih penjača, oni su isli na A1. Proša detalj laganini, tu sam se osigurava. Ostalo bez. Nekad je lipo biti sam...

-Biokovo, Solilo, Leptirov ples, VI+/ V- VI, 380 m, partner: Jadranko Jerković Naš prvi prvenstveni, zbog kojeg smo sretni. Smjer prolazi između dva klasika, Ribarevog i Stupa Solila. Linija je logicna. Teškoće su konstantne, a stijena je kvalitetna sa ponekom dionicom krša. Smjer sam popeo slobodno u vodstvu sa setom cokova, 6 friendova i 5 klinova. Za ponavnjanje bi bilo dobro ponit isto, jer smo ostavili samo 3 klina uzadnjoj dužini. Opet je doktor Jerković pokaza da je u kratko vrijeme skupio znanja i sabranosti za penjanje ovakvih smjerova.


From: Toni Roso -
Date: Wed, 3 Nov 2010 14:43:11 +0100 

Hellou ljudi! Evo kako san ozlijedio rame na zadnjem izletu, moram mirovati. Ne da mi se samo učiti, pa evo kratki izvještaj o lijepšim izletima od zadnjeg. J

-U Dolgi hrbat sam išao sa Domićem, penjali smo Indijansko poletje. Bili smo u društvu dvije slovenke, Maje i Jerce. Meni je bio lijep smjer, posebno ključna dužina duga 60 metara. Sa štadnova sam promatrao "napucane" cugove Šimenc-Škarje. Inače smjer je dugačak oko 400 metara, sa težinama VI+/ V-VI.

To mi je bio prvi put nad jezerskim i sigurno ću se opet vratiti tamo.

-Nakon mukotrpnih ispithih rokova vraćam se doma u Makarsku di me čeka "stara" naveza mojih lokalaca Ivana i Vele. Nisu me morali dva puta pitati da idem s njima penjati novu liniju u masivu Solila. Da ne pišem puno... glad, dehidracija, grčevi, padovi koji su čupali klinove i penjanje po mraku obilježili su ovaj novi smjer imena "Occo Teche" , dužine 500 metara i teškoće ( VII-/ V-VI) za koji nam je trebalo 15 sati napornog penjanja u troje. U težim detaljima je ostavljen po koji klin!

Tijekom tjedan dana odmaranje na moru i suncu, pogled koji puca na biokovo motivira me za novo penjanje. U namjeri penjanja Mrzle smeri u solilu, dotorre Jadranko i ja penjemo novu i puno atraktivniju liniju koja ju udaljene od Mrzle svega par metara. Bio sam uvjeren da penjemo mrzlu smer, ali u detalju nije bilo ni jednog klina koji se spominju u opisu. Dok mrzla u lijevo ide po nekom kršu, Ovaj naš imena "Slučajni" ide po glatkoj zajedi pod strop i u desno. Za težine VI+/ IV-V i dužinu 280 metara trebalo nam je oko 4 sata. Jedina mana smjera je što nismo ostavili ni jedan klin, ali linija je logična! ;-)

-Nakon 5 dana Biokovo doživljava procvat! Tj. Dolazi preko 20 penjača iz svih krajeva, najviše iz Zagreba! Svi skupa dižemo bazu kraj Basta, podno Šibenika. Vesela atmosfera, zanimljivi ljudi i priče.

Prvi dan su se sve naveze raspršile po cijeloj planini! Ja se navezujem sa Milasom i Domićem i ulazimo u novu liniju u malom Borovcu. Sunce nas grije a povjetarac osviježava.

Baš san gušta, e da je bar duže trajalo. Na vrhu Domić daje ime Turbo folk u kontekstu Ramba Amadusa. Bilo je teško V+/ IV i dugo 250 metara. Prava uživancija sa dvi legende ko šta su Milas i Bojko!!

Drugi dan idem penjat nešto o čemu sam dosta razmišlja. Opet je u igri najmarkantnija stijena- Solilo, smjer Juti Yak. Penjao sam ga sa Igorom Skenderom. Svaki cug me ostavljao bez daha, 450 metara vertikalne ploče sa visećim štandovima. Penjali smo slobodno do VII+, detalj VIII+ nije išao...
Pri kraju najtežeg cuga u priječnici užetom rušim kamen od neke dvije tone koji prolazi pola metra od Igora. Prvih desetak sekundi nisam znao što je s njim jer je sve bilo u prašini, nakon toga je slijedila priječnica u njihaju iz koje san izvadio rukom stari klin za zamkom i zabio novi. Tek na štandu shvaćamo da nam je neki manji kamen prerezao pola debljine halfa. Polako pada mrak još jedan težak cug glatkih ploča bez mogućnosti za međuosiguranje i vani smo u "četvorkama". Na vrhu smo nakon 9 sati napetog i zanimljivog penjanja. Sretni i umorni silazimo na pivu sa Bojkom i Milasom koji su popeli klasik "Stup Solila".

Zadnji dan ovog prelipog logora odlučujemo se za Pezzolatove sportske smjerove u malom Borovcu, Bojko, Mlias i ja penjemo Super Panoramiku 200 metara, 6a i Sive Jeze 150 metara, 6b.
Pizza, piva i povratak u sivi Zagreb....
Zdravi i veseli bili!!
 
Vidimo se!!

 

  
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.