Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Marko i Zvonko, prebrzi za kontrole...
(Rejting 0 od 5)
Pustolovne Utrke
Autor: Adventure Sport Team   
Četvrtak, 13 Studeni 2008 01:00
Zvonkec je trčao ko sumanut, a ja sam ga slijedio koliko su to dopuštali moji napaćeni udovi. Nova nezgodacija čeka nas na Zrinjevcu, gdje dolazimo prije kontrolora i provodimo petnaestak minuta dočekujući i ostale timove. A onda stiže Bundy kontrolor i proklete slagalice. Nakon opće kavge za slagalicama u kojima nitko ne vodi računa o redoslijedu dolaska na kontrolu, pokazuje se da Zvonka i mene ne krase samo nerazvijene ruke, već i zakržljali mozak...
Proteklog vikenda pohodili smo ovogodišnji Men's Health Urban adventure race. Darija i Stiven, te ja i naš novopridošli član Zvonkec. Darija i Stiven su osvojili 17. mjesto (drugo od mješovitih timova), a ja i Zvonko 2. mjesto sveukupno.

1. J&J Wildwater (SLO) 2:50:52 (stvarno vrijeme 5:38:02)

2. Team Croatia1 (CRO) 2:58:07 (stvarno vrijeme 4:16:04)

3. Lima Salomon (SLO) 3:01:08 (stvarno vrijeme 4:51:41)

17. Team Croatia 2 (Ri) 4:35:06 (stvarno virjeme 5:49:08)


Počet ću davno. Ne znam ni sam kako davno. Prvi Zagreb Urban Challenge, valjda 2003. Ja sam te godine ako se ne varam (često mi se to dešava) još uvijek bio daleko od sporta. Pušio sam, pio i sanjao o prvom maratonu (ljeto 2004., moja prva utrka). Taj prvi Urban je urbano upotrijebio tek kao nevažnu kulisu. Glavno stratište ove dvodnevne utrke bilo je na Sljemenu, a naravno u igri su bili i Jarun i Sava kao veslačke dionice. Tu klikni za zgodni prikaz ove utrke uvijek veselog i na kratko vrijeme potencijalnog kandidata za predsjednika Republike Hrvatske, BB Šantića.

2004., valjda, drugi ZG Urban. Tu sam već i ja na startu. Friško nakon Imo-adventurea, moje prve pustolovne utrke gdje sam se prvi i posljednji put (u)pario s Ferrom. A na Urbanu sam prvi i ni izbliza posljednji put na pustolovnu krenuo sa Kristijanom, tada samo Kikijem Šivakom, koji se kasnije proslavio kao prva i posljednja jedinka misteriozne zvijeri geMpard, pronađene na Šimunovom Velebitskom trekingu 2005. (valjda?). Utrku smo slično kao Zvonko i ja ove godine poveli otpočetka, a oprostili se s vodstvom boreći se s vodenom stihijom strašnih brzaka na Rijeci Savi. Prednost od preko pola sata veslajući pretvorili smo u zaostatak od dva. Kako? Kristijan je prvi, ali ne i posljednji put uzviknuo, Debilčine!. Na cilju smo grubo odbili intervju neke nadobudne novinarke (kasnije se ispostavilo da će ta individua uz još jednog pustolova, mojeg neprijatelja Kapovića, utemeljiti A-S Portal.). I taj Urban se svodio na prokušanu osovinu Jarun-Sljeme koja je nudila nepristojnu visinsku razliku i nešto vodenih radosti. No, počelo je i sa zajebancijom. Osim nastupa nekih poznatih ličnostii, na kajaku nas je čekao karaoke. Samo što je većina vodećih timova bila prebrza za bend…

Idući Urban 2006. smo propustili iz meni danas potpuno nepoznatih razloga, ali znam da me već sam raspis nije posebno inspirirao. Bilo još uvijek nešto Sljemena, ali veslalo se samo po mrtvom jarunskom moru i vozilo bicikl po mrtvački živopisnom nasipu.

I sad 2008. Prvotni raspis obećavao je mnogo. Cilj po kmici na gelenderu, kultnom sljemenskom svetištu ZG sportaša, na koji je već spomenuti posljednji hrvatski geMpard toliko puta stavljao svoje znojne šape, koncept nepoznatih kontrola za pojedine dionice, isproban na nekim svjetskim pustolovnim trkama (recimo to nas čeka u Portugalu), plivanje… Sve skupa zvučalo je privlačno. No, naravno, u skladu sa Šimunovom krilaticom, sve vas može iznenaditi, redom su se redale modifikacije u lokacijsko - disciplinarnom sektoru. Abseil je iščeznuo, plivanje se pretvorilo u ronjenje, a potom isparilo, Sljeme je napušteno, nakratko se pojavila opcija Turopolja, prokleto Turopolje.

