(Rejting 4.43 od 5)

Autor:

Utorak, 18 Svibanj 2010 15:37

Sve je krenulo jako jednostavno, bilo je postavljeno pitanje, proći Nizozemsku na bicikli? Gore spomenuta država je biciklistička država, a i kaže se da je ravna, da nema puno uzbrdica. Istina, nema, ali ima nešto na šta mi ovde nismo navikli, jako brzo promjenjivu klimu, temperatura varira od 3°-20°C, vjetar mijenja smjer ka manit, i uvijek puše, kiša dolazi i odlazi, za razboliti se dušu dalo.

Tako ako se ikad uputite gore, znajte da ne znate što vas čeka, što vjetar može s Atlantika ili iz Njemačke donijeti… to je jedno VELIKO iznenađenje. Imali smo plan, imali smo volju, a i slobodnog vremena, bilo je postavljeno pitanje, 5. mjesec, Nizozemska, pedaliranje? Zašto ne, amo. Da objasnim zašto baš taj period, 30.04 u Nizozemskoj je veliki praznik, dan kraljice, a to se slavi i štuje na veliko, a u prvom tjednu 5og mjeseca su festivali sira i tulipana.Eto, ja se prvi put upuštam u nešto tako, u odlazak u nepoznato, dok je moja kolegica već probiciklizirala kroz pola Europe.Pitali smo, tražili druge žrtve koje će nam se pridružit, i bilo ih je, tj. trebalo ih je biti, ali poznavajući nas kao narod, svi idu, a kad dođe vrijeme za platit kartu od Zadra do Weezela (zapadna Njemačka), e pa ja ne mogu, ja imam ovo, imam ono, kako to već kod nas biva…
I ostalo je sve samo na nama dvoma. Kako bi Rostuhar kazao između ideje i njenog ostvarenja je samo jedna stvar, krenuti. I mi smo odlučili, krećemo. Povratnu kartu smo platili, krećemo 30.04. povratak 10.05.Moj najbolji prijatelj nam je omogućio transfer do Zadarskog aerodroma, i tako je sve krenulo. Nakon sat ipo leta, dolazimo u Weeze, sklapamo bicikle, montiramo ruksake na nosače i krećemo. I odmah problem, ne znamo izaći iz okolice aerodroma. Nakon još uru lutanja i kruženje, nailazimo na taxista koji nam pokazuje da postoji put kroz ogradu, i da je sa druge strane ograde Dutch, Nizozemska. Nakon prolaska kroz ogradu, sa smješkom na licu pedaliramo. Prvi dojam je uvik najvažniji, i ovdje je sve za 5, prolazimo kroz sela, viđamo svakojake pejzaže i životinje, polja cvića, prve vjetrenjače… Ala ovo je predobro.Nakon nekih 50ak km pedaliranja, prolazimo kroz prvi grad Nijmegen. U centru grada ogroman koncert, tj. party, ludilo, malo se zadržavamo, odmaramo u parku i krećemo, prije mraka trebamo naći mjesto za kampiranje. Izlazimo iz Nijmegena i odlučujemo kampirati u prvom sljedećem selu, Weurt, nalazimo ludilo misto na poluotoku, s jedne strane okruženi kanalom, a s druge malo jezerce, mir, tišina, idila. Dižemo šatore i već spavamo.

Iduće jutro ja se budim 6.30h, zima zima, termometar pokazuje 3°C, izvlačim se iz vriće i odlučujemo malo protrčkarat, cirkulacije radi, a i da se malo ugrijem, dižem se na nekakav, nazovimo ga put, i počinjem trčkarat kad ono ne mogu doći sebi, na 50m od naših šatora i našeg malog kampa na crno, 30ak konja, poludivljih uživaju u prvim zrakama sunca… Nakon što smo se malo islikavali s njima, krećemo put Arnhem-a, i naša pustolovina započinje. Kroz pola sata vrime se mijenja iz savršeno sunčanog u prolom oblaka, nakon šta smo malo okružili i pogubili se po okolnim selima, stižemo do nacionalnog parka De Hoge Veluwe, imamo cilj, vidjeti pustinju u centru parka. Zbog pljuska, odlučujemo to prebaciti za sutra i tražimo smještaj za danas. Dolazimo do hostela Stay okay, poznati nizozemski lanac hostela. Cijena noćenja 26E po osobi, doručak uključen.

Sutradan ujutro nakon doručka krećemo put nacionalnog parka, vrijeme oblačno ali nema kiše. Plaćamo upad u nacionalni park, 7.50E i ulazimo s biciklima jer kroz nacionalni park su ispletene razne biciklističke staze. Nakon što smo ispedalirali nekakvih 6, 7 km, vraćamo se na početak, drugim riječima malo smo se pogubili, ne moram niti govorit da je ovo Bruna vodila J. Odjednom se nebo otvara i počinje najgora kiša koja me je u životu uhvatila, i još na bicikli. Pedaliramo mokri, podhlađeni, puše neugodni vitar, sve nosi u facu, blato, sklizavo, dolazimo napokon do pustinje, ali se ne zaustavljamo jer znamo ako stanemo neće nas Bog pokrenuti, j…š i pustinju i nacionalni park i ko me natira na ovo, tražim neki restoran, neko suvo misto di se mogu presvući i malo ugrijati. Nakon sat ipo pedaliranja po ledenoj kišurini, stižemo u centar parka, vidim ogromni veliki restoran. Ostavljamo bicikle na ulazu i ulazimo unutra. Nakon što sam uočio veliki kamin koji još i radi u sredini restorana, vraćam se vani po ruksak, uzimam suve stvari, presvlačim se, a sve mokro stavljam preko 2 stolice koje san postavio ispred kamina. Balkan rulz. Je da su nas malo ljudi čudno gledaju, ali ne smeta. Hrvatska, Balkan, tako se to radi kod nas :D.

