Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Davor Rostuhar:: Ping Pong u Hong Kongu s King Kongom!
(Rejting 0 od 5)
Razgovor
Autor: Tanja Kraljić   
Utorak, 23 Siječanj 2007 01:00
Davor Rostuhar putuje svijetom, na najsuroviji i najjednostavniji mogući način do sada se zavukao i istraživao najskrivenije kutke skoro 60 zemalja. On je najpoznatiji hrvatski svjetski putnik, pisac, novinar i publicist, a od sada i novi kolumnist Adventure Sport Portala. Slijedeća četiri mjeseca često će nam se javljati s kolumnama direktno iz Vijetnama, Kambodže, Tajlanda, Laosa i Filipina - gdje će boraviti do kraja travnja. A potom, početkom lipnja Davor Rostuhar i Sai Tours pozivaju sve pustolove da im se pridruže u putovanju pustinjom i prašumom Bolivije!
Davor nam se upravo javio iz Hong Konga "Ping Pong u Hong Kongu s King Kongom!" Evo našeg razgovora od prije nekoliko dana, neposredno prije no što li se otisnuo u jugoistočnu Aziju. I, da, pročitajte Davorove knjige "Samo nek se kreće" i "Na putu u skrivenu dolinu". Moja velika preporuka...

Tko je Davor Rostuhar?
Uff... teško pitanje, to bi i ja volio znati... Uglavnom, mladi čovjek pun života, koji pići po svijetu, piše, fotka, zajebava se, razmišlja i uspijeva živjeti od toga.

Ono što mnogi sanjaju, ti živiš. Putuješ po svijetu, profesionalni si putnik. Iz tvoje perspektive, koje su prednosti, a koji nedostaci života profesionalnog putnika?!
Prednosti su to što možeš raditi što god hoćeš i možeš otići gdje god hoćeš na svijetu, i kad god hoćeš. Znaš kako se može do tamo i znaš da ćeš uspjeti u tome...
Prednost je to da poznaješ svijet, znaš gdje je šta i kako ljudi dišu na drugim meridijanima.
Prednost je to što uvijek imaš dovoljno para.
Prednost je što naučiš da se čovjek na sve navikne.

Nedostatak je to što se moraš uvijek sve boriti ispočetka. Na koju god planinu kreneš, moraš krenuti iz podnožja.
Nedostatak je što nikad nemaš dovoljno para.
Nedostatak je što sve ima tendenciju da postane dosadno.


Davor Rostuhar, Tahiti.

Koliko si zemalja do sada proputovao i na koji način biraš svoje slijedeće odredište. Uzmeš atlas ili globus, i gdje netrmice usmjeriš prst - tamo ideš, ili tu postoji nekakav drukčiji plan?
Proputovao sam blizu 60 zemalja. Nisam čovjek koji stvar prepušta sudbini, koji odlučuje na par-nepar, baca novčić ili žmirećki pika globus. Biram zemlje tako da me nešto u njima privuče, bila to samo neka slika ili pak višegodišnja koncepcija. Npr. trenutno me ponajviše zanimaju džungle i divljine, pa idem tamo gdje ih ima, gdje su najluđe i najbolje. Velim, kad putuješ, poznaješ svijet i znaš gdje je šta. Kad hoćeš nešto napraviti, znaš gdje to možeš napraviti!

Sve  je počelo biciklom do piramida. Ili još davno prije?
Ma, davno prije, naravno... Još k’o klinac sam htio putovati, ali to se ne računa jer smo to svi htjeli. K’o tinejdžer sam počeo putovati, bez para, stopom po Europi... I negdje od 16-19 godine sam tako prošao dobar dio Europe, koristeći sve školske praznike za neki trip... Na kraju to nije bilo dovoljno pa sam krenuo biciklom do Egipta...

Putovao si pustinjama, živio kod beduina... Neću reći da nam otkriješ što te najviše fasciniralo na tvojim brojnim putovanjima jer cijenim to što sve različitosti nastojiš razumjeti, prihvatiti i živjeti život koji ti je dan u tom trenutku, život ovdje i sada. No, navedi nam neke događaje, susrete, ljude... koji su te, recimo, više od drugih - promijenili... Utjecali na tvoju svijest, na tvoje spoznaje, ili recimo, za par većih koraka približili te onome za čim tragaš...
U sirijskoj pustinji mi je jedan duhovnjak rekao da je izabrao pustinju za život u meditaciji i molitvi, jer je ona potpuno gola. Kao da se sama Priroda skinula, ogoljela da bi ubrzala njegov put. Otada uvijek kad bih bio danima u krajoliku koji je sam po sebi dosadan i ne daje mi nikakav podražaj, sjetio bih se toga i pićio dalje.

