Uspješno sam završila još jednu utrku u svjetskoj seriji dugog triatlona (4km-120km-30km). Ovoga puta, natjecanje se održalo u popularnoj turističkoj destinaciji, španjolskoj Ibizi, a ujedno je bilo i prvenstvo Španjolske u Dugom triatlonu.

Prolazom kroz cilj ispunila mi se još jedna velika želja. Ovo je bila prva sezona Dugog triatlona za mene, pamtiti ću je prvenstveno po tome, ali i po savladavanju mnogih prepreka, kako fizičkih tako i psihičkih. Mislim da sam se dobro snašla, za početak je bilo odlično, iako ostaje puno stvari na kojima treba poraditi, cilj više neće biti “samo” završiti utrku već i spojiti sve tri discipline najbolje što se može. Zahvalila bih se obitelji, prijateljima i svima koji su me podržavali ove godine u ostvarenju ciljeva i bili uz mene. Puno hvala poduzećima Jadran-Galenski laboratorij d.d., ELCON Geretebau d.o.o. i  Protect d.o.o. iz Rijeke koji su mi pomogli u odlasku na natjecanje iz svjetske serije na Ibizu. 
Pravi pobjednici se ne nalaze na sportskim terenima, oni imaju želju, viziju i vjeruju u ljepotu i budućnost svojih snova. Pravi sportaš treba znati dati svoje tijelo i misli, ali zadržati svoju dušu. Bitno je vjerovati.. Na put sam krenula sa tatom. Na Ibizi smo bili već u srijedu predvečer. Dane prije utrke iskoristila sam za treninge plivanja, obilaska biciklističke staze i razgledavanja stare jezgre grada, naravno. Vrijeme je bilo zaista ugodno, toplo i lijepo sunčano, za razliku od dana utrke i oluje noć prije.

Noć prije utrke oluja, pljusak, jaki vjetar, zanimljivo! Cijelu noć nisam oka sklopila, toliko je puhalo da sam na trenutke pomislila da je naša primorska bura mala beba naspram ovog vjetra. Na dan utrke slična situacija samo malo gore, kiša je neprestano padala, nije bilo baš obećavajuće, ali što je tu je, startali smo. Moram priznati da nikad nisam imala ovako tešku utrku što se tiče vremenskih uvjeta, čak niti sprint triatlon nisam napravila uz ovako otežane uvjete, ali ajde, barem nije bilo hladno.

Na plivanju uvjeti jako, jako loši, umjesto 2 kruga plivala su se 3 kruga jer je izlazak na otvoreno more predstavljao nemoguću misiju. Bilo je dosta lutanja, i ja sam tako zalutala u drugom krugu, pa sam se morala vraćati na pretposljednju bovu, zaista se nije ništa vidjelo. Organizator je 10 min prije starta promijenio stazu, zapravo izbacio dio od vrtoglavih 15% sa najvećom nizbrdicom radi sigurnosti natjecatelja.

Vozila su se 3 kruga od 40 km. U posljednja dva kruga na jednom djelu, veliki problem za sve predstavljao je jaki bočni vjetar koji je kako sam saznala u razgovoru sa nekim mještanima puhao, navodno i do 70km/h. Stvarno je bilo teško održati se na biciklu i vrtiti pedale.. I na kraju trčanje, trčala su se 4 kruga po 7,5 km kroz centar grada, staru jezgru i dvorac, te jednim dijelom uz autocestu gdje je velik problem opet stvarao vjetar. Silazim sa bicikle sa dobrim osjećajem, tako i trčim prva dva kruga, ali nakon toga počinju problemi sa diarejom i mučninom. Zadnje kilometre nisam otrčala kako sam htjela, ali sretna ulazim u cilj.
Utrku završavam kao 6-to plasirana žena sa vremenom od 08:58:39. Utrku je pobijedio bračni bar Bayliss iz Velike Britanije, Stephen Bayliss i Bella Bayliss. Lijepo! Na utrci su iz Hrvatske nastupili Željka Šaban i Dejan Patrčević koji su zauzeli, 4-to, odnosno 7-mo mjesto.

Dan nakon utrke iskoristili smo u aktivnom odmoru obilaskom jednog dijela otoka, razgledavajući predivne panorame, uvale, pješčane plaže i uživajući u pogledu.