Tjedan dana prije Urbana iskoristili smo labirint turopoljskih šumica za trening pred odlazak na XPD Portugal. A onda pri kraju treninga, nakon što je Kristijan već prekrstio Urban u Rural adventure ispred Lukavca izletio je pas, mi se vozimo zavjetrinski, ja kočim i ne derem se (što si nikad neću oprostiti), iza mene Elvir koči, pa Darija, a Kristijan leti preko guvernala i lomi ruku, ostavlja par zuba i zarađuje nekoliko krvavih razderotina. Prvi suvisli komentar uvijek za šalu spremnog geMparda bio je: "Kako ću se sada udebljat!..."

Nakon ovoga izgubio sam volju i za Portugalom, a kamoli za Urbanom, ali Zvonko čeka… Nakon završetka ciklusa skoro olimpijskog cirkusa, Zvonko je triatlon zamijenio raznim neozbiljnim sportovima pa se nakon blistavog nastupa na dotrščinskoj mtb duatlon ligi pripremio i za ZG urban. Dan prije Urbana Kristijan mi je još jednom poručio da moramo pobijediti, našao sam se s nabrijanim Zvonkom i…

Na prijavama se nastavljaju Šimunova iznenađenja. Umjesto otkrivanja staze po putu dobili smo klasičnu čitabu sa sijaset šimunovskih pravopisnih pogrešaka koja bude osmijeh na svačijem licu… Briefing se izvodi u predvorju carstva besmislenog šopinga uz kakofoniju reklamnih zvukova i neartikulirane muzike. Uglavnom nova domaća lica uz pokoju isprežvakanu njušku poput Rajkota Kračuna i Klemena Kotnika, ili recimo Mlohota i Valenta, pobjednika ovogodišnjeg ISAR-a.

Počelo je s penjanjem na uže. Oko 10. Ispred Avenue Mall-a. Zamolio sam Zvonka da obavi dio s penjanjem, vjerujući kako je u predolimpijskom ciklusu razvio muskulaturu potrebnu za ovaj zadatak. No, avaj, tek je nešto jači od mene, kržljavoruke nejači. Zvonko je došao do pet metara, što je kasnije se ispostavilo vrijedno kao i nula metara (prvi od bezbroj sitnica koje su nas možda koštale pobjede). Nisam se ni trebao praviti da mi je svejedno, a Zvonko djeluje pomalo dezorijentirano. Dobra atmosfera svih prisutnih dok navijaju. Neki Slovenac se penje do samog krova, još nekolicina praktički do vrha. Nismo ni krenuli, a već smo u debelom zaostatku. Pa onda start svakih dvadeset sekundi koji se pretvorio u start svakih pet sekundi (da li se obračunavao na cilju…pitaj Boga). Naguravanje sa sirotim šopingholičarima po garaži i parkingu ponudilo je par brutalnih scena u kojima natjecatelji nošeni zdravim natjecateljskim duhom zakucavaju u zid nedužne šopingholičare. Ovi utočište pronalaze u dućanima, no i tamo ih uskoro počinju gurati bezobrazni divljaci u bijelom koji ne samo da su grubi, već ništa ne kupuju. Hvala Bogu ovo skrnavljenje sirotog šoping centra trajalo je tek desetak histeričnih minuta i uslijedila je šetnjica prema centru Zagreba.

Otpočetka sam znao da me sa Zvonkom čeka patnja, i očekivanja su se ostvarila. Zvonkec je trčao ko sumanut, a ja sam ga slijedio koliko su to dopuštali moji napaćeni udovi. Nova nezgodacija čeka nas na Zrinjevcu, gdje dolazimo prije kontrolora i provodimo petnaestak minuta dočekujući i ostale timove. A onda stiže Bundy kontrolor i proklete slagalice. Nakon opće kavge za slagalicama u kojima nitko ne vodi računa o redoslijedu dolaska na kontrolu, pokazuje se da Zvonka i mene ne krase samo nerazvijene ruke, već i zakržljali mozak. U očaju pokušavamo i prepisivati ali surovi prokletnik (da bude stvar gora iz mog biciklističkog kluba) ne da. A mi ništa ne uspijevamo složiti. A onda se pored nas ukazuje nepoznata duatlonka Petra Gidak i njen paž Dean Ribić i velikodušno dopuštaju pogled na svoju slagalicu. Idućih nekoliko kontrola moglo se grupirati po želji. Tražilo se poznavanje strogog centra Zg-a i uočavanje nekih ljudi i lokaliteta u gomili.

