Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Prevencija sindroma pretreniranosti - važan korak na putu do uspjeha!
(Rejting 5.00 od 5)
Za početnike
Autor: Luka Leško   
Ponedjeljak, 21 Ožujak 2016 00:00

Sindrom pretreniranosti javlja se vrlo često kod današnjih sportaša radi postavljanja sve većih zahtjeva na njihove organizme, nužnih za postizanje vrhunskih rezultata. 

Nezapamćena konkurencija koja u nekim sportovima eksponencijalno raste s obzirom na protekla desetljeća, od sportaša zahtijeva učestalije i intenzivnije treninge, koji neadekvatnim oporavkom za posljedicu daju pretreniranost koja može uzrokovati stagnaciju, čak pad sposobnosti i sportskih rezultata. Pretreniranost se definira kao pojava izazvana primjenom prekomjernih opterećenja te neprimjerenih sadržaja i metoda rada, koji nadilaze individualne adaptacijske mogućnosti sportaša stoga kao takva zahtijeva prekomjernu mobilizaciju strukturnih, funkcionalnih i biokemijskih kapaciteta sportaševa organizma (Platonov 1997.;Wilmore, Costill 2004.).

Brojni pokazatelji pretreniranosti izdvojeni su na temelju različitih psihofizičkih parametara. Cilj ovoga članka je ukazati na pojavu pretreniranosti posebice kod onih koji nisu pridavali posebni pažnju ovom sindromu (česta je pojava u sportovima koji su obuhvaćeni u ''Adventure sport'' portalu da sportaši treniraju sami ze sebe bez stručnog vodstva zbog čega pojedinci nešto slabijeg znanja o procesu oporavka čine kardinalne pogreške), te njenim ozbiljnim shvaćanjem približiti sportaše željenim ciljevima.

Sportovi tipa biciklizma, veslanja, skijanja, triatlona, skijaškog trčanja samo su neki od primjera sportova visoke podložnosti sindromu pretreniranosti radi intenzivnih treninga i često radikalnog režima prehrane koji se odražava na cjelokupno psihofizičko stanje sportaša. Česta je situacija da su sportaši, koji za uspjeh čine nerijetko i do krajnjih granica iscrpljujuća odricanja, prepušteni sami sebi osobnim konstuiranjem vlastitih treninga, režima prehrane, suplementacije i sl. prema često znanstveno neutemeljenim spoznajama do kojih ponekad dolaze neprovjerenim izvorima. Konkretno, jedna od glavnih težnji u sportu jest stvoriti sportaša što sličnijeg modalnim vrijednostima ponajboljih pojedinaca dotičnog sporta. Kako bi došli željenog sastava tijela, poželjnih motoričkih sposobnosti i sl. na najefikasniji mogući način, važno je shvaćanje pojma pretreniranosti koja u protivnom napredak može drastično usporiti/unazaditi. 

Sportovi koji se obrađuju na ovom portalu uglavnom zahtijevaju visokointenzivne treninge i natjecanja prilikom kojih koncentracija laktata često doseže maksimalne granice između 10 i 24 mmol/l stoga je adekvatan oporavak između treninga nezaobilazna mjera sportskog napretka.

 

SINDROM PRETRENIRANOSTI (eng. staleness, overtraining) 

Osim u početku navedene definicije, jedan od najjednostavnijih opisa pretreniranosti, u grubo je objašnjava štetnom pojavom prekomjernih treninga (Harre 1982.). Sindrom nastaje zbog raznih uzroka vezanih uz neadekvatno programiranje treninga, a za posljedicu nosi mnoštvo psihofizičkih smetnji koje mogu usporiti napredak i postizanje predviđenih rezultata te iste nerijetko i unazaditi.  

Prije gotovo tri desetljeća istaknuto je kako treneri i sportaši sredstvom napretka smatraju isključivo trening (Bompa 1983.). Nije posebna hrabrost uzeti si za pravo govoriti o tome kao o prošlosti u smislu iznimnog napretka znanosti i dostupnosti stručnih informacija u odnosu na spomenuto vrijeme.  

