U ogromnom šatoru prisutni su svi timovi s pratnjom, atmosfera odlična, tek sada smo svjesni da prisustvujemo zaista monumentalnom događaju što se brdskog  biciklizma  tiče. Ivotovim riječima „Da te srhi pasaju!“. Za one koji išta znaju o biciklizmu dovoljno je reći da ABSA CAPE EPIC jedina ima vrlo prestižan UCI HC  status, što je jednako statusu kojeg imaju najznačajnije utrke u cestovnom biciklizmu Tour de France, Giro d Italia i Vuelta u Španjolskoj.

Na našu afričku avanturu krenuli smo u četvrtak ujutro oko 10 sati. Vožnja do  aerodroma Marco Polo u Veneciji bila je ugodna i brza zahvaljujući Hrvoju i kombiju (prekrcanom) bike shopa Experience. Prvi let Venezia – Dubai bio je relativno kratak, cca 5 i pol sati, a avion  super ugodan, monitor na svakom sjedalu s filmovima, glazbom, igricama... Aerodrom u Dubaiu luksuzan i taman dovoljno ogroman za gubljenje sitnih noćnih sati između letova (stigli u Dubai oko 1 poslije pola noći, letili dalje oko 8 ujutro). Ljudi leže posvuda i spavaju, ili bar pokušavaju. Drugi let od preko devet sati poprilično nas je svih izmrcvario, no dečki su ipak smogli snage i oko 19 sati, odmah nakon što smo se smjestili, otišli na lagani trening. Nakon preukusnog afričkog roštilja i raznih južnoafričkih slatko slanih specijaliteta  (majstor od kuhinje g.Blackie, inače vlasnik trgovine sportskom opremom i naš vozač prvih 8 dana, inače finisher u master kategoriji na iron man-u)   svi smo jedva dočekali pokupiti se na spavanje.

Nakon kašnjenja na dogovoreni trening i lagane nervoze zbog istog, dečki su odradili lagani  đir i u servisu odradili posljednju detaljnu kontrolu bicikala. Nakon toga požurili smo u sam centar Capetowna, Victoria &Albert Waterfont na registraciju timova. Sve je organizirano zaista savršeno. Na prijavama bez problema, žurbe, nervoze ( za razliku od onog na što smo navikli na bilo kojoj našoj utrci), sve točno na vrijeme. A prijavljuje se 600 timova po 2 osobe (1200 ljudi) iz  50 različitih zemalja! Nakon preuzimanja stratnih brojeva i akreditacija za medije koje će nam omogućiti ulaz u natjecateljsko selo, odlazimo na svečanost službeno otvaranje ABSA CAPE EPIC. U ogromnom šatoru prisutni su svi timovi s pratnjom, atmosfera odlična, tek sada smo svjesni da prisustvujemo zaista monumentalnom događaju što se brdskog  biciklizma  tiče. Ivotovim riječima „Da te srhi pasaju!“. Za one koji išta znaju o biciklizmu dovoljno je reći da ABSA CAPE EPIC jedina ima vrlo prestižan UCI HC  status, što je jednako statusu kojeg imaju najznačajnije utrke u cestovnom biciklizmu Tour de France, Giro d Italia i Vuelta u Španjolskoj.

Nakon odbrojavanja u kojem sudjeluju svi prisutni, prozivaju se sve nacije po abecednom redu i prekrasan je osjećaj da se jednako plješće i skandira jednoj Angoli s jednim prisutnim timom ili  Južnoafričkoj Republici s 390 timova. Zahvaljujući našem GT  EXPERIENCE  ADVENTURE  timu, kada smo ustali nakon prozivke „Croatia!“, zavijorila se i hrvatska zastava te smo odmah svojom prezentacijom privukli pažnju prisutnih, a posebno naših susjeda Talijana i Slovenaca.   