Ovo smo obavili strelovito i već na putu do Katarininog trga gdje smo se igrali lovice sa dva drugorazredna trkača (jedan dvoranski prvak Hrvatske na 1500). Nakon što smo ulovili mladog studenta teologije valjalo je naći par spomenika renomirane kiparice Dunje Ujević. I kod Krleže vidi čuda opet nema kontrolora. Nervozno opet zovem Šimuna, a Zvonko se raspituje za mogućnost svjedočanstva kod grupice sumnjivih penzionera. Na idućoj kontroli kod Dunjinog Nazora čeka nas opet nestali kontrolor. No tu je Slavko Sopina slavni pobornik radio-orijentacije i vjerni sljedbenik Gelendera koji je ovjekovječio naš zagrljaj sa literarnom zvijezdom narodnooslobodilačkog rata, Vladekom Nazorom. Sada već ozbiljno zabrinuti za sve te nestale kontrolore i umorni od neugodnih razgovora s izbezumljenim Cimmermanovićem krećemo prema Kraljevoj prašumi, kultnom Kraljevcu, a tamo nalazimo noćnu moru.

Novi zadatak iz ruku sveprisutnog Bundya. Nekim čudom za prevesti žabe preko potoka trebalo nam je tek nekoliko pokušaja. Sada avanturistički kratimo prema Cmroku ravnajući se prema umirujućem zvuku ceste. A na Cmroku siroti Cimmermanović još uvijek nije postavio poligon za streljaštvo. Pomažemo Šimunu sa pripremom kontrolne točke, a onda pogađamo metu. Ja imam dva od četiri, a Zvonko gađa zastrašujuće precizno i sa prva dva hica ubija metu. No, da ne bi sve bilo tako lako potrudila se iduća kontrola kod Ksaverske crkvice. Gdje nam je teta Lidija zadala nove slagalice. Sada nemamo od koga prepisivati pa osuđeni na siromašnu kvalitetu našeg moždanog tkiva stenjemo od jada i molimo se Gospi Ksaverskoj za pomoć. Zadatke rješavamo tek u trenutku kada su već pristigli i slovenski Lima Salomonci, a putem prema alkoholičarskom zadatku srećemo mnoštvo drugih timova. Pelinkovce nam servira Ivanka bivša konobarica iz Rupe (legendarni birc u podrumu Filozofskog fakulteta) koja se proslavila kao pjevačica Stampeda. Nakon što smo ižmikali tih šest Pelinkovaca nastavljamo živopisnu utrku podsljemenskom zonom diveći se novoizgrađenim kućicama za stanovanje i sanjajući o danu kada ćemo našu dojenčad smjestiti iza tih lijepih velikih prozora.

Ove predivne sanjarije morali smo prekidati sa dva izleta do ruba sljemenskih makadama, no srećom nismo ulazili u brutalnu divljinu notornog Parka Prirode. Umjesto toga put nas je doveo do tunela, gdje smo još jednom pokazali da nismo baš neki majmuni. Zvonko se klepio u koljeno i ispenjao tek polovicu užeta, a ja sa isprikom pokidanih ligamentića u gležnju bježim od veranja. Sada slijedi lov na tramvaj i švercanje do Trga. A na trgu pantomima. Ovdje nakon desetominutnog gubljenja vremena na prvi zadatak, pribjegavamo beskrupuloznom došaptavanju i uz pomoć ostalih prisutnih timova (ovdje nam se pridružila i Urban kategorija) dolazimo da odgovora.

Nimalo posramljeni ovim gnjusnim varanjem trčimo prema Ininom parkingu na biciklističku dionicu, najzačudniji dio trase. Nakon što smo preuzeli bicikle od legendarnog DDR Stasi agenta Vladimira Fumića (poznatijeg kao biciklističkog Olimpijca), krenuli smo na vožnju koja oduzima dah. Doslovno. Nakon što smo posjetili antologijsko smetlište Jakuševac nastavili smo vratolomnu vožnju nasipom sve do spomenika hrvatskog graditeljstva Domovinskog mosta. Mene su od uzbuđenja počeli hvatati grčevi, pa sam povremeno molio Zvonka da stane i umiri me, ali ovaj me poput djeteta u Disneylandu samo tjerao da idemo dalje. Nakon što smo cvikali kontrolu u blizini bivšeg izbjegličkog naselja Šćitarjevo i nekako prošli gomilu porazbijanih boca koje je Šimun vragolan postavio kao prepreke, krenuli smo na uzbudljivi put uzvodno prema drevnom kupalištu pored Save (vidi pod Golik). Tu smo se putem mogli diviti koje sve rasne pse šeću mladi, a bogami i stari Zagrepčani, a i Zvonko mi je stigao objasniti čime se bavi njegova djevojka. Radi u Ericssonu. A onda opet bicikle ostavljamo surovom DDR biciklisti Fumiću i odlazimo u carstvo trulih kapitalističkih energija gdje na s čeka cilj i priča o zgibovima.