Iako tomu ne bi trebalo biti tako, nažalost treba konstatirati da se i danas često susreću slična trenerska razmišljanja koja mogu ''kočiti'' napredak sportaša. Po svojem trajanju pretreniranost se može razlučiti na akutnu (eng. overreaching) koja rezultira kratkotrajnim te kroničnu (eng. overtraining) koja za posljedicu daje dugotrajno smanjenje sposobnosti sportaša. Oporavak od ovog sindroma može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a nerijetko se dogodi da kronično pretrenirani sportaši čak prekidaju sportske karijere (eng. burnout). 

Uzroci pretreniranosti prema (Milanović 2010.) : 

• Greške u programiranju treninga (nedovoljno vrijeme oporavka između treninga); 

• Naglo povećanje opterećenja nakon duljeg izbivanja s treninga; 

• Preučestala primjena visoko intenzivnih opterećenja treninga i natjecanja; 

• Neodgovarajući stil života; 

• Specifičnosti socijalnog okruženja. 

Kao što je prikazano, uzroci pretreniranosti su širokog raspona što zahtijeva preciznu izradu trenažnog programa sa svim njegovim sastavnicama kako bi se sindrom uspio svesti na najmanju moguću mjeru. Greške u programiranju treninga odnose se najčešće na učestalu primjenu visokointenzivnih opterećenja treninga i natjecanja između kojih se ne izdvaja dovoljno vremena za oporavak ili se oporavak ne odrađuje kvalitetno. Sindromu pretreniranosti također su vrlo podložni sportaši koji su nakon duljeg izbivanja s treninga (bolesti, ozljede i dr.) podvrgnuti visokim trenažnim opterećenjima.

Treba napomenuti kako takvom sportašu i prijašnja umjerena opterećenja sada mogu biti prezahtjevna, ovisno o razlogu njegova izbivanja. Osim navedenih uzroka vezanih za programiranje treninga, do pretreniranosti može doći i neodgovarajućim stilom života prilikom kojeg se sportašev organizam ne uspijeva adekvatno regenerirati za sljedeći trening (nedostatak sna, pušenje, alkohol, loša prehrana, neodgovarajući životni uvjeti i sl.). Sa svime treba biti oprezan jer sportaši (ukoliko koriste savjete trenera) nisu krivi za nastanak sindroma pretreniranosti. Nerijetko su zbog raznih specifičnosti socijalnog okruženja (zahtjevne dnevne obveze, odgovornost i/ili frustracije u obitelji ili s društvom i sl.) onemogućeni kvalitetno se odmoriti ili koristiti metode oporavka za prevenciju pretreniranosti, koje danas u našem podneblju često nisu materijalno dostupne (masaža, krioterapija, elektrostimulacija, uporaba farmakoloških sredstava itd.). 

Svakako treba napomenuti kako od svih sportaša, samo njih 10 % otkrije da je pretrenirano (Raglin, Wilson). Podatak je iz 2000. godine tako da se ovaj postotak vjerojatno počeo povećavati.

 

SIMPTOMI I POSLJEDICE SINDROMA PRETRENIRANOSTI

Kako uzroka pretreniranosti ima mnogo, sa sobom nose brojne simptome i posljedice na organizam sportaša. Brojni pokazatelji pretreniranosti izdvojeni su na temelju različitih psihofizičkih parametara. 

Psihofizičke posljedice (simpatičke ili parasimpatičke) očituju se u poremećaju cjelokupnog raspoloženja, često melankolijom, a u nekim slučajevima i depresijom. Kod pretreniranih sportaša javlja se velika količina stresa što može rezultirati nesanicom stoga takvi sportaši postaju razdražljivi. Često dolazi do gubitka apetita te samim time i tjelesne težine što direktno djeluje na sposobnost ispoljavanja maksimalnih mogućnosti tokom treninga i natjecanja zbog nedostatnog unosa energije.
Posljedice se mogu očitovati i padom libida te preuranjenim umorom (akutni ili kronični) prilikom izvođenja određenih aktivnosti u odnosu na prijašnje sposobnosti, apatijom, pojačanim znojenjem i nedostatkom motivacije za trening.
Također se usporava proces oporavka organizma u odnosu ne sposobnosti oporavka sportaša prije nastupanja sindroma. Simpatičke posljedice pretreniranosti su povećana frekvencija srca u mirovanju (FS), kao i povišen arterijski krvni tlak u mirovanju (RR).
Parasimpatičke djeluju suprotno, smanjenjem vrijednosti istih u odnosu na optimalne razine. Čak se i neke bolesti dišnog sustava pripisuju sindromu pretreniranosti (Barron, Noakes, Levy, Smith , MIllar 1985, Davis, Colbert 1997, Fry i sur.1991., Kuipers, Keizer 1988.).