Poseban dio svečanog otvaranja posvećen je i volonterima bez kojeg ovog događaja ne bi ni bilo. Svi njihovi napori da se biciklistima osigura maksimalna usluga i koncentriranost isključivo na utrku popraćeni su ogromnim pljeskom i ustajanjem svih prisutnih. Samo neki podaci slikovito mogu prikazati ogroman trud koji volonteri ulažu u savršeno funkcioniranje ove utrke:

-          podignutih šatora na svakoj lokaciji (prije svake etape) = 2400

-          obilježenog prostora = 23 500 m2

-           podijeljenjo vode = 184 000 litara

-          Komada svježeg voća = 4100

-          Konzumirane salate i svježeg povrća = više od 3 tone

-          Ukupno volontera = 800

Nakon toga uslijedilo je predstavljanje deset timova koji imaju, ako ih sreća posluži, najviše šanse za pobjedu. Među njima ističu se Cristoph Sauser  i Burry Stander, Bulls-i  Karl Platt i Stefan Sahm te Jose Hermida i Rudi Van Houts, svi odreda višestruki svjetski prvaci i nositelji olimpijski medalja.    

Nakon svečanog otvaranja kratko smo se još zadržali u gradu zbog ručka i kupovine hrane  za večeru te svih potrebnih namirnica za sutra. Inače, komentar naših domaćina Rizel i Blackija je da nikad nisu vidjeli da ljudi koji se bave biciklizmom mogu toliko pojest, a da su tako mršavi, a kad smo pak iz marketa izašli s punim kolicima i hranom u kartonskoj kutiji, rekli su da im je neugodno i da to moraju slikat jer da nismo normalni toliko potrošit na hranu.

Sutra je veliki dan! Ustajanje najkasnije u 6, odlazak na prvu etapu u Diemersfontei

Dan: nedjelja, 21.03.2010.

Start/cilj: Diemersfontein/Ceres

Udaljenost: 117 km

Uspon: 2190m

Time limit: 9 sati 

Nakon mjeseci priprema i iskekivanja, napokon je dosao i taj dan! Danas je prva etapa ABSA CAPE EPIC 2010. Od Capetowna gdje nam je bila baza dva dana krećemo u malo mjesto Diemersfontein udaljeno cca pola sata vožnje. Budući da je start u 9, dečki procjenjuju da moramo obavezno krenut u sedam, da bi stigli na vrijeme i uhvatili čim bolje startne pozicije budući da nema prozivke timova već se starta kada tko stigne. Naravno da smo kasnili i krenuli u 8 te stigli dvadesetak minuta prije starta. Ništa strašno, no s boljom startnom pozicijom može se na kraju imati i desetak minuta bolje vrijeme. Ipak treba poprilično vremena da starta „kobasica“ od 1200 biciklista.

Zvijezde dana su ipak Ivo i Mile, članovi tima koji po drugu godinu zaredom sudjeluje na ovoj prestižnoj utrci. Po vlastitim izjavama, imali su odličan dan, zimske pripreme su očito dale rezultata i prvu etapu završili su kao 63. (u muškoj konkurenciji) i kao 84. overall. Po Miletovim  riječima, a Ivo nije proturiječio, dapače, ova je etapa bila najteža koju su ikad odvozili. Prvih 70-tak kilometara bilo je standarno gore dole, makadam, pijesak, ali kraj je bio ubitačan, posebno cca 8km voznje uz prugu po špicastom, oštrom kamenju, gotovo nevozno. Bubrezi i jetra zamijenili strane! Mile je bio ponosan na sebe, Ivo sretan. Bravo dečki, zadržite takav timski duh do kraja i rezultat može biti samo bolji!

4. Bulls 1 (Karl Platt i Stefan Sahm)  4:40.

START: Victoria park, Ceres

CILJ: Victoria park, Ceres

Start: od 7:00 h nadalje svakih 15 minuta prema rezultatu od prethodnog dana (Ivo i Mile startali u 7:00, Valent i Moho u 7:15)

DUŽINA: 90 km

TIME LIMIT: 9 sati

VISINSKA RAZLIKA: 1625 m

Nakon zasluženog odmora, masaže i servisiranja bicikala te ohrabreni uspješno završenom prvom etapom, dečki su danas bili puni optimizma na startu druge etape. Kako nam je sinoć   na večer predstavljeno, današnja etapa sastoji se od uglavnom od single trackova, po riječima organizatora vrlo atraktivnim i pravim brdsko biklističkim. Krajolik kojeg trebaju proći je vrlo raznolik, od obiteljskih farmi, vinograda i voćnjaka do strmih, kamenitih planinskih puteva i šumskih staza, sve u jednom danu. Kako se i očekivalo, s obzirom na konfiguraciju staze, u prvom dijelu utrke vodila se borba za čim bolju poziciju, no kada je započeo strmi, uski i kameniti uspon, timovi su se doslovno rasipali. Upravo je zbog tako uskih dionica utrka započela s razmakom po grupama od 15 minuta ne bi li se čim više spriječili „čepovi“ .

