Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Idemo na Imo adventure!!
(Rejting 5.00 od 5)
Pustolovne Utrke
Autor: Kristijan Šivak   
Utorak, 27 Lipanj 2006 01:00
Trka? Unforgettable! Naravno, sva sreća da prošle godine nije bilo abseila u Crveno jezero, pa se i hrabri geMpard osokolio i pridružio mnoštvu na Imo Challengeu 2005. Isprva nije ni shvatio što ga je snašlo, a kad je krenulo... Jezera i bazeni su samo ostajali za njim - ledeni, vrući, svejedno je. Pustolovna utrka Imo adventure 2006 održat će se i ove godine, docnije za koji dan, još docnije 1. srpnja 2006. godine na području Lokvičića, Imotskog, Prološca, Ričica, Zmijavaca i Runovića. Pustolovnim kružokom kruži priča da je Imo adventure jedna od najljepših utrka u Hrvatskoj. Što zbog prirodnih ljepota, što zbog izuzetno gostoljubivih domaćina... Cijeli kraj tih dana živi za pustolovnu utrku. Čak se u nju uključuje i lokalni svećenik, i blagosliva pustolove i utrku prije starta. E, i da se vratimo na autora dolje priložene epopeje... Lajtmotiv geMpardove prošlogodišnje Imo pustolovine bio je - No fucking way! Je li na cilju promijenio ploču, pročitajte u priči koja slijedi... I dođite i ove godine na nezaboravni Imo adventure!
{mosgallery}Za ovu trku ispao sam iz kombinacije još početkom godine, jer je trebala biti dan poslije Risnjaka, a i da nisam, ispao bih zbog abseila, jer kad sam vidio fotke spuštanja u Crveno jezero, smrznuo sam se! Ne bu to mene vidlo! No kako je abseil otpao, a Božena se razboljela, upao sam u taj ženski par koji je postao mješovit.

Savršeni domaćini
Budući da uvijek serem: ne valja, ovo, ne valja ono..., evo sad nešto obrnuto - nigdje, ali NIGDJE, a bio sam na preko preko nekoliko svakojakih trka, nema ovako ljubaznih organizatora - tih pet, šest momaka (Momak! Denis!) fakat se ponašaju kao da ste im došli u kuću, a tretiraju vas k'o cara! Neviđeno! I ono što je mnogima još važnije - za dvjesto ili sto kuna startnine imate dva noćenja i doručka u finom hotelu te super domaću večeru super ljubaznih domaćina nakon trke koja tako fino paaaaaše...

Trka? Unforgettable! Kreće 15-minutnim trčanjem do Prološkog jezera koje nije prošlo bez problema. Majstori zaletavači su krivo odveli grupu, pa je poredak na ulazu u jezero bio prilično čudan, a moja partnerica se nakon pet minuta uspjela fino razbiti i raskrvariti koljeno i potkoljenicu, a čekalo ju je još osam sati svakojakih pizdarija. Iako smo spori k'o katran, jedva je pratim jer sam za doručak pojeo šest senfovki, valjda pola kruha s putrom i pekmezom i popio litru bijele kave s pol kile šećera!

{mosgallery}Peraje na pustolovnoj utrci?!
Na ulazu u jezero, iznenađenje - ljudi-žabe Davor (Crnogorac) i Denis (Brkić) navlače peraje - whatta fuck?!? - veli Denis: ni'ko nije rek'o da se ne smije! OK, I don't give a fuck anyway, navlačim ruksak s našim tenisicama i majicama na leđa - slijedi 1 km plivanja kroz mlaku vodu, šaš i lijane. Budući da su remenčići bili podešeni po Aninom tijelu, tako su me stegnuli da nisam mogao disati, a nisam bio u vodi od 3.10.2004. (Mljet HalfIronman), pa ne trebam ni govoriti da sam plivao k'o gluha svinja. Prsno i samo prsno, ali nije to ništa prema Perkoviću koji je plivao kao svinja gluha, slijepa, a pače i bez udova. Na sredini jezera ispred mene je plivala zmija - zgodno, ne? Izašli smo istovremeno s drugom Anom (Ješovnik) i Subanom Jelačićem s kojima smo više manje bili do kajaka.

