Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Predbožićno jedrenje!
(Rejting 3.00 od 5)
Sa svih strana
Autor: Adrian Kezele   
Četvrtak, 24 Prosinac 2009 01:28

 

Nije gotovo dok vjetar ne kaže da je gotovo! Taman sam ispisao svoj sažetak protekle 2009. soul-windsurferske godine, uvjeren da više nema nikakve mogućnosti za neki dan na vodi, kad tamo – jučer, 23.12., 15 stupnjeva i debela južina. 

Najavljen je jugozapadnjak od 20 do 40 čvorova, ali sve do jutra nisam nekako vjerovao sam sebi da ću se otputiti do jezera. U istoj nevjerici sam posložio opremu u kombi, govoreći sam sebi da idem samo pogledati kako je. Stigavši do Preloškog jezera (desetak kilometara od Varaždina, jedan od najboljih kontinentalnih spotova za jedrenje na dasci – ako znate kad je dobar vodostaj, nema puno trave i šaša, i naravno, ako znate gdje su podvodne mine u obliku velikih trulih panjeva)…

Oko deset sati na Preloškom je puhalo 15-20 čvorova, ali sam nastavio do koprivničke Šoderice gdje je pao dogovor s jednako tako ludom ekipom zaljubljenika u dasku i jedro. No, Koprivnica je bila u zavjetrini, pa sam se okrenuo i vratio do svoje prvobitne destinacije. (Vjetar je inače i u Koprivnici počeo puhati nešto kasnije, pa je ekipa odvozila svoje)

Dakle, nakon -20 prethodnih dana, temperatura od +15 je djelovala tropski! Topao južni vjetar, dovoljno jak i konstantan (neobično za kontinent), jednostavno je mamio na igru. No, ono što nije nimalo “mamilo” bila je temperatura vode. Jedan dodir bio je dovoljan za izravno iskustvo LEDENE hladnoće! Po mojoj procjeni, tek koji stupanj iznad točke smrzavanja.

Nimalo primamljivo nije djelovao niti pojas komadića leda uz obalu, širok nekih dva, tri metra.  


Vjetar i valovi su nosili komadiće leda jedan preko drugog. Većinom je to bio još uvijek tvrdi led, pa su, udarajući jedan o drugi, zvonili poput zvončića. “No, krasno” –pomislo sam – “pravi Božićni štimung…”

A zatim sam, spremajući jedro i dasku (još uvijek pomalo ne vjerujući sam sebi što to činim) prigodno zapjevao:

“Zvončići, zvončići, zvone cijeli dan…
dok Adrian, ludodan, na vodu ide sam…”

Kako god okrenete, to je stvarno bilo ludo! Naime, od hladnoće zraka i vjetra ima zaštite – debelo neoprensko “donje rublje”, preko toga 5 mm zimskog polusuhog odijela, neoprenska kapa na glavi, čizme i preko njih 5 mm neoprenskih dodatnih čarapa… Nema hladnoće za dobro opremljene surfere!

No, voda JEST bila problem. Ukoliko bi se nešto dogodilo na sredini jezera i ja se našao u vodi, u svoj toj opremi bih vjerojatno izdržao desetak minuta prije ozbiljnog, vjerojatno smrtonosnog pothlađivanja. Da li za desetak minuta mogu doplivati do obale? Zavisi. Gdje se nađem…

No, takve misli ne mislite kad idete raditi nešto toliko ludo. “Drži se iznad vode”, govorio sam sam sebi i… krenuo.

 

E, sad, molim vas, nemojte ovo shvatiti kao preporuku. Za učiniti tako što, treba biti dovoljno strastven i voljeti to što činite preko mjere i preko samog sebe. Ali, treba imati i dovoljno znanja i sigurnosti u sebe i svoju opremu, da s 99% vjerojatnosti možete reći da ćete ugodno i uspješno jedriti i NE pasti u vodu. Također, trebate biti 99,999% sigurni da ćete nakon pada, ako ipak do njega dođe, brzo - jaaaako brzo - biti natrag na dasci, izvan ledenog zagrljaja…

Najluđi dio moje jučerašnje pustolovine ipak je bila činjenica da sam jedrio sam. To nikako i ni u kom slučaju nemojte činiti, molim vas…

I, kako je bilo?