U Nepalu sam bio na raskrsnici puteva. Nakon dva mjeseca hodanja po Himalaji više nisam znao imam li snage za dalje ili ne, bio sam u status quo fazi, zapeo u Katmanduu mjesec dana i smišljao hoću li završit svoje putovanje ili tek otići u najzajebanije... Pošto se stvarno nisam mogao odlučiti otišao sam do lokalnog sveca, lama Rinpoche, koji je bio učitelj Dalaj Lami, a u međuvremenu je preminuo. Jednostavno mi je rekao da odem dalje, pa sam otišao.

U Papui Novoj Gvineji sam hodao više od mjesec dana kroz džunglu. Jednom smo ostali bez hrane, a čekalo nas je još par dana zajebanog probijanja kroz džunglu do prvog sela. Taman kad sam se navikao na glad, skužio sam da nema potoka do sutra i da ću još biti i žedan. Počeo sam nešto kukati, našto mi je Pol, naš nosač rekao "Vi bijelci stalno nešto trebate, mi Papuanci ne marimo za ništa, mi samo pićimo!" Nakon toga mi je uvijek bilo lakše podnijeti nedostatak nečega.

To su sve male zgode koje su utjecale na određene komadićke mog života i na cjelokupnu mudrost, koja bi recimo jednom, pod stare dane mogla staviti šlag na tortu mog života...


Davor Rostuhar, Tibet.

Jesu li putovanja tvoj bijeg ili samo tvoj stil života?
Nitko nikad ne može biti toliko iskren da prizna da bježi od nečega. Jer jednom kad priznaš, zapravo prestaješ bježati. Ja sam uvjeren da su moja putovanja postala moj stil života, a sad, da li bježim od nečega što je duboko u meni, toliko duboko da još nisam ni naslutio o čemu se radi, to ne mogu reći jer ne znam. Ali isto tako ja mogu pitati tebe, da li je tvoj Adventure Sport portal bijeg od nečega, ili tetu koja prodaje u kvartovskom dućanu stisnut uza zid i pitat od čega ona zapravo bježi!
Važan je stil. A mase isfrustriranih bogataša (pretežno anglosaksonaca) koji instant-putuju po svijetu dive se, fasciniraju, plaču i napokon se vrate svojoj kolotečini... oni bježe preevidentno, i nemaju baš neku furku ili stil... to mi se ne sviđa...

Jel se bilo teško odreći "sigurne egzistencije", kako si i sam rekao - staviti na kocku sve - i bez igdje ičega krenuti u potragu? Ljudi obično sigurnost poistovjećuju sa osigiranom egzistencijom. Što je za tebe sigurnost i postoji li ona uopće?
Kad dijete izvuku iz sigurnosti maternice i ostave u potpuno novom, fragilnom i opasnom svijetu ono doživljava neponovljiv šok.
Mi bi se svi trebali iznova i iznova rađati, ali pošto nema tih ruku koje će nas izvući iz naše trenutne maternice, jednostavno se čahurimo za dalje... Ja se tu i tam šljusnem pred zid, počnem iz nule i rodim iz pepela. Sigurnost je vrlo jak ljudski moment i jednom sam razmišljao da napišem knjigu na tu temu. Jedna od najjačih sila svijeta!
Sigurnost ne garantira diploma nego znanje, ne krov nad glavom nego pamet u glavi.

