Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Peru- 4.dio- Gradski život u peruanskoj provinciji
(Rejting 0 od 5)
Ekspedicije&Putovanja
Autor: Livia Puljak   
Ponedjeljak, 13 Lipanj 2011 21:38

Hola todos, sutra ujutro idemo u dolinu Santa Cruz. Trebat će nam dva dana hoda do baznog logora za Alpamayo pa smo odlučili da više nećemo biti magarci nego ćemo unajmiti magarce da nam nose opremu za ocekivanih 6-7 dana boravka u tim prostorima.

Od povratka s Maparajua šetamo po Huarazu i otkrivamo ćari peruanskog gradskog života. Glavni trg, Plaza de Armas, prigodno je mjesto za dokoličarenje. Što je posve neobično Hrvatima, na ovom trgu nema ni jedan jedini kafić, samo klupe za sjedenje, cvijeće i pozlaćeni kip nekog ratnika iz peruanske povijesti.

Tu i tamo lokalci dovedu lame na čijim je leđima šareni tapetić na kojem piše 'dobrodosli u Huaraz', a lama jos ima i naočale i naušnice. Turisti plaćaju da se fotografiraju sa skockanom lamom. Mi se još nismo na to odlučili. Ja imam naušnice i naočale pa se Bocko fotografira sa mnom, jos mi samo fali tapetić.

Glavna ulica, Avenida Luzuriaga, prepuna je komercijalnih entiteta, u čemu prednjače brojem ljekarne, turističke agencije, trgovine robom, suvenirnice i zubarske ordinacije. Nismo vidjeli ni jednu drugu vrstu ordinacija, očito je dentalna medicina ovdje popularan biznis. Na podu glavne ulice sjede bakice i pletu/prodaju šalove, kape i rukavice.
 


Par blokova dalje nalazi se niz ulica koje služe kao tržnica na otvorenom 

- na plocnicima i kolnicima sjede zenice u tradicionalnoj Quechua odjeći i prodaju znano i neznano voće i povrće. Svako malo na ulici čovjek nabasa na prikolice na kojima se cijedi svježi sok od naranče, ili guli voce i prodaje na fete. Ovo zadnje nas je potpuno fasciniralo

- kod nas covjek treba kupiti cijelu cjelcatu lubenicu, ili ajde, pola lubenice, što je jos uvijek puno, a ovdje se može u šetnji gradom kupiti jedna kriška lubenice za samo 1 kn.

Bockovac je taman pročitao članak o dvjema djevojkama iz Londona koje su otišle na godišnji odmor u neke egzotične zemlje pa tamo i ostale i našle posao. Sad mene zeza da ću se ja zaljubiti u Peru, dati otkaz u Lijepoj našoj, kupiti prikolicu i radnim danom guliti ananase i prodavati ih na fete.

 

Nakon razgledavanja tržnice na otvorenom, otišli smo u formalnu tržnicu, u zatvorenom, koja nosi ime Gospe Fatimske, i na svakom ulazu u trznicu nalazi se Gospin lik. Ta je tržnica prodajno mjesto za sve i svašta, od igle do zamoraca (onih mrtvih, za jesti). U jednom dijelu tržnice nalaze se štandovi s cipelama, do toga štandovi s vjenčanicama, štandovi s loncima, izmedju dva štanda s peradi nalazi se štand bižuterije... vrlo živopisno mjesto.
 
 
 
Oko trznice nalaze se najjeftiniji restorani. Inače, po Huarazu restorana ima puno, i u onim jeftinijima se nalazi puno lokalaca. Za svega 5 solosa (10 kn) može se pojesti velika juha i glavno jelo s prilogom. Zbog toga ništa ne kuhamo, iako imamo kuhinju u pansionu, već se bavimo otkrivanjem čari huaraskih restauracija. Restorani su uređeni kako koji, ali svima im je zajednički grozan zahod. U zahodima obično nema ni sapuna ni toaletnog papira ni ubrusa.
 