Pa, bilo je nezaboravno! Gotovo jedan sat sam neizmjerno uživao na relativno velikom jedru i dasci (SB iSonic 111 i NP Slalom 7,8).Konstantan vjetar od 15-20 kt, maksimalna brzina od preko 60 kmh, dobri okreti, bez pada, uspješno izbjegavanje “podvodnih mina” (samo malo trave, zapravo slame koju je vjetar donio na vodu koja je uzrokovala dva spin-outa jer se zaplela oko perajice)… Nakon dva mjeseca apstinecije, koja strastvenim wsurferima pada jako, jako teško… ovo je bilo pravo otkrovenje! Ponovo osjetiti živahnost daske pod nogama, snagu vjetra u jedru… čuti onaj zamamni, neponovljivi zvuk glisiranja daske dok samo trunčicom svoje površine dodiruje vodu i više leti negoli klizi… Ah!

 


A onda je došao onaj nezgodan trenutak, kojeg sam dužan ispričati. Druga strana moje “ludosti”.

Vjetar je naglo pojačao na +30 čvorova. Daleko previše za opremu koju sam imao. Pokušao sam nekako kontrolirati stvari, ali sam u okretu ipak pao u vodu. Eh, da, sada znam što je HLADNO...

Odjelo je izdržalo prvi udar, kao i kapa i čizme. Ne bi bilo problema ni plivati neko vrijeme. Ali, ruke! Usprkos rukavicama, prestao sam osjećati prste nakon desetak sekundi. Za waterstart (kretanje iz vode, jedino moguće u takvim uvjetima), jedro je bilo veliko i trebalo je snage za držati ga. Za snagu je potreban čvrst zahvat prstiju oko luka. Prstiju? Nema prstiju! Ne osjećam ih.

I tu je počela moja muka. Čak i u ljetnim uvjetima bilo bi nemoguće na takvom vjetru napraviti waterstart s tolikim jedrom. A sada…bez osjećaja u rukama… Hladnoća je polako prodirala i u odijelo. Gotovo pet minuta, ili mi se barem tako činilo, vjetar je divljao bez prestanka. A ja se borio ispod jedra u ledenoj vodi.

Moram priznati da je ovo najbliže što sam bio konačnoj opasnosti u mojoj wsurferskoj karijeri. Bilo je malo panike (ali, začudo, samo malo), bilo je pomisli o opraštanju (nekako se mora otići s ovoga svijeta), ali srećom, sve se dobro završilo. Vjetar se ipak smilovao i oslabio, tek toliko da sam napravio kretanje iz vode i u rodeo stilu “doskakutao” do obale, jedva držeći jedro u rukama… Sad kad o tome razmišljam, držao sam ga pukom snagom namjere, jer šake nisam osjećao…

Nakon skakutanja i samo-zagrijavanja po principu “udri gdje možeš”; te posebno nakon shvaćanja da je sve u redu i da, najvjerovatnije, neće biti nikakvih posljedica ovog zimskog kupanja (niti nema – eto, jučer sam se nakon toga odvezao u Zagreb na digiridoo radionicu, a danas sam zdrav ko dren, čak niti ne šmrcam, hvala nebesima!), počeo sam se smijati… i smijati… Čak sam u smijehu otplesao jedan ples zahvalnosti na vlažnoj travi, ogrnut toplim južnim vjetrom, bez odjela, bez svjedoka… samo ja, vjetar i proživljeni trenutak.

Možda sam doista lud.

A možda sam samo – živ.

I sretan.

Svim soulwindsurferima, a i svima vama tamo vani koji razumijete zašto sam jučer jedrio, i zašto bih, usprkos i unatoč svemu, to učinio ponovo, želim mnogo, mnogo takvih trenutaka. Vidimo se tamo i tada!

U međuvremenu, pazite na sebe. Nemojte biti previše ludi. Ali, opet, imajte na umu onu dobru i tako istinitu izreku: “Brodovi su sigurni u luci. Ali, stvoreni su - radi plovidbe.”

 www.soulwindsurf.com
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


MARKETING









AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Opremate se za skijanje? Svakako svratite u Ilicu 191

Garmin Dakota
Preporuka skijašima da posjete Ski dućan 'TČT' u Ilici 191, gdje nema čega nema za skijanje. Skoro da nema samo dovoljno prostora :-) koliko puno opreme je tu.

Topeak TourGuide Handlebar Bag

Topeak TourGuide Handlebar Bag
U biciklističku torbu Topeak TourGuide Handlebar Bag stanu sve stvari za jedan aktivni dan. Ova torba idealan je suputnik za gradsku vožnju ili jednodnevne biciklističke ture.

Jednodnevne kontaktne leće

Jednodnevne kontaktne leće
Jednodnevne kontaktne leće su najzdraviji i najpogodniji način nošenja kontaktnih leća. Idealne su za sportaše!

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.