Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Roth ostaje Roth
(Rejting 0 od 5)
Triatlon
Autor: Željka Šaban   
Nedjelja, 17 Srpanj 2011 07:55

 

Ove godine 10-ta utrka Challenge Roth nadmašila je sva očekivanja. 

Prije svega teško je započeti tekst o Challenge Roth-u 2011 a da se ne spomene odmah svemirski rezultat našeg Andreja Vištice iz TK Zagreb. Andrej je na svojoj prvoj utrci Ironman distance išao 8h19min20sec i osvojio ukupno 6. mjesto, te sa tim rezultatom postavio najbolje hrvatsko vrijeme u IM distanci. Taj rezultat ima još veću težinu i vrijednost kada se zna da Andrej ima tek 28.godina, da aktivno trenira triatlon tek 6. godina, te da zadnjih godina radi puno radno vrijeme. Pred njim je još sigurno 10-tak godina uspješnog bavljenja dugim triatlonom, te se nadam da će mu ovaj rezultat širom otvoriti vrata profesionalnom bavljenju triatlonom. On je uhvatio svoj ''savršen val'', te svima nama može biti uzor. Više o njegovoj utrci možete pročitati na LINKU.

Za to su se pobrinuli Andreas Realert koji je srušio Svjetsko najbolje vrijeme u Ironman distanci za 4min (rekord je bio star samo 7 dana, te ga je držao Marino Vanhoenacker sa 7:45) i Chrissie Wellington koja je oborila svoj rekord postavljen prošle godine na istoj utrci, a novi rekord iznosi nevjerojatnih 8h 18min, te se sa tim rezultatom plasirala na ukupno 5. mjesto.
Osim svjetskih rekorda Roth je i u broju natjecatelja bio rekordan. Nastupilo je ukupno 5 300 natjecatelja (3 300 pojedinačnih startera, i više od 2 000 natjecatelja u štafetama). Za sve te natjecatelje brinulo se je više od 5 000 volonterakoji su od ranog jutra pa do kasnih večernjih sati neumorno radili, navijali za svakog natjecatelja po največem suncu i sparini a kasnije i po največem pljusku. Svaki od njih zaslužuje jedno veliki HVALA, i veliko POŠTOVANJE jer bez njih svi naši rezultati ne bi bili mogući.

DNEVNIK UTRKE

Utorak, 05.07.2011.

Dan je bio predviđen za putovanje. Kroz jutarnje sate Marko i ja krećemo put Nurnberga gdje smo bili smješteni. Putem se na kratko zaustavljamo u Ljubljani, te bez večih gužva na cesti oko 17h stižemo pred hotel City park. Budući da je već samo putovanje bilo dosta naporno ovaj dan bio je day off od treninga.

Srijeda, 06.07.2011.

Dan aktivnog odmora. Jutaranje rasplivavanje u Roth See (budući da je u Rain-Main- Donau kanalu bilo zabranjeno plivanje zbog sigurnosnih razloga), zatim rastrčavanje po nasipu gdje će se odvijati trkačka dionica utrke, obilazak biciklističe staze autom, te trening bicikla na prvom dijelu staze. U popodnevnim satima povratak u hotel, te obilazak okolice hotela. Nurnberg je grad bogate povijesti, a nažalost najviše ga je označila povijest za vrijeme drugog Svjetskog rata, tj. megalomanske nacističke građevine iz doba Hitlera, Cepelin stadion (stadion za 200 tisuća ljudi), koloseum, cesta dugačka 1500m građena od 60 tisuća granitnih ploča....

Četvrtak, 07.07.2011.

Dan pasivnog odmora. Provodim ga u Rothu: jutarnja Doping kontrola (Roth je jedina utrka na Svijetu koja radi doping kontrolu svim PRO natjecateljima: 20 ženskih + 50 muških natjecatelja, i to prije utrke: vađenje krvi, poslje utrke: davanje urina). Nakon obavljene doping kontrole izložba 10. godina Challenge Roth. Zatim je uslijedio PRO briefing, a poslje njega press konferencija. Na press-u je bio prikazan filmić o utrci Challenge Roth, te su bili predstavljeni favoriti utrke (zanimljivo je bilo kad je voditelj upitao Rebekah Keat kako će pobijeti Chrissie, na što je odgovorila da to mora pitati muške PRO natjecatelje :) što se na kraju pokazalo točno). Nakon toga obavila samprijavu za samu utrku, obilazak nezaobilaznog expo-a (koji je najveći na kojem sam ikad bila), te povratak u Nurnberg. Nakon povratka u hotel odlazak na ručak u centar grada, te kratka šetnja starim gradom. Kao što svaki grad ima nekog svog zaštitnika priču i posebnost tako je obilježje Nurnberga Schoner Brunnen fontana gdje se nalazi zlatni prsten koji se vrti jedan krug za sreću. Hvala našoj domačici gospođi Slavici Kopp što nas je provela gradom te nam  omugučila predivan boravak u Nurnbergu. Hotel City park u kojem smo spavali je vlasništvo njene obitelji.