 

Kanalizacija im je koma pa su svugdje zamolbe da se papir ne baca u školjku nego u kantu kraj školjke. Danas smo bili u restoranu koji u zahodu nije imao ništa od gore navedenog, ali jest nekoliko figurica koje izgledaju kao arheološki nalazi. Bocko kaze da je to zahod iz doba Inka pa da ništa u njemu ne smiju dodavati da ne izgubi na autentičnosti.
 
 
Cijene su za naš standard prihvatljive. Noćenje u finom pansionu s doručkom košta oko 100 kn po osobi. Sat interneta u javnim "internetarnicama" je 2 kn, kiflica kruha: 40 lipa, kilo krumpira: 1 kn, kilo mandarina, naranača ili banana: 2 kn,  litra flaširane vode: 2 kn, kilo stolnog grozđa: 5 kn.
 
 
 
Uvozne brendirane stvari, kao sto su kozmetika ili higijenske potrepštine, kostaju jednako kao u Hrvatskoj. Standard zivota je dosta niži nego u Hrvatskoj i mnogi ljudi izgledaju vrlo siromašno, a tako im izgledaju i kuće u gradu i po selima.
Unatoč tome ljudi su vrlo ljubazni, često nas pitaju kako smo i otkud smo. Mi kazemo 'Croacia', a oni to uvijek protumače kao neku drugu zemlju. Dosad smo čuli ovakve odgovore:
Aaa, Ukraina
Aaa, Francia
Aaa, Grecia
Aaa, Italia!!
 
Kako ljudi od 'Croacia' izvedu sve ove druge zemlje, to nadilazi naše kognitivne sposobnosti. Za Hrvatsku očito nisu bas čuli. Možda bi nasa turistička zajednica trebala malo poraditi na promociji našega turizma u Peruu. Ako možemo mi k njima, i pri tom potrošiti 3 dana putovanja, zašto ne bi oni k nama došli.
 
 

A, kako bi se proveli kod nas s jezikom, to ne znam, jer kod nas mnogo ljudi govori engleski, što ovdje nije slučaj. Upoznali smo dosad u Huarazu, točno 4 osobe koje govore engleski (kakav-takav). Pa smo prisiljeni snalaziti se s našim španjolskim. A kako mi govorimo španjolski? Vrlo loše. Ja sam prije osam godina završila osmotjedni tečaj medicinskog španjolskog jezika na kojem smo ucili fraze tipa 'boli me glava', 'uzmite jednu tabletu ujutro i jednu tabletu poslijepodne' i 'sve ce biti u redu'.
Bockovac je učio jezik pomocu CD-a 'Naučite španjolski u 3 mjeseca'. Prije polaska u Peru odlučio je testirati svoje znanje jezika na meksičkoj sapunici. Ni nakon dvadeset minuta gledanja nije uspio razumjeti ni jednu riječ i pao u depresijujer je bezveze gubio vrijeme. Onda ga je iz depresije izvukla majka koja je slučajno naišla i objasnila mu da gleda brazilsku sapunicu u kojoj ljudi, hm, govore portugalski.

S našom kombinacijom medicinsko-CDovskog španjolskog uglavnom se dobro snalazimo. Dosad smo imali samo dva jezična nesporazuma. Prvi u Limi kad smo vozaču rekli da dodje po nas za sat vremena i da nas odvede u Miraflores, a on shvatio da mi želimo da nas voza sat vremena po Mirafloresu. Druga situacija dogodila nam se danas na ručku kad je konobarica donijela jelo samo Bocku, iako smo oboje naručili piletinu.

Možda to nije bio nesporazum, možda ovdje samo muskarci imaju privilegiju dobiti glavno jelo, ili sam joj se možda učinila već dovoljno uhranjena pa mi  je htjela učiniti uslugu lišivši me hrane.
Sad idemo kupiti brdo hrane za tjedan u planinama. Čujemo se nakon Alpamayo epizode.
Pozdrav,
Bockovac y Puljak 

 
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.