Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Peru- 4.dio- Dvi-tri storije pri kraju avanture
(Rejting 5.00 od 5)
Ekspedicije&Putovanja
Autor: Livia Puljak   
Petak, 24 Lipanj 2011 18:29
 
 
Danas nam je zadnji cijeli dan u Huarazu. Sutra putujemo za Limu, a u ponedjeljak počinju naši maratonski letovi do Splita. Kako danas imamo nešto vise vremena, evo još par prica s naših planinarskih avantura od zadnja dva tjedna.

Udaljenost
Alpamayo je daleko od civilizacije u usporedbi s ostalim vrhovima u Cordillera Blanca. Iz Huaraza se čovjek vozi tri sata, najprije do gradića Caraza, a onda do sela Cashapampa. Pa dva dana hodanja do baznog logora. I onda počinje zabava. Zbog svoje udaljenosti, Alpamayo uopće nije uvršten u prvu kartu ovoga gorja iz 1932. Vremena su se promijenila. Sad je na karti. A 1966. su ga proglasili najljepšom planinom na svijetu. I sad se Bockovac želi popeti na najljepšu planinu na svijetu. Putovanje pocinje, u krajeve koji nekad nisu bili ni na karti.

Veliki collectivo
Radi štednje do naše ciljne doline putujemo javnim prijevozom. Po Huarazu i okolici ne voze autobusi nego kombiji koji se tu zovu collectivo. Svaki collectivo uz vozača ima i 'glasnogovornika/konduktera' koji visi na vratima kombija i svim prolaznicima izvikuje ciljnu destinaciju svoga prometala. Kad se sva sjedala u collectivu popune, on i dalje viče prolaznicima kuda vozi, i ukrcava ljude i dalje, koji stoje na nogama. Budući je kombi niskoga stropa, ljudi na nogama stoje zgrbljeni. I tako 1,5 h do Caraza. To izgleda kao konzerva sardina. Kad bukač napuni collectivo, nema u njemu vise mjesta ni za zrno prašine s očajne ceste kojom se truckamo.
 
 
Mali collectivo
U Carazu idemo na stanicu za sljedeći collectivo, koji nas treba odvesti do Cashapampe. Dolazimo u prašnjavo dvorište, u kojem su mala vozila, nema kombija. Saznajemo da su ta mala vozila zapravo collectivo, i da voze u Cashapampu. Ukrcavamo stvari u prvi sljedeći koji ce voziti. U gepeku su već stvari dvoje Švicarca koji čekaju kraj auta. Kazu nam da im je vozac rekao da ce voziti njih dvoje u Cashapampu za 50 solosa (oko 100 kn), ili da trebaju čekati da se skupi 6 ljudi pa onda svatko placa po 8 solosa. Nas je troje, njih je dvoje, dosta za napuniti to auto, ali ne, vozač neće da krene dok ne dođe još jedna osoba. Napokon dolazi mlada seljanka, i njena prtljaga se ugurava u gepek. Bockovac, ja i Švicarci sjedamo na zadnje sjedalo.
Viktor i mlada seljanka moraju dijeliti suvozačevo sjedalo. Collectivo napokon kreće iz dvorišta. Ali se odmah vraća nazad. Jer je na cesti policija, a on ne smije u autu imati 6 putnika. Kaže da ćemo čekati dok policija ne ode. Viktor se ponudi da će prošetati par blokova i ukrcati se u collectivo izvan vidika policije. Vozač prihvaća ponudu i napokon krećemo.
 
 

Farma zamoraca
U selu Conay, nešto prije početka našeg kretanja prema baznom logoru Alpamaya, nase stvari se montiraju na magarca i konja. Nas vodič magaraca (arriero) zove se Teobaldo. Montaža se odvija ispred njegova imanja, na kojem ima i farmu zamoraca. Bockovac i ja gledamo zamorce čija je sudbina u loncu. Peruancima je nezamislivo da se zamorci u nas ne jedu.

Kondor
Dok smo bili u dolini Cayesh, nismo vidjeli nijednog kondora, iako navodno borave na tamošnjim liticama. Možda je i bolje da ih nismo vidjeli, jer kondori su lešinari. Možda bi pogled na kondora značio da
nam je blizu kraj.
Dok hodamo dolinom Santa Cruz, iznad nas proleti neka ptičurina.
"Je li ovo kondor?", pita Bocko.
"Nije", kaže arriero, "premali je za kondora".
Bockovac se ne da smesti. "Možda je ovo beba od kondora."
 
 

Bazni logor
U baznom logoru Alpamaya je dvadesetak šatora i limena baraka. U baraci navodno živi obitelj koja tu cijelo ljeto prodaje piće i suvenire. Kad su Viktor i Bocko otišli na Alpamayo, i nas arriero s magarcem i konjem otišao kuci, ostajem sama u šatoru. Uskoro nestaje većina drugih šatora - neki su se već popeli pa odlaze, a drugi nose šatore u visinski logor. Do mene dolaze Miriam i Jorge, koji žive u limenoj baraci. Izgledaju kao djeca, ali kažu da imaju 23 godine.
 