Petak, 08.07.2011.2011.

Budući da smo svaki dan putovali Nurnberg-Roth-Nurnberg bilo je zanimljivo i nezaobilazno na autoputu proći i pokraj table koja svakom čovjeku koji ovdje prolazi daje do znanja da je cijela regija Roth-a i okolice nazvana Triathlonregion Rothsee.

Predviđen dan za aktivan odmor započela sam treningom rasplivavanja (u kanalu gdje će se održati plivačka dionca utrke), zatim rastrčavanje, te trening bicikla (na drugom dijelu biciklističke staze). Nakon svih treninga povratak u Nurnberg te odmor jer je ovo najvažnija noć za spavanje.

Subota, 09.10.2011.

Ranojutarnje plivanje u kanalu, ručak s Uwe Widmanom, Renatom i Timom, trening bicikla, te odlazak u T1 kako bi mogla napraviti Bike Check In. Nakon što sam bike ostavila u zoni i predala Run bag (predaje se ranije jer je zona T2 na drugoj lokaciji, pa organizatori prenose vreče svih natjecatelja u T2), vračamo se u Nurnberg gdje vrijeme provodim u završnom spremanju opreme za sutrašnju utrku. Budući da sam bila dosta uzbuđena oko sutrašnje utrke niti san nije bio nešto kvalitetan (to je karakteristično za utrke dugih distanca = potrebno se je naspavati  noć prije).

Nedjelja, 10.07.2011.

DAN UTRKE

SWIM:

Plivačka dionica od 3,8km odvijala se je u Rain – Main – Donau kanalu. Na samom startu zauzela sam poziciju pokraj grupe natjecatelja s kojima sam mislila plivati cijelu dionicu. To je grupa koja je išla oko 51-52min. Kad je dan znak za start i utrka krenula plivali smo jedan preko drugog, dobila sam masu udaraca laktovima, u toj borbi za poziciju (''veš mašini'') jedan od natjecatelja je stao i udario me šakom po glavi. U tom sam trenutku ostala bez kisika, tijelo su mi prožimali trnci, nisam osjećala niti noge niti ruke, nisam imala zraka. Morala sam se okrenuti na leđa (plivala leđno cca 20 metara) kako bi došla k sebi i tek onda kad je prošao taj val natjecatelja probala sam uhvatit neku manju grupu. I dalje sam se osjećala nemoćno, nisam imala dovoljno kisika, te sam se dodatno morala koncentrirati na disanje kako bih što prije uspjela plivati željenim tempom. Tek mi nakon cca 600-700m postaje bolje i počinjem plivati onako kako sam to zamišljala da će biti već i na samom startu. Hvatam ritam, počinjem ubrzavati, te prestižem tu malu grupu s kojom sam plivala do prvog okreta, nastavljam plivati sama i dostižem neke pojedince ispred sebe. Nakon što sam prestigla par pojedinaca, tek cca zadnji 1km se približavam (prije izlaska iz vode bili su ispred mene cca 100 m) onoj grupi u kojoj sam i ja trebala trebala plivati od samog starta (ta grupa je plivala 52min).

Time: 00:54:48

T1:

Izlazeči iz vode i uzimajući swim bag odlazim u šator. Znajući da sam otplivala sporije od predviđenog željela sam što brže skinuti Speed neoprensko odijelo. No kada sam ga skidala čičak od čipa se zalijepio za neopren pa sam prvo morala skinuti čip s noge, neopren, pa ponovno vratit čip na nogu. Nakon što sam obukla biciklističku majcu (inače mi je ona ispod neoprenskog odijela i plivam s njom, a ovo je bilo prvi puta da sam je oblačila u zoni, a poučena iskustvom iz Kraichgau-a maknula sam torbicu za gleove s bicikla koja me grebala i Powerbar gelove stavila u đepove biciklističke majce), trčeći izlazim iz šatora, pijem PowerBar Recovery drink, stavljam startni broj, Las kacigu i naočale, uzimam bike, te slijedi 180km bicikla.