Danas su  loše sreće bili Ivo i Mile. Prvu feed zonu su prošli odlično, među prvih pedeset timova i svi smo se nadali još jednom dobrom rezultatu. No, na drugoj feed zoni zaostatak je bio toliki da je odmah postalo jasno da se radi o nekakvom kvaru. I zaista, Mile je stigao sav iscrpljen i ljut zbog puknutog mjenjača. Kako sa strane (znači od nas izvan utrke) nije dozvoljena nikakva pomoć zbog moguće diskvalifikacije, Adriano je uspio organizirat da se iz treće feed zone koja je srećom bila par stotina metara udaljena, donese zamjenski mjenjač. Tako je XTR postao žrtva afričkog  pijeska i kamenja (po nekim mišljenjima i preagresivnog mijenjanja brzina),a Mile je sa SRAM  X0 mogao dovršiti utrku.

No, kako nesreće obično nikad ne dolaze same, ovaj tim uspio se prije kraja utrke i izgubiti, vjerojatno ne svojom krivnjom. Naime, organizator je već obilježio sutrašnju stazu te su Ivo i Mile zaista slijedili oznake, ali u krivom smjeru. Naravno, sve je to utjecalo na konačan rezultat (sama zamjena mijenjača trajala je gotovo 15 minuta, a vožnja u pogrešnom smjeru 6km barem još toliko), no onako znojni i blatnjavi na kraju utrke obojica su samo bili sretni da je još jedna etapa uspješno okončana na 129.  mjestu u kategoriji man, a 186. mjesto overall. Još je ionako preostalo 6 dana.

Drugi tim u sastavu Valent Božić i Vedran Mohorovičić, iako je single track vožnja trebala biti njihov teren i prilika za popravljanje jučerašnjeg rezultata, nije iskoristio tu šansu. Nažalost, zbog objektivnih razloga i Valentovih problema zbog kojih je na feed zonama redovito tražio pomoć medica (zato ona „krv“ u naslovu), rezultat je na kraju 147 u kategoriji man, a 213 overall. Moho je veći dio odvozio kao biciklijadu pohvalivši se na trećoj feed zoni da je „popil samo pol jenega bidona“. No budući da smo mi promatrači na užarenih 35C popili bitno više, možda bi i Moho imao manje problema s grčevima da unosi više tekućine, posebno na ovim temperaturama i pri ovim naporima. A napora nije nedostajalo. Najteži uspon nosi naziv „Dead Man Walking“. Po Valentovim riječima, taj naziv nije slučajan jer je ga je on jedva savladao, Moho mu je gurao biciklu, a on sam je „jedva hodil, s kacigun ka je visela v ruke i očima obrnjenin znopak“ . Nema veze, svaki dan novo iskustvo! No, važno je da sve navedeno nije ubilo dečkima dobru volju i veseli duh , te su se oni ipak  dobro se  zabavili i usput stigli jest kruške iz obližnjih voćnjaka i slikat se (za vrijeme trajanja utrke) s hostesama.

Što se tiče službenih rezultata, budući da se ovaj izvještaj ipak koncentrira na dogodovštine naša dva tima, njih možete pogledati na www.cape-epic.com.

Sutra je novi dan, etapa treća. Start i cilj su ponovo iz istog mjesta kao i danas i prema riječima organizatora. Dečke čeka „puno lipih stvari“, među kojima je uspon od 12 do 15 posto na planinicu koju od milja zovu „Mount Evilrest“.

