Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Nepal - 4.dio - Špek s pogledom na Ama Dablam
(Rejting 0 od 5)
Miks svega po malo
Autor: Matej Gjurković   
Petak, 20 Siječanj 2017 12:37

Dani za aklimatizacijske uspone su mi bili omiljeni iz više razloga. Mogao sam spavati do kad sam htio. Nisam morao pospremiti sve stvari u ruksake koji su bili svaki put pred pucanjem i pripremiti ih za nosače. I naravno, to mi je uvijek bila prilika da vidim nešto novo i zanimljivo bez vremenskog ograničenja.

Prvi na redu od aklimatizacijskih uspona je po planu bio u Namcheu u kojem većina osjeti neke posljedice visine. Markus, koji je u Nepalu bio 20-ak puta se ponudio da nas odvede na obližnji greben te pokaže okolicu, a mi smo tu ponudu spremno prihvatili.

 

Prva postaja na putu je bila stara zračna luka Syangboche koja je izgrađena za potrebe hotela Everest View. Krajem 60-ih Japanac Miyahara je posjetio greben iznad današnje zračne luke i ostao zadivljen prizorom na Everest i druge vrhove pa je odlučio izgraditi hotel svjetske klase. U tom trenutku je to bio najviši takav hotel na svijetu. Gradnja hotela je logistički bila izuzetno zahtjevna jer je sav materijal za izgradnju trebao biti donošen helikopterima ili na leđima nosača. Da bi se zadovoljio visok standard dosta predmeta poput vrata je uvezeno iz Japana. 
Prestiž lokacije i visoka cijena su prizivale poslovne ljude iz Japana. Kako su dolazili direktno s razine mora na visinu od 4000 m mnogi su imali problema s visinskom bolesti unatoč umjetnom kisiku. Nakon što je nekoliko posjetilaca umrlo, zračnu luku su prenamijenili za opskrbne letove. 
Sletna staza je i dalje neasfaltirana te sada služi kao heliodrom velikim ruskim helikopterima. Sam Everest View je izgubio dio svoje popularnosti ali nije na cijeni. Ako se želi tamo noćiti treba biti spreman odriješiti novčanik. Većina se ipak zadovolji aklimatizacijskom šetnjom do njega i pogledom radi kojeg je hotel i postao tako poznat.
 
Markusov dobar prijatelj je pilot i spasilac koji je izveo neke od najviših letova na svijetu u helikopteru pa njega i obitelj često preveze direktno od Kathmandua do Namchea - do heliodroma par stotina metara od njihovog lodgea. Cijena leta helikopterom čak i ako nemate prijatelja pilota začuđujuće nije prestrašna - otprilike je dvaput skuplja nego let do Lukhle, a pošteno skrati putovanje.
No, iako Austrijanci za razliku od Japanaca u Nepal ne dolaze s morske razine i oni su podložni problemima zbog nagle promjene visine. Tako je par dana prije nego što smo mi došli k njima Markusov sin imao problema te je morao provesti noć u samom naselju ispod lodgea s pripravnim kisikom. Malac je imao razinu zasićenosti kisika u krvi jedva iznad 60% - još niže nego Tatjana.
 
  

Hodajući Syangbocheom imali smo priliku vidjeti i njihov hladnjak. Radi se o dubokoj rupi u zemlji idealne temperature za skladištenje hrane - u ovom slučaju krumpira. I umalo mene jer sam zujajući uokolo zamalo nagazio na otvor. 

Put nas je dalje vodio kroz nisko drveće nalik na klekovinu do malene udoline na kojoj su pasli jakovi okruženi suhozidima ravno ispod grebena na kojeg smo se naumili popeti. Greben vodi do vrha Khunde (4200 m) koji je ime dobio po naselju koje se nalazi u podnožju. To je ujedno i najviša točka iznad Namchea do koje se može doći. 
Naime, postoji velika planina Khumbila (Bog Khumbua) u nastavku grebena no ona se, kao i neke druge svete planine, ne smije penjati. Jedini pokušaj je završio tragično, u lavini čime je vjerojatno još više potvrđeno vjerovanje u svetost planine kod lokalaca.
Khumbila je sveta planina još iz vremena kad su preci Sherpa živjeli u Tibetu. Vjeruju da je boga na budizam preobratio svetac iz 8. st. Guru Rimpoche koji je i živio u špilji iznad Khundea, a koji je najzaslužniji za to što je budizam preladavajuća religija u tim krajevima. 

Kao i druge slične uzvisine i "naš" greben je bio pun molitvenih zastavica, tibetanskih natpisa po kamenju i zahvalama zaslužnim ljudima poput prvog stranca na Everestu, Hillarya, koji je mnogo toga napravio za lokalnu zajednicu, uključujući izgradnju bolnice u Khundeu i škole u Khumjungu - dva sela omeđena spomenutim grebenom, svetom planinom i dolinom Dudh Kosija.

Na grebenu na oko 4000 m postoji idealno mjesto za odmor omeđeno suhozidom za zaštitu od vjetra s kamenim klupama. Cure su ostale tamo s Markusom pripremajući zakusku od špeka kojeg smo ponijeli iz Zagreba uz predivne poglede na Ama Dablam i sve ostale planine, a Goran i ja smo zapičili grebenom na sam vrh usput pretekavši neke Španjolce koje sam odmah klasificirao kao trail trkače jer su imali vrhunske Salomonove trkačke tenisice na nogama. Srećom, jer se po njihovoj brzini kretanja ne bi moglo doći do istog zaključka. Nije ni nama bilo lako. Zadnjih par stotina metara smo disali na škrge nakon što je nagib postao nešto ozbiljniji.