 
Zaručeni su, namjeravaju se vjenčati za tri godine, a dotad raditi i skupiti novac za zemljicu, kućicu, vjenčanicu i odijelo. Vode me u lagunu Arhuaycocha, koja se nalazi pola sata iznad logora. U laguni je veliko ledenjačko jezero. S nama ide i njihov pas, Pequena, koja ima manikuru, pedikuru i usikuru - sve kandže su joj nalakirane crveno, kao i vrhovi ušiju. Nakon šetnje me pozivaju na ručak u svoju baraku.
 
 
Donosim svoju hranu da pridonesem ručku. Baraka ima dvije prostorije. U jednoj spavaju i drže piće, a u drugoj je kuhinja. U kuhinji je zemljani pod, u kutu 5-6 velikih kamenja na kojima je komad lima. Ispod lima se lozi vatra, a lim je ploča za kuhanje. Kuhinja ima prozor i vrata, ali bez zatvora. Tako da toplina od vatre izlazi van brzo, a dim sporo jer nema dimnjaka. U kuhinji je stoga hladnjikavo i zadimljeno, ali hrana je ukusna. Navečer mi Jorge donosi čaj u šator. 
Lijepo je imati prijatelje u baznom logoru.

Slatke kravice i nesnosne kravetine
Po cijeloj dolini nalazi se mnoštvo slatkih čupavih kravica. Često ih fotografiramo. Po dolasku u bazni logor otkrivamo da nisu posve bezazlene jer stalno kruže oko šatora i žvaču sve sto se ostavi vani - ne samo hranu nego i cipele i odjeću. Jedne Bockove čarape su nastradale. Da se krave barem smire tijekom noći, to bi bilo dobro, ali one i cijelu noć kruže oko šatora, prevrću kamenje i njuškaju šator. Od slatkih kravica postale su nesnosne kravetine.

Pivo za doručak
U bazni logor dolaze 4 Rusa i smještaju logor odmah kraj moga. Oko šatora ostavljaju stvari i hranu, sto odmah privlači horde krava koje cijelu noć tumaraju oko nas. Ujutro sjedimo ispred šatora i svi skupa gledamo predivnu piramidu vrha Artensoraju koja se uzdiže pred nama. Ja za doručak pijem kakao, Rusi piju pivo. Bit će da Jorge i Miriam ne prodaju votku kad su Rusi primorani doručkovati pivo.
 

 
Hladna Coca-Cola
Kad se Bockovac spustio s Alpamaya, vraćamo se u Cashapampu. Cijelim prašnjavim vrućim putem od 20-ak km sanjamo hladnu kolu iz bircuza kojeg smo vidjeli na ulazu u nacionalni park. Nakon 6 h hodanja napokon dolazimo u bircuz i naručujemo hladnu kolu. Nasmiješeni djelatnik seoskoga kafića uđe u užarenu barakicu, uzme kolu s police, umoci je na 5 sekundi u hladni potok i stavi nam je na stol. Slijedećih pola sata smo sjedili kraj potoka i sami namakali kolu u hladnoj vodi.
Ova vrsta ugostiteljskoga objekta mogla bi se zvati 'Ohladi sam'. 

Nesanica
Po povratku iz Huaraza ne možemo spavati. Bockovac zaključuje da nam nedostaje onaj bučni potok iz baznog logora, i cjelonocni topot krava oko šatora. Predlaže da pustimo vodu u zahodu da curi, i da naizmjenično bučno hodamo oko kreveta. Prijedlog nije usvojen.
 
 

Ishinca
Nakon povratka u Huaraz skontali smo da imamo jos šest slobodnih dana do povratka u Hrvatsku. Kako ih ulupat, razmišljamo, i domislimo se da bi najbolje bilo - da odemo opet na planinarenje. Odlučujemo se na dolinu Ishinca. Krenuli u srijedu, u četvrtak se oboje popeli na vrh Ishinca (5530m) i jučer se vratili natrag u Huaraz.
 

 
Vise nemamo vremena za odlazak niti na jednu planinu pa bi to bilo to sto se tiče naših planinskih avantura u Peruu. Vidimo se uskoro kod kuće.
 
 

Izbori
Nismo posve u tijeku s političkim zbivanjima u Lijepoj našoj u zadnjih mjesec dana, ali smo zato vrlo upućeni u predsjedničke izbore u Peruu. Prošle nedjelje je bila zadnja runda izbora. Te je izbore bilo nemoguće ignorirati jer su posvuda reklame za predsjedničke kandidate.Ali oni nemaju jumbo plakate kao mi već im gotovo sve kuće i zidovi koji se nalaze uz cestu služe kao oglasni prostor na kojem pituraju reklame za predsjedničke kandidate. To mozda nije tako lose, barem ljudima opituraju jedan zid od kuće, i eto neke koristi od predsjedničkih kandidata.
 
 
Lama
Za kraj smo se počeli ponašati poput pravih turista i išli se slikati sa skockanim lamama na trgu. Tu je i slija - pronađjite razlikusami između tri dame u prvom planu.

Veliki pozdrav,
Bockovac y Puljak
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.