Time: 00:02:18

 

BIKE: 

Već na samom početku bicilističe dionice noge su bile u redu. ''Slažem kockice u glavi'', zaboravljam na sve ono što je bilo prije, te se koncentriram na vožnju. Vozila su se 2 kruga + zadnjih 8km prema T2. Naravno, ne mogu izostaviti Solarer Berg, mjesto zbog kojeg ova utrka ima posebnu draž. To je brdo na kojem se nalazi tisuće ljudi koja se razmiče pri prolasku natjecatelja. Neopisiv osjećaj, obuzeli su me osjećaji, a došla je i suza na oči. Biti dio cjele te priče neopisivo je iskustvo. Definitivno je preporuka svakom triatloncu koji trenira za dugi triatlon da jednom u životu iskusi osijećaj penjenja na Solarer Berg. Drugi krug na biciklu nastavljam voziti kao i u prvom. Ali onda dolazi do problema. Prolazeći kroz jedno manje mjesto (na cca 150-tom km), bio je zavoj S, i željeći prestići neke natjecatelje (sva sretna jer prestižem nekog)  skračujem zavoj te ga ''režem'' i prelazim na ljevu stranu ceste. Naravno, odmah iza mene, stvorio se motor sa sucem, koji izgovara moj startni broj i ukazuje mi da moram stati u idućem penalty box-u i odraditi kaznu od 8min. Pokušavam se ne živcirati, misliti pozitivno i koncentrirati se na tehniku vožnje kako ne bi mislila na kaznu. Stajem u idućem Penalty box-u, silazim sa bicikla, sudac mi daje štopericu koju sama pokrećem i slijedi mojih 8min stajanja. Ovo je stvarno bila prava kazna (još nikada mi se ovo nije dogodilo na utrci, ali kako se kaže: ''za sve postoji prvi puta''), iako smatram da je odluka sudaca bila kriva jer sam kasnije u priči sa ostalim Ironman natjecateljima zaključila da nisam imala drugog izbora osim priječi bijelu linuju koja cestu dijelu na lijevu i desnu stranu. Tih 8min trajalo mi je cijelu vječnost, osječala sam se nemočno i jadno, a još me je u pojam ubijala i to što su ostali natjecatelji prolazili pokraj mene. Nakon što prolazi 8min u stajanju sjedam na bike, vračam se na cestu i u utrku. Do kraja biciklističke dionice ostala su još 30km (da nisam stajala bila bi još 15km). Pokušavam ne misliti u natrag nego pažnju usmjeriti na ono što se sada događa. To mi i uspjeva, prebrođujem psihičku krizu i vraćam se u utrku još jača. Moj Cannondale Slice i kombinacija FFWD kotača (prednji 5mm, stražnji 9mm) ponovno su pokazali sve svoje dobre karakteristike (niti u jednom trenutku se na biciklu nisam osjećala neudobno, i nisu me bolila leđa)

Time: 05:51:46

T2: 
Silazim s bicikla, uzimaju mi ga volonteri. Trčeći uzimam run bag, odlazim u šator, oblačim Cep Čarape, uzimam vizir, Garmin sat, PowerBar Recovery drink i vrlo brzo napuštam zonu, te odlazim na trkačku dionicu od 42km.

Time: 00:02:19

RUN: 
Kad sam kretala na maratonsku dionicu stopala su mi bila skroz utrnula, bolila su me svaki puta kad bi dotaknula asfalt. Taj osjećaj je prošao nakon cca 1,5km, ali odmah nakon 2,5km moram stati na WC. Nakon toga, trčeći po nasipi, Pumice i ja hvatamo ritam od 4:45-4:50min/km. Dobro sam se osjećala, i išlo je po planu, noge su bile u redu. I onda kad sam se najmanje nadala hvata me prva kriza (nešto malo nakon 10km). Osjećaj je bio takav da sam mislila da trčim tempo 5:00min/km ali padam na 5:15-5:20min/km. Tada je bilo bitno koncentrirati se na tehniku trčanja i na disanje. Kriza je trajala na trkačkoj dionici koja je prolazila kroz jedno mjesto (bilo je dosta laganih uzbrdica i nizbrdica koje su razbijale tempo trčanja). Kako prolazi taj dio trkačke dionice kroz mjesto tako i prolazi kriza. Pijem PowerBar recovery drink, te se vraćam trčanju na nasip i držim tempo 5:15-5:20min/km. Nakon cca 5km tempo pada na 5:25-5:30min/km. Na cca 19km hvata me druga kriza. U tih 2km dok je trajala kriza pokušavam držati isti tempo trčanja što mi i uspijeva. Na svakoj okrijepi (bile su svaka 2km) pijem coca-colu i vodu. Sve je bilo u redu do 29-tog kilometra. Tada dolazi još jedna kriza i samo je bilo pitanje glave i jačine uma. Tijelo više ne da, a glava govori ubrzaj. Tako je i bilo, moj um nadvladao je moje tijelo. Iako mi je tempo bio nešto sporiji od planiranog bila sam zadovoljna trčanjem jer sam pobjedila samu sebe. I onda je došlo zadnjih 5km. Lagala bih kad bi rekla da nije bilo teško i da sam jedva čekala ciljnu liniju. Taj dio staze (sve uz nogu ili niz nogu) prolazio je kroz mjesto Roth koje je bilo prepuno gledatelja i navijača i sva ta bol koja je prolazila tijelom bila je ''zgurana u kut''. I tako su došla i zadnja 2 km, te sam ulazak u cilj.