START: Victoria park, Ceres

CILJ: Victoria park, Ceres

Start: od 7:00 h nadalje svakih 10 minuta prema rezultatu od prethodnog dana

DUŽINA: 120 km

TIME LIMIT: 10 sati

Današnja ruta promijenjena je u odnosu na informacije koje su bile u svim tiskanim materijalima u zadnji trenutak, tako da nemamo detaljne podatke kao za prethodne etape. Razlog je što jedan vlasnik vinograda nije dozvolio prolaz kroz svoj privatni posjed. U zadnji čas smo saznali i lokacije feed zona, a treća feed zona nije čak ni bila dostupna za promatrače (odnosno za supporters crew što puno bolje zvuči).

Dužina etape bila je cca 120 km, uspona oko 1700m. Dan je bio izuzetno vruć, samo je prilično snažan vjetar na obroncima okolnih planina rashlađivao napaćene bicikliste. Temperaturna razlika ponovo velika, od 9C na startu do čak 37C na cilju (oko 13 sati). Timovima koji voze do samog time limita (10h), osjecaj vrućine i sparine mora biti jos izraženiji.

Naslov teksta svakako je inspiriran odličnim rezultatom kojeg su danas ostvarili Ivo Rubinić i Milivoj Miljković. Poseban je gušt bio gledati Mileta koji u svakoj feed zoni, a posebno na cilju nije skidao osmjeh s lica. Napokon se sve posložilo. Konfiguracija terena im je odlično legla, nije srećom bilo ni kvarova ni ozljeda, povremeno su se priključivali grupici koja je vukla, ohrabreni dobrim prolaznim vremenom i sami su “očistili” poprilično ekipa i finalni rezultat nije izostao. Ponovno je pijesak zadavao malo (zapravo puno) problema, kao i ostalim timovima, ali iskustvo i pripremljenost čine svoje te su dečki vec savladali tehniku probijanja kroz tu prepreku tako tipičnu za Absa Cape Epic utrku. Rezultat na kraju treće etape je sjajan (sada svi pljuckamo uokolo da ne ureknemo). U kategoriji MAN su 56., a u ukupnom poretku 73. Zahvaljujući  tome ukupno su nakon 3. etape 103, a u svojoj kategoriji MAN 74. GO GUYS!  

Naš drugi tim u sastavu Vedran Mohorovičic i Valent Božic nažalost ponovno ima dosta problema. Izuzetno tesko vrijeme i  Valentovi problemi koje je vjerojatno uzrokovao novi, nerazrađeni sic, utječu na činjenicu da su se tijekom utrke prilično napatili. Na cilju su bili (prema privremenim rezultatima) nakon tri etape 152. u kategoriji MAN, a overall 224. No, najbitnije je da je jos jedna etapa iza njih. Naime, ovu treću etapu, za koju je i bilo najavljeno da će biti prijelomna, nije završilo (podatak do 14 sati) cak 55 timova.

Poseban osvrt zaslužili su i  naši susjedi Slovenci. Mix tim u sastavu Tanja Žakelj i Peter Vesel nakon treće etape na odličnom su četvrtom mjestu u svojoj kategoriji, a na 50 mjestu u overall. Njihovi sunarodnjaci Uros Breški (inace dečko kojem ovakve utrke zaista nisu strane jer je vozio niz sličnih utrka među kojima i Iron bike u Italiji) i Valerio Lutman također su izvrsni 31. u svojoj kategoriji MAN, a cak 36. overall. 

Osvrt još jednom na kraju na današnji tužni događaj. Koliko god ovakvi događaji ljudima sa strane izgledali atraktivni, svi bi trebali biti svjesni da brdski biciklizam, a posebno ovakve utrke iscrpljuju čovjeka do maksimuma. Sastavni dio ove utrke nije samo radost kada tim nakon desetaka kilometara patnje napokon ulazi u cilj, već i sve iza kulisa. U ovo malo vremena što smo proveli ovdje vidjeli smo padove, lomove, teška oštećenja biciklističke opreme. Kako nama ipak nije omogućen pristup duž staze, nismo ni svjesni situacija kojima su sportaši izloženi. Duž staze redovno se dešava dehidracija, povraćanje, a na kraju ne jedan tim, što muški što ženski, doslovno plače.  Iz potpuno iscrpljenih ljudi jednostavno provale emocije, mješavina olakšanja, sreće, neizrecivi osjećaji. Medicinski timovi imaju pune ruke posla, infuzije nisu rijetkost. Iako je situacija vjerojatno slična i u ostalim profesionalnim sportovima, ovdje je ipak možda 10% profesionalnih biciklista. Ostalo su, kakvim god se oni sportašima smatrali, ipak samo amateri koji biciklizam obožavaju, ali od njega ne žive. Koliko je racionalno očekivati da oni mogu podnijeti napore i izazove staze koja je ipak postavljena prema mjerilima i mogućnostima najboljih?