Slijedi nekoliko km do početka kanjona, a onda počinje najjača stvar koju sam doživio na bilo kojoj trci: prolazak kroz ledene bazene Suvaje (13 stupnjeva!), malo plivaš, malo si u vodi do gležnja, do koljena, do pasa, sve dok se kanjon ne suzi na metar gdje već fino pothlađeni dolazimo do male dvorane koja završava preprekom od oko 1,70 m visine, a kao pomoć poslužila su nam dva užeta s omčama. Krećem prvi, ali kako to nikad nisam radio, tehnika mi je loša, pa ispred sebe puštam Anu (Marinić-Predović), Anu i Subana. Dok se oni muče, stojim na kamenu i mislim si jesam li ja jedina Miss Pussy koja to neće moći svladati i koja će morati odustati. Nakon njih troje krećem i sam, mučim se, vrtim se u krug , ledeni slap pići mi po glavi, ali uspijevam! Čudo!

{mosgallery}Nema šanse da tu absajlam!
Ali to nije sve! Zadnja prepreka je mreža po kojoj se treba uspeti na desetak metara visoku stijenu. Njih troje se ponovo muče, a ja desetak minuta stojim iznad vode s lijevom nogom na jednoj, a desnom na drugoj stijeni, dok mi noge klecaju all the fucking time! Mislim da ovaj kanjon do mene nije čuo toliko psovki, a najviše sam psovao Boženu koja je bila "kriva" što sam tu! U tom trenutku, klecajućih nogu i prekriženih ruku racionalno zaključujem da nema šanse da ikada više dođem ovdje. No fucking way! Mrežu svladavam neobično lako, a već nakon pet minuta na blaženom Suncu zahvaljujem Boženi i organizatorima što su mi priuštili ovu avanturu i želim natrag u kanjon! Fucking fantastic! Uglavnom, o kanjonu mogu napisati deset stranica, ali to je ništa - taj kanjon treba doživjeti!

Slijedi trčanje do i oko veličanstvenog Crvenog jezera - dok prolazimo nekoliko metara od ruba još jednom zaključujem da NEMA NIKAKVE ŠANSE da tu ikad absajlam! Dovidjenja!

I onda kajak - još jedna smijurija - jedanaest km po rijeci Vrljici! Krećemo zajedno s Anom J. i Subanom, vrtimo se u krug i sudaramo - predstava za publiku! Nakon prelaska prve prepreke oni su i dalje ispred nas, a u našem pokušaju hvatanja "preimućstva" dva put se sudaramo, pri čemu me Suban fino opizdio veslom po glavi! Fora! Nakon toga ostavljamo ih iza sebe i kao što sam i mislio, veslanje je odlučilo. Bez obzira na probleme, čudim se kako dobro veslamo jer sam u kajaku treći put u životu, a i rijeka je živa guba - nasukavanje u plićacima čak i na sredini rijeke, brzaci, grane koje vise, trnje, mostići kroz koje prolaziš, brane koje zaobilaziš, prepreke niz koje samo opizdiš kajakom - ludilo sve do igrališta NK "Mraćaj" u Runovićima, kluba u kojem je ponikao Boban, onaj koji je izgubio krucijalnu loptu u polufinalu protiv Francuske, četiri milisekunde nakon asistencije prvenstva mog ljubljenog (mulah)Asanovića i Šukerovog gola - ah, neprežaljeno - i dalje živim u devedesetima! U čamcu me fasciniralo što Ana nije prestala veslati od početka do kraja! Dok sam se ja vrpoljio, zabušavao, mijenjao položaj iz klečećeg u sjedeći i tako dvadesetak puta, Ana nije propustila nijedan ubod veslom!

{mosgallery}Nakon izlaska iz vode čekalo nas je desetak km trčanja do Modrog jezera. Ana je prijetila da neće trčati, ali nakon mog pep talk prijateljsko-psihološkog uvjeravanja (dobro, znam, trčala bi ona i bez toga...) trčala je cijelih sedam km nakon šest i pol sati trke i to s razbijenim koljenom! Alal vera - rekli bi Hrvati!

Plivanje u Modru jezeru još je jedan vrhunski doživljaj, uspon iz njega za krepat', dolazak u cilj nakon 8 sati i 15 minuta!

I'm fucking thrilled i ima da svladam glupi abseil samo da bih ponovo mogao doći ovdje! San? Dobiti Slovence koji svaki put pobjeđuju!

Propozicije i najavu za Imo Adventure 2006, pustolovnu utrku koja slijedi 1. srpnja, pogledajte ovdje i, naravno, dođite! Ove godine vraća se abseil u Crveno jezero! Grrrrr...
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.