A sloboda? Što je za tebe sloboda i možeš li opisati taj osjećaj?
Sloboda je temeljna ljudska vrijednost. Da citiram sam sebe: "Ona zaista postoji iza zidova koje gradimo sami oko sebe." Čovjek se rađa slobodan i zapravo ne poznaje granice. Društva i konteksti u kojima se zatekao, i granice koje su mu drugi ljudi nametnuli, doista postoje i zapreka su, ali prečesto je ljudima to samo izgovor da ne naprave ništa po pitanju svoje vlastite slobode. No ovdje pričamo o jednoj vanjskoj, svjetovnoj, konvencionalnoj slobodi.
Razmišljam i o jednom posve drugačijem vidu slobode. Svaka osoba kroz svoj životni put traži Sebe i stvara svoj identitet, neponovljiv karakter... Skup svih stavova čini nečiji identitet. Međutim, malo koji od tih stavova je jedinstven i originalan, radi se o više-manje kopijama, te njihova kombinacija zapravo daje to što jesmo... Takav pogled nije pretjerano veseo i senzacionalan, ne otkriva nam ništa o tome što zapravo jesmo... Ali pošto nam identitet treba, važno nam je graditi ga! Što jači stavovi, što veća konstantnost, daklem i što čvršći identitet, to smo mi mirniji i jasniji sami sebi, te lakše živimo.
Međutim, probajte ne zauzeti stranu! Probajte ne komentirati i ne kritizirati i ne stajati iza odluka. Probajte nemati stavova. Probajte ne biti dosljedni! Uvidite da ste kontradiktorni sami sebi! I što će se dogoditi? Izgubit ćete se, uspaničariti, obezglaviti i pasti u depresiju. Ako ste slabi. Ali ako ste jaki i uspijete živjeti na trenutak uz potpunu odsutnost identiteta - tad ćete možda uvidjeti da ste jedino tada slobodni, da ste jedino tada - vi.


Davor, Papua.

Osim smrti, postoji li još nešto čega te strah?
Nije me više strah smrti, pobijedio sam to... Bojim se mnogih stvari kao i svi ljudi, ali nisam paranoičan. Morski psi, veliki valovi, bolesti... Ponekad se bojim ljudske gluposti. Ona će stvarno učiniti najveća sranja na svijetu!

Što je najvažnije u životu?
Živjeti!

Kad razmišljaš o budućnosti (a vjerujem da ti tu i tamo pad ne pamet i ta tema), možeš li se zamisliti na jednom mjestu, kao obiteljskog čovjeka, kuća, djeca, obitelj, žena naravno...
Mogu se zamisliti o bilo čemu, pa tako i o tome, zašto ne. Sigurno neću putovati do duboke starosti kao sada, dosta je izvjesno da ću za neko vrijeme brijati na obitelj, dom, da ću smiriti loptu, čitati i pisati po cijele dane, možda čak i neki office job, uredništvo, tko zna...
Ali isto tako, možda završim u umjetnosti, u biznisu, u klošarenju po svijetu ili u humanitarnom angažmanu... Tko to zna...

S kim putuješ? Kako pronalaziš suputnike za putovanja? Jel' i za tebe vrijedi ona da... Najljepše se putuje kada putuješ sam....
Sva pitanja koja mi itko postavi kao da zahtijevaju točne odgovore koji bi se kasnije mogle kategorizirati u ladice. Ali sve je tako relativno. Putujem ponekad sam, ponekad s frendovima, ponekad s curom, ponekad s više ljudi, i shodno tome mi je najljepše putovati sam kad sam sam, s frendovima kad sam s frendovima i tako dalje...
Nisam još pokušao putovati daleko s puno dobrih i kvalitetnih ljudi. Mislim da ću uskoro organizirati pohod na neki sedamtisućnjak u kojem bih volio vidjeti bar 7-8 ljudi.
Svaki tip društva ima svoje prednosti i mane. Meditativno tumarati po Himalajama je odlično za soliranje, turizam zajebancija je odlična za par ljudi, tropsko plažarenje je idealno za komade, a tumaranje po velikim divljinama je idealno za jednog do dvoje dobrih muških prijatelja od povjerenja.
Shodno tome, kamo god želim ići biram si s kim ću ići.
No ima jedna važna stvar na kojoj puno ljudi kihne. Ja sam ju skužio čim sam počeo putovati. Kad nešto stvarno želiš, moraš biti spreman isfurati to sam. Kao ni o ičemu drugom, nije dobro ovisiti niti o suputnicima. Svako od ljudi s kojima putujem, samostalna je i snažna individua, a samo takvi mogu dati najbolje ishode u vezi, bilo putničkoj, prijateljskoj ili ljubavnoj...


Davor, Jordan.