Osim navedenih, posljedice mogu biti i : smanjenje razine limfocita u krvi (lymphocytopenia, lymfhopenia) što oslabljuje imunološki sustav, izostanak menstruacije, smanjenje razine testosterona, kao i povišeno lučenje kortizola

Ono što je možda najvažnije i direktno povezano s uspjehom u sportu, jest činjenica da se smanjuju funkcionalne sposobnosti mišića pretreniranih sportaša koji zbog psihofizičkih razloga čak gube na jakosti (Kuipers, Keizer 1988.). Samim time dolazi i do izostanka superkompenzacije (eng. supercompensation - stanje povišene radne sposobnosti postignuto obnavljanjem složenih procesa organizma tijekom razdoblja odmora, uzrokovano primjenom različitih podražaja tokom radnog intervala treninga), koja je od presudnog značaja za napredak u sportu. Zbog navedenog, nije teško zaključiti kako su sportaši sa sindromom pretreniranosti podložniji ozljedama od sportaša s pravilno konstruiranim programom treninga, koji obuhvaća adekvatne periode oporavka i njihovo kvalitetno iskorištavanje. 

 

Zaključak o važnosti tematike donesite sami, a ja ću vam ponuditi: 

10 KORISNIH NAPUTAKA U PREVENCIJI PRETRENIRANOSTI 

1. korektno konstruiran plan i program treninga; 

2. ne primjenjivati učestale napore na gornjim granicama sportaševih mogućnosti osim u periodima kada program treninga to nalaže; 

3. zadržite koncentraciju do samog kraja treninga kako bi i istezanje odradili savjesno; 

4. izgraditi poželjno znanje o sportskoj prehrani jer je izbor namirnica često presudan u kvalitetnoj regeneraciji sportaša; 

5. pripaziti na namjenu suplemenata koja koristite za oporavak (konzultirati se s trenerom, liječnikom, ljekarnikom ili nutricionistom); 

6. zasluženi odmor nastojati iskoristiti što je kvalitetnije moguće (masaža, samomasaža, toplo- hladne kupke, elektrostimulacija...); 

7. vožnja bicikla laganim tempom, rastrčavanje, obično hodanje ili slična aktivnost na kraju intenzivnog treninga smanjit će potencijalnu pojavu boli u mišićima potičući bržu razgradnju nastale mliječne kiseline; 

8. vodite računa o dovoljnom unosu vitamina i minerala u svrhu jačanja otpornosti organizma te organizirajte koliko god je moguće dostatan san; 

9. najobičnija ''soda bikarbona'' kao dio svakog kućanstva, jedan je od načina bržeg otklanjanja upale mišića izazvane povećanom koncentracijom mliječne kiseline; 

10. optimalna hidracija tokom dana i posebno za vrijeme treninga važan je čimbenik u odvijanju nužnih tjelesnih procesa. 

 

Autor Luka Leško, student je 4.godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu i vrhunski judaš s radnim iskustvom u više klubova, a trenutno radi u Karate klubu Arena-Zagreb, te kao osobni trener, demonstrator na fakultetu na kolegiju judo/borilački sportovi, privatna sportska dijagnostika.
Također je član Udruge Drite - studenti kineziologije u znanstveno-stručnom radu koji svako malo izbacuju stručne znanstvene radove na razne sportske teme. 2 godine je radio u Polleosport-MVP Nutritionu kao urednik članaka o treningu, prehrani, ozljedama, suplementima sportaša i rekreativaca.

U karijeri ima značajnih rezultata, kao : 11 puta prvak RH, osvajač 5 medalja na svjetskim kupovima, 2 godine za redom proglašen najboljim judašem RH, sudionik Univerzijade itd. Također je i kooperant u nekoliko judo klubova diljem svijeta (Australija, Singapur, Belgija, Togo...).   

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook





AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.