Nakon što smo ručali i što su nam se stvari osušile, ponovno po kiši sidamo na biciklu i tražimo sljedeće sklonište, sljedeće odredište gdje ćemo noćiti. Nakon dva sata pedaliranja nailazimo na natpis Bed & Breakfast, super, ludilo, ovdje noćimo. Pošto nema vlasnice te kuće u kući, njen ljubazni prijatelj nas odvodi do prvog sljedećeg sela imenom Otterlo i pronalazi nam smještaj. Taj smještaj je definitivno nešto najbolje gdje sam ja ikad noćio, ma kakav hotel od 5 zvjezdica, ovo je nešto fenomenalno, za 25E po glavi dobili smo toplu, čistu i urednu sobu u kojoj nas je dočekala kafa ili čaj, tko je što htio, ogromnu kupaonicu sa kadom i tuš kadom, pa biraj što ti više odgovara, a doručak je bio toliko obilat da smo doručkovali uru vremena i nismo mogli sve poist.
Nakon doručka krećemo za Utreht, jedan od najstarijih gradova u Nizozemskoj, tamo pronalazimo najjeftiniji smještaj ikada, 16E noćenje u hostelu u centru Utrehta. Free net, samo bez doručka, ali nema veze, sami se najbolje snalazimo za to. Tu večer izlazimo vani, da malo vidimo noćni život Nizozemske, cijene piva po kafićima je od 2 - 5E, kafa od 1.5 – 2E.

Sutradan krećemo za Amsterdam, nakon nekakvih 50ak km, stižemo, Amsterdam suncem obasjan, bilo je i vrijeme više, fala nećemu da i nama malo sunca dođe. Pronalazimo smještaj u hostelu Stay okay u samom centru Amsterdama, 2 večeri 48 E, svak plaća za sebe i odmah krećemo u obilazak, ali svatko na svoju stranu, Bruna lunja po parku ispred hostela, a ja tražim suvernirnice, dućane, a na kraju uzimam pivu u dućanu i sidam u park i guštam na suncu. Sutradan skupa tražimo kafić za popit kafu, ali nema ništa prije 11.00, to je jedna velika mana. Tako da lunjamo po kanalima, kalama, ulićicama, slikamo se, slikamo patke i ostale leteće – plivajuće životinje. Ručamo u suvo, na večer izlazimo da vidimo Amsterdam u noći i da prošetamo Red light districtom. Sutradan krećemo put Haarlema, prolazimo kroz taj mali gradić i posjećujemo nacionalni park na obali i dolazimo do obale, ogromna pješčana plaža, koja se proteže od Rotterdama do Flevolanda, nakon što sam se ja tu izguštira u sj. moru, točava noge, popija 2-3 pive, vadio mast ljudima preko moba gdje se nalazim i sl, uputili smo se u Lissu, grad poznat po cviću, grad s najvećim cvjetnim parkom u Europi, a možda i u svitu, more cvića, svake moguće boje i vrste… Tu večer smo kampirali na crno na jednom malom mulu ispred nekog broda na nekom, još uvijek nepoznatom jezeru…. :D Sutradan smo stigli u Goudu, grad nećete virovat poznat po siru i vjetrenjačama, i od tu kreće naš povratak put njemačke. Kroz 3 dana smo prešli u povratku nekakvih 300tinjak km, spavali u još jednom privatnom sještaju di smo dobili i večeru i doručak, i krevet i televiziju, i kupatilo i svašta-nešto za 20E po glavi, da bi prezadnju večer opet spavali na crno u nekoj šumi u blizini lovišta, svako malo su se čuli zvukovi pušaka, šta nas nije omelo u dubokom snu. Prezadnji dan smo odpedalirali sve do granice, i zahvaljujući nekim dobrim turistima, iz prve smo uspili doć do aerodroma, i znate šta, na aerodrom smo stigli 16 h prije leta, a da stvar ne bude jednostavna, taj dan je u Zadru aerodrom bia zatvoren jerbo je opet neki vulkan negdi kihnija, i nekakva prašina je zatvorila, Splitski, Zadarski, Anconski i Genovski aerodrom.

Ali nakon šta je došla ponoć, preko blaženog interneta sam sazna da je neki let iz Zagreba sletia u Zadar šta znaći da je aerodrom otvoren, ujutro smo se čekirali, ja potrošija zadnje eure na alkohol u duty free-u, uša u avion i zaspa do Zadra, tamo nas je ponovno sačeka dobri stari vozač i odvea doma.
Sve u svemu fenomenalno, iako sam 2-3 puta sam sebe proklea šta je meni ovo trebalo, dani Utrehta, Amsterdama, točavanja nogu u sj. moru, prelaska preko ograde u cvjetni park da se izbjegne cijena od 14,50 E, su nešto neprocjenjivo.
Samo jedna stvar za kraj, već me vata nostalgija, već razmišljam di sada?
Pa evo da iskoristim ovo i da se zahvalim nekim ljudima; prvo veliko fala mojoj Tonki šta je bila razumna i šta me pustila da s drugom curom putujem po Europi 11 dana, fala IBCI-u, tj Duji na prijevozu do Zadra i natrag iz Zadra, fala taxistu za rupu u ogradi, fala svim curama koje rade u VVV (fej-fej-feja) turističko-informativnim centrima nizozemske, fala njemcu za pravi put k aerodromu, fala svima koji su na nekakav moralan način utjecali da se ovo putovanje održi do kraja. Fala mama, fala tata.