Za Indiju kažeš da čovjeka ogoli do kraja. Indija je učiteljica. U čemu je snaga i čar Indije?
U tome što je toliko velika i raznolika da može biti neovisna o svjetskim kretanjima, globalizmu i slično. Iako, jasno, istok juri na zapad, kultura Indije je toliko jaka da se neprestano reproducira. Opet, u nekim stvarima je toliko drugačija od naše kulture da nas šokira, izravna je, snažna, mudra. Iako su ljudi u cijelom svijetu više manje glupi, pa tako i u Indiji, ovdje ipak iz svega stoji tisućljetni duh. Indija je putnički kliše i kao takav mene ne bi baš previše privlačio. Ali klišeji imaju jednu caku. Nešto je isfurano i iznošeno zato što je bilo dobro. To što se netko zasitio nečega, više govori o tom nekome nego o tom nečemu.

Živio si neko vrijeme s Agorima, stanovnicima krematorija, koji štuju Kali, Božicu smrti. Konzumiraju alkohol i drogu, medititraju sjedeći na mrtvacima, jedu ljudsko meso, a ponekad čak imaju i seksualne odnose s mrtvacima. Nastojao si ih razumjeti.
Jasno, pa sve u životu nastojim razumjeti. Samo se ponekad pitam kako to da bolje razumijem Agore, Papuanske primitivce ili Palestinske bombaše samoubojice, nego ljudsku glupost, radilo se to o meni najbliskijim ljudima ili o potpunim strancima. Vjerojatno je stvar u tome da niti Agori ni primitivci ni bombaši ne kreću iz gluposti nego iz neke druge vrijednosti ili emocije. Glupost je zaista najtužnija ljudska strana, i nikako ju ne mogu shvatiti! Ali trudim se! :)

Što misliš o vjeri i religiji?
Ne znam. Neka pitanja su preteška. Zbog takvih pitanja sam napisao knjigu, da ih točnije i podrobnije objasnim, da ih konceptualiziram. Kako da ti sad odgovorim u par rečenica? Mogu ti na primjer reći nešto drugo, što NIJE moj konačni odgovor. Na primjer umjetnost koju je stvorio ateist mi se često puno više svidi nego umjetnost koju je stvorio vjernik.

Stupio si i na tlo Mustanga...
Bome jesam... i tam sam bil...


Davor, Patagonija.

Ukoliko je to moguće, nabroji nekoliko 4-5-6-7 najsnažnijih odredišta i putovanja i ukratko opiši ta iskustva.
To nije baš moguće, ali ajde...
Indija je kul zbog toga što sam rekao malo prije.
Afganistan je kul jer nitko tamo ne ide.
Papua je kul jer nije za papke i fine guzice.
Hrvatska je kul, ali nema najljepše more. Najljepše more nalazi se daleko u Pacifiku, vjerujte mi... Hrvatsko more je negdje na 4-5 mjestu što je opet jako visoko.
Bosna je zakon, ali brzo dosadi!
Južna Amerika je dosadnjikava, Pakistan i Paragvaj su bezveze, Afrika je crna rupa i ne znam kako to da me nije još usisala!

Primijetila sam jednu bitnu, najveću razliku između Davora Rostuhara i svih ostalih putnika: često ste svi stajali na istim mjestima, na istim trgovima i raskršćima. Rostuhar ulazi u bit i primijeti ono što nitko od ostalih ne uspije zamijetiti. Rostuhar prihvaća i nastoji razumjeti, ostali se iz kilometra u kilometar uglavnom samo čude i fasciniraju. I na koncu, najčešće samo Davor ulazi i istražuje mjesta i ljude tamo gdje se nitko drugi ne usudi ili ne može prići. Kako ti to uspijeva?
Da ja opisujem u čemu je razlika između mene i ostalih putnika (ti si to rekla, ne ja! :), zvučao bih kao ego manijak. Pa to možeš ti nastaviti...
Ali, da, ja biram mjesta gdje drugi ne idu. Ne uvijek. Razriješio sam svoju unutarnju dihotomiju po pitanjima turizma. Jesam li ja turist ili ne? Nekad jesam, kad idem tamo gdje i turisti idu, ali nekad nisam. Idealno, cilj mi je doći tamo gdje još nisu bili turisti, i polako uspijevam u tome. Izazov je u 21 stoljeću naći zanimljivo mjesto i ljude koji nisu opisani u nekom turističkom vodiču. To je meni sad napeto...
A to što mnogi putnici često pretjerano reagiraju, plaču, sjetuju, nostalgiraju, isčuđavaju se i fasciniraju, to je slatko, ali mi je bezveze. Oni su fascinirani nekom konkretnom pojavom, a ja sam fasciniran različitom pojavnošću života kao takvog. Ja sam riješio brojne iluzije koje inače ljude tjeraju na put pa ga tako i doživljavaju, ja ne bježim, ne punim baterije, ne mislim da je negdje bolje ili lošije, jednostavno uživam u različitostima i ne gledam ih iz sebe nego uvijek i prvo doživljavam sve kroz prizmu ŽIVOTA. Zato valjda vidim stvari koje drugima promaknu...