Zgibovima? Čekaj pa di su bili ti zgibovi. Pijanstvo nakon Pelinkovaca utjeralo je zaborav u moj pileći mozak pa rekonstrukciju zgibova moram provesti gledajući zapise sa live-online praćenja utrke na Šimunovom sajtu. 12h. Kontrola Gornje Prekrižje. Rajković i Čubrić dolaze na zgibove. Oko njih gomila djece sa specijalnim potrebama. Vrlo lijepa ideja organizatora bila je uveseliti jedan dan ovoj djeci. Djeca su umirala od smijeha gledajući evidentnog olimpijskog kandidata i sponzoriranog štrkljavca kako se batrgaju na štangi u njihovom dvorištu i efektivno gube utrku.

Povratak u realno vrijeme. Ja i Zvonko nakon dolaska u Avenue Mall osjećamo potrebu za presvlačenjem. Tako se odšetasmo do naših osobnih vozila koje je slabo čuvao onaj DDR Fumić (kasnije će na istom parkingu doći do kriminalne radnje provale u osobno vozilo stanovitog natjecatelja Vukodlaka) i tamo se presvukosmo. Tamo nas je uslikao službeni fotograf natjecanja vjerujući da slika pobjednike, kad ono pobjednici su bili iza njegovih leđa i tek su kretali na uzbudljivu biciklističku dionicu.

Dakle sat i dvajsdvije minute nakon nas na cilj stižu i pobjednici utrke. Dečki su kajakaši pa su jaki. 77 zgibova. Iako Zvonko to ne može povjerovati ja sam stupio u kontakt s vjerodostojnim očevicem tih zgibova. Pa ipak dečki mi nisu simpatični jer su me izgurali na Zrinjevcu u borbi za slagalice. Divljaci. Stvarno su jaki. Svaka čast.

Neki kurioziteti oko utrke:

- Iako smo Šimuna upozorili na krivi datum na raspisu, grešku je ponovio i na službenoj majci, 11.8., utrka je trajala gotovo tri mjeseca.

- Prema raspisu na službenim stranicama bogatije nagrade, uključujući one novčane trebali su dobiti, logično, slavodobitnici teže, Challenger kategorije, međutim lova i ko zna što još podijeljena je turistima iz Urbana…

- Šimun je izjavio da mu je ovo posljednji Urban. Uza sve urnebesne nedostatke Šimunovih trka, opet, one su zabavne zbog neodoljivog šarma patuljastog Cimmermana pa bi nam svima bilo žao da nestanu. Uostalom nije da imamo baš neki ludi izbor drugih utrka… Još jednom Šimune, svaka čast na toliko godina doprinosa pustolovnoj zajednici. Još malo i dodijelit ćemo ti odojak za životno djelo.

- Koliko je nezahvalno kritizirati Šimuna za organizaciju dovoljno govori priča sa druge strane Atlantika. U Brazilu je za vrijeme starta Urbana održana dodjela nagrada Svjetskog prvenstva u pustolovnim utrkama. Tamo se službeni rezultati još uvijek ne znaju jer su mnogi timovi imali pritužbe na dionicu jedrenja, koja je naknadno proglašena nevažećom. Pobijedili su Novozelanđani, tim Orion Health, tako prekinuvši dugogodišnju dominaciju sada drugoplasiranog Team Nike.

- A moj Team Croatia sada čeka Portugal. Opet ne idemo u originalnom sastavu. Novi gitarista je mladi poduzetnik Stiven koji će uskočiti u naš Fado sastav umjesto Kristijana. Nije baš idealna situacija pred utrku Svjetskog kupa, ali barem Stiven ima dobar razlog za odmor od radoholičarenja.

Ahoj!

___

Članak o Men's Health urban challengeu u subotu čitajte na duplerici Sportskih novosti!!!!!

__

Preko 200 fotki s Urban Challengea!


Rajković i Čubrić prvi Hrvati na Urban Challenge-u!


Urbane skice sa subotnje špice (gradski izazov za muško zdravlje)
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.