Time: 3:47:10

 

Sa ukupnim vremenom utrke od 10h 38min 20sec prolazim ciljem. Tada još nisam bila svijesna da sam za 48min popravila svoje vrijeme u Ironman distanci od prije 2 godine. Sa tim vremenom ujedno sam i postavila novi (srušila svoj stari) rekord Hrvatske u Ironman distanci.

Sužbene rezultate utrke možete pogledati na LINKU.

Više o utrci i ostalim pojedinostima pogledaje na službenoj stranici Challenge Roth na LINKU

 

 

ZAKLJUČAK MOJE UTRKE

 

Za mene nije najveći napredak u tih 48minuta od predhodnog rezultata već sam način na koji sam došla do toga. Za razliku od prije 2 godine trenažni proces je prošao bitno drugačije. Iako je bio veći i ekstenzitet i intenzitet odradila sam ga gotovo 100% (bilo je vrlo malih promjena i prilagodba u planu i programu). Dok sam se pripremala za IM Austia prije 2 godine bilo je situacija kada se nisam mogla ustati iz kreveta, spavala sam cijeli dan, te je trener zbog toga morao dosta često korigirati plan i program.Osim u trenažnom procesu velika je razlika i u oporavku. Prije 2 godine nisam uopće mogla 2 tjedna trčati, na plivanju nisam imala koordinaciju, te je oporavak trajao i vise od 3 tjedna. Ove godine prva 2 dana sam imala bolove u mišićima, ali več treći dan sam već normalno plivala sa pravim osjećajem (osim što sam malo tonula), razvrtavala bike, te sam mogla i lagano joggirati. Za mene su ove stvari najveći napredak i prilagodba na treninge i natjecanja u dugom triatlonu. Prije 2 godine nisam imala IM distancu u nogama, sada je ima, ali treba još puno treninga, truda i odricanja za popesti se još jednu stepenicu više.

PLANOVI

 

Slijedi period aktivnog odmora i oporavka, a zatim kreću pripreme za drugi dio sezone. U rujnu planiram odraditi jedan ili dva Half Ironman-a, a sljedeće godine ponovno na Ironman. Najvjerojatnije će to biti IM Austria jer sam tamo ostala dužna maratonskoj dionici prije 2 godine, i obećala sama sebi vratiti se i ispraviti je.

UTRKE HRVATA

Od hrvatskih natjecatelja osim Andreja i mene nastupili su još Kristina Škevin koja je svoj prvi IM odradila za odličnih 11h19min (više o njenoj utrci možete pročitati na LINKU), hrvatski Njemac Christian Sabolić 10:55, Zvonimir Marinčić 12:40, Mathias Kulnstruk 9:35. ČESTITKE SVIMA!

Nažalost Iva Ruskowski nije nastupila zbog ozljede ali vjerujem da će se vratiti još jača i bolja, jer ipak je ona Ironlady.

ISTINSKE VRIJEDNOSTI

U ponedjeljak ujutro (dan poslje utrke) kad smo se opraštali od naših domačina dočekala nas je jedna tužna vijest. U njemačkim novinama pisalo je da je na plivačkoj dionici umrla jedna osoba koja je nastupila kao član štafete. Spasioci su uočili problem i brzo reagirali ali je bilo kasno. U tom trenutku vrlo brzo shvatiš važnost i vrijednost života i zdravlja jer dok smo se svi mi borili za sate, minute i sekunde, svoje vlastite ciljeve, planove, želje i snove jedna osoba je izgubila život. Iskrena sučut obitelji, prijateljima, poznanicima i cijeloj sportskoj zajednici.

ZAHVALA

Zahvaljujem se svim sponzorima bez kojih ovo ne bi bilo moguće, svojoj obitelji, Marku, obitelji Kopp na gostoprimstvu (kojoj sam u znak zahvalnosti poklonila svoj dres u kojem na nastupila na utrci), klupskim kolegama, svim prijateljima i poznanicima na podršci i lijepim riječima koje mi daju snagu i motiv za dalje.

 

Željku i njene izninmne rezultate možete pratiti na njenoj službenoj stranici  http://www.zeljkasaban.com/

 
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.