A možda je ipak brdski biciklizam kako kažu, sport za mazohiste: mučiš se, a pritom uživaš.

Datum: srijeda, 24.03.2010.

Start: Ceres

Cilj: Worcester

Dužina: 86 km

Visinska razlika: 1640 m

Time limit: 9 h

Start : po grupama prema rezultatu prethodnih etapa, od 7 do 7:30

Jučerašnji dan, ali i cijela ovogodišnja utrka ABSA CAPE EPIC ostat će zapamćena po tragičnom događaju .  Jučer ujutro u svom šatoru, prije početka utrke, pronađen je mrtav biciklist iz Australije  James  Williamson (26). Vijest se među biciklistima ipak nije proširila ujutro nego tek po završetku utrke, a u 18h izdano je I službeno izvješće za medije. Williamson je bio urednik australskog Enduro moutain bike časopisa, a njegova smrt službeno je potvrđena u  privatnoj bolnici u Ceresu jučer ujutro  u  6 sati I 47 min, nakon što ga njegov partner Shaun Lewis (28) nije uspio probuditi.

James Williamson bio je snažan, mladi sportaš koji se nakon odlično odvoženih prvih utrka osjećao potpuno u redu. Svi koji su sa njim proveli popodne potvrđuju da se osjećao apsolutno dobro. Nakon prve dvije etape  tim je bio na 18. mjestu.  Službeni uzrok smrti znat će se nakon obdukcije koja će se po odluci obitelji obaviti ili ovdje u Južnoafričkoj Republici ili u Australiji.

Organizator nadalje u izvještaju nabraja općenito organizaciju liječničke pomoći na utrci, koliko je medicinskih timova non stop stand by, koliko 4x4 vozila, čak i jedan helikopter za potrebu hitnog medicinskog  transporta. No, nažalost, u ovom tragičnom slučaju  ništa od navedenog nije moglo pomoći.

Današnji dan obilježilo je ponovno preseljenje kompletnog kampa na novu lokaciju. Naime, cijela utrka seli se danas iz Ceresa u Worcester, mjesto udaljeno stotinjak kilometara. Već sinoć počelo je raspremanje opreme i jutros poslije starta brojni šleperi i ostala teretna vozila  u karavani prevoze sve potrebno da bi novo natjecateljsko  selo bilo spremno za bicikliste. Start današnje utrke bio je u 7:00, a najbrži su bili u cilju malo poslije 10 sati. Zamislite kakva je to logistika potrebna da ih sve dočeka spremno!

Etapa nije ni najduža ni najzahtjevnija do sada, no dečkima ionako nakon tri iscrpljujuća dana treba malo odmora. Krajolik je prekrasan, široka dolina okružena visokim planinama, a dokle god pogled dopire vinogradi. No, da sve ne bi bilo tako idilično, utrku prati iznimno jak vjetar koji podiže oblake pijeska (inače nam nije baš jasno otkud toliko zelenila I toliko vinove loze na potpuno pjeskovitom tlu).

Ivo Rubinić I Milivoj Miljković na trećoj feed zoni imali su odlično prolazno vrijeme, ispod 80 mjesta overall, a samo 6 min iza Tanje Žakelj i Petera Vesela iz Slovenije. Sva sreća da smo, bez obzira na vjetar, čekali na ovoj WP jer je Ivo trebao promjenu sica. Adriano se, kao i na drugoj etapi kada je nabavio mjenjač, pokazao od koristi. No, ovaj smo put bili čak i spremniji jer smo imali  vlastiti rezervni dio, tj. sic. Najboljih dvadeset timova sve rezervne djelove ima spremne u za njih rezerviranom području WP. No, da ostali ne bi bili hendikepirani u odnosu na najbolje, dozvoljeno je dodati ovlaštenom serviseru tj. technical assistentu potreban dio . Posebno korisnom su se pokazale propusnice “media” koje nam stvarno otvaraju sva vrata i omogućuju pristup u sve dijelove, bilo utrke bilo sela, gdje dečkima možemo biti od pomoći.