Davor, Afganistan.

Kamo vodi tvoj daljnji itinerar?
Za početak Nove godine malo u turizam! :) Idem tumarat jugoistočnom Azijom, uostalom, o tome ću pisati reportaže za vaš portal, pa ćete vidjeti... A za dalje od toga, ne bih još najavljivao, iako me vuku neke divljine...

U lipnju ove godine, u suradnji s agencijom Saitours vodiš grupu pustolova na putovanje koje im može promijeniti život i svijest, putovanje pustinjama i prašumama Bolivije.
Da, pozivam i sve zainteresirane čitatelje Adventure Sport Portala da nam se pridruže i dožive 20-dnevnu pustolovinu o kakvoj se niste ni usudili razmišljati:
- spustite se biciklima niz Cestu smrti, od La Paza, najvišeg glavnog grada svijeta, do Amazonske nizine,
- pješačite kroz džunglu do Indijanaca Uchupiamonas, svjedočite njihovoj kulturi, te se zajedno upustite u 4-dnevno spuštanje niz rijeku splavovima
- spavajte, jedite, putujte i živite isto kao i Uchupiamonasi, u jednoj od najvećih divljina Amazone!
- odvezite se džipovima na krov Anda, najvišu visoravan na svijetu, prepunu vulkana, gejzira, šarenih jezera, plamenaca, divljih ljama i
u najveću slanu pustinju na svijetu!
- posjetite Potosi, najviši grad na svijetu i spustite se u rudnike srebra
u kojima ljudi i danas rade na starinski način, zahvaljujući žvakanju koke
(sirovo lišće biljke koje Vam omogućava da se lakše nosite sa uvjetima na tako velikim visinama),
- završite nezaboravno putovanje na jedinstvenom festivalu solsticija
u Tiahuanacu gdje se okupljaju tisuće indijanaca i uz šamanske rituale, drevnu muziku i ples cijelu noć čekaju sunce!
- pecajte lukom i strijelom s indijancima
- žvačite koku
- putujte s glavom u torbi
- slušajte vrisak jaguara u divljini
- osjetite hladan vjetar Altiplana
- usudite si darovati pustolovinu koju (možda) nikad nećete nadmašiti, a kojom ćete nadmašiti vlastita očekivanja i vlastite spoznaje!
- Više o ovom putovanju na www.saitours.hr

Skrivena Dolina priča je o putu koji vodi preko tisuću prepreka, uspona uz strme litice, pored demona, čudovišta. U tvojoj knjizi piše da moraš biti odlučan i biti spreman staviti na kocku i svoj život, biti spreman čak i umrijeti za put kojemu ne poznaješ cilj. Slutio si, kažeš, da moraš prezati sve veze s postojanjem kakvo poznaješ i ostaviti sav svoj život iza sebe. Jesi li u tome uspio?
To je nešto što se mora često događati, i da, uspio sam više puta. Zapravo, svaki puta kad krećem na put, gledam to kao novi početak, novu stranicu, ostavljam sve drugo iza sebe i pićim dalje...

Kako zamišljaš ono za čime tragaš?
Ima plavu kosu, božanski sjaj u očima kad se nasmije, topla i glatka leđa i ravan trbuh, prepametna je, predobra je, umjetnica je, svoja je, jedna i jedina, originalna i neponovljiva, nenadjebiva! Sto posto žena i stoposto ženka, izazivamo se i rastemo, nadopunjujemo i pićimo... I da, našao sam je... :)



Putovanje kroz pustinju i prašumu s Davorom Rostuharom.

Usudite si darovati pustolovinu koju (možda) nikad nećete nadmašiti, a kojom ćete nadmašiti vlastita očekivanja i vlastite spoznaje! Više o ovom putovanju pročitajte OVDJE. 
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.