Inače, po lokalnim nazivima ovo je treća water point (WP), ali druga vantage point (VP).  To je poprilično zbunjujuće prvih par dana. Naime, water point su mjesta koja osiguravaju okrijepu vozačima duž utrke. Neka water point se poklapaju s vantage point, a na većini etapa više je WP nego VP. Vantage point su mjesta na koja mogu doći navijači tj. supporter crew.

Eto, zahvaljujući strašno jakom vjetru i gomili pijeska, ovaj današnji izvještaj je nešto duži je isto zadavao prilično  jer sjedim u kombiju i na miru pišem dok čekamo naš drugi tim kojeg čine Valent Božić i Vedran Mohorovičić.  Kako je do cilja od ove točke samo još 20km, procjenjujemo da će Ivo i Mile prije proći kroz cilj nego mi dočekamo drugi tim. No,  ovdje smo da navijamo i podržavamo ih kada im ide dobro, a još i više kada imaju problem s kojima se drugi tim bori.

Naša loša prognoza nažalost se pokazala točnom. Zbog objektivnih problema s neugodnom ozljedom uzrokovanom biciklističkim sjedalom, Valent Božić, uz svu želju i trud, nije uspio nastaviti utrku.  Njegov timski partner Vedran Mohorovičić primio je to zaista sportski te bez zamjerki i uz puno razumijevanja, ipak nastavio utrku. To je zapravo vrlo pametna odluka koju bi trebao donijeti svaki sudionik ABSA CAPE EPICA jer je završiti ovu utrku prilika koju se ne propušta. Posebno kada se uzmu u obzir mjeseci odricanja, treniranja, sav uloženi trud I veliki troškovi (samo  startnina iznosi 2300 EUR po paru). Vedran će tako, ako završi utrku, ipak imati jedno dragocjeno iskustvo i bez obzira na raspad tima, osjećaj velikog postignuća.

Što se tiče Rubinića i Miljkovića, oni su ovu etapu odradili rutinerski (ipak iskustvi i trening čine svoje) . Iako su, po vlastitom priznanju prolazili krize tijekom etape i  osjećali umor, finalni rezultat na kraju je odličan, a čak su i popravili ukupni rezultat nakon odvožene 4 etape. Miljković je etapu ocijenio kao ne prezahtjevnu, ali s vrlo interesantnim dionicama. Nakon asfaltnog uvoda, uslijedila je kombinacija uphilla i downhilla (ne pretjerane visinske razlika, procjena 300-tinjak metara). Problem je ponovo zadavao pijesak, ali i biciklisti koji defekte ne riješavaju van staze nego na putu te se poneki biciklist u namjeri da izbjegne prepreku na putu, začas nađe u “pješčaniku”. Po Miljkovićevim riječima vjetar je isto zadavao prilično problema, čak do te mjere da ga je u jednom trenutku otpuhao sa staze i prisilio da otkopča sprintericu i siđe s bicikla. Prema zapažanjima Vedrana Mohorovičića, a s time su se složili i Ivo i Mile, najatraktivniji dio današnje etape bio je zemljani spust koji se u serpentinama spuštao prema dolini i koji je predstavljao pravi užitak   za vožnju.   

Što se tiče ukupnog poretka i dalje je u vodstvu tim Bulls 1 (Karl Platt i Stefan Sahn) , a slijede ga MTN Qhubeka Topeak Ergon (Karl Evans i  Alban Lakata ) te trećeplasirani Songo-Specializaled by DCM (Christoph Sauser i  Burry Stander ). No, budući da se svi njihovi rezultati nalaze unutar 11 minuta, a tek su odvozili pola utrke (4 etape od 8) sve je još otvoreno.

Sutra dečke čeka peta etapa, “samo” 27 km time triala. Svaki tim starta posebno, u intervalima od 30 sekundi i postignuto vrijeme i rezultat pribraja se ostalim etapama. Starta se od posljednjeg tima prema prvom, a priliku za start imat će i Vedran Mohorovičić, koji nakon odustajanja partnera, trku nastavlja kao individualac.