S vrha Khunde smo prema zapadu mogli vidjeti nesuđeni vrh kojeg smo trebali isprva penjati - Pachermo (~6300 m). Izgledom snježne kupole nije previše impresivan za okruženje u kojem se nalazi. Ipak, da ga ne treba podcjenjivati smo saznali iz Markusovih priča koji ga je pokušao popeti tri puta - svaki put neuspješno zbog lavina. Na sreću njemu ništa nije bilo što se ne može reći za neke druge ljude koji su se tamo zadesili u isto vrijeme. Jedan Amerikanac je završio s ozljedom kralježnice.

Ispod snježnih vrhova se nalaze duboke doline u kojima su se smjestila naselja Sherpi iz kojih su potekli mnogi poznati visinski nosači i penjači poput Thamea i Thamoa, a na rijeci koja teče dolinom je sagrađena prva hidroelektrana u cijelom tom području koja sad napaja strujom Namche i okolicu. To je za njih veliki civilizacijski iskorak jer ne moraju kao neka viša naselja ovisiti o solarnim panelima.

  

S druge strane smo i dalje imali pogled prema prekrasnom Ama Dablamu no pažnja mi je ubrzo preusmjerena na sela Khunde i Khumjung - tako poznata iz priča. 
U počecima osvajanja Everesta s nepalske strane upravo su ta naselja bila jedna od glavnih logističkih čvorišta što za pronalaženje nosača što za nabavku i čuvanje opreme i namirnica. 
U lodgeu sam naišao na knjigu Engleza Chrisa Boningtona ("Everest, the hard way"), jednog od najpoznatijih alpinista svih vremena, u kojoj opisuje uspon vrlo teškim jugozapadnim licem Everesta. 
U to doba su u jednoj penjačkoj sezoni (proljeće/jesen) Nepalci davali dozvolu samo jednoj ekspediciji te su se Englezi umjesto da čekaju sedam godina za pokušaj u proljeće kad je vrijeme generalno bolje odlučili penjati u jesen. Da bi u tome uspjeli morali su svu opremu i hranu transportirati prije ljetne sezone monsuna te je negdje pričuvati. Na kraju su svu tu silu svega držali u kući jednog Sherpe u Khundeu. Mora da je to bio pravi prizor!
 
Jedno vrijeme je na Discoveryu, a čini mi se i na HRT-u išao reality show o usponima na Everest iz pogleda klijenata komercijalne ekspedicije agencije Himalayan Experience Russella Bricea, vjerojatno najsposobnijeg organizatora takvih ekspedicija. Onima koji su je gledali će vjerojatno biti poznato ime Sherpe Phurbe Tashija, čovjeka koji je bio 21 put na Everestu te 30 puta na 8000-tisućnjacima - najviše od svih ljudi na svijetu. Rođen je i živi u Khumjungu i poprilično sam siguran da sam ga sreo putem. 
Izgledao je isto kao u dokumentarcu Sherpa kojeg sam pogledao i prije i nakon puta i kojeg sam samim tim doživio poprilično drugačije. 
Dokumentarac je za svaku preporuku jer odlično pokazuje mentalni odmak koje novije generacije Sherpi imaju u odnosu na stare i promjenu odnosa snaga između stranaca i lokalaca. Ujedno prikazuje obiteljske drame nakon velike nesreće u ledopadu Khumbu u kojem je poginulo mnogo Sherpi, a koja je i Tashija nagnala da odustane od svog sna - da postane čovjek s najviše uspona na Everest. Fali mu još samo jedan da bi u tome uspio no ovako će barem moći pričati jednog dana unucima svoje dogodovštine. Već sljedeće sezone je opet poginulo puno ljudi u baznom logoru na kojeg se sručila lavina s obližnjeg Pumorija izazvana potresom.
 
 
 
Ono što sam odmah primijetio pri pogledu na sela ispod naših nogu je da su svi krovovi zeleni za razliku od uobičajenih šarolikih. 
Po odgovor do našeg nepalsko-austrijskog Googlea Markusa smo skoknuli trčeći na preko 4000 m prelijepom grebenskom stazom. Pravo oslobađajuće iskustvo unatoč gojzericama na nogama. Ipak su to slovenske gojzerice - one mogu sve.

 

Ispalo je da su zeleni krovovi zeleni jer je to boja jednog od dva velika nepalska telekom operatora koji je pomogao pri izgradnji porušenih kuća u potresu 2015. godine. Za razliku od ostatka regije koja nije pretrpjela značajne štete potres je umalo u potpunosti sravnio oba sela. Naime, potresni val se zaustavio upravo u podnožju svete planine - točno na mjestu na kojem se nalaze naselja. 
Ljudi su izgubili doslovno sve što su imali, a potres ih je pošteno financijski unazadio. Cifre potrebne za obnovu prosječne kuće se tamo kreću od 2000 do 10000 USD, a njihova vlada im je dala - 50 USD. Malo je jasnije o kolikom se to iznosu radi za njihove pojmove ako se zna da Sherpe za riskiranje svog života pri usponu na Everest zarade od 3000 do 5000 USD. 
Osim kuća uništene su i brojne stupe, religijski objekti koji nose veliku važnost u životima Sherpa. Toliko veliku da su neki prije obnovili stupe nego svoje domove ulažući ogromne iznose za njihove pojmove što je za posljedicu imalo da su proveli godinu dana u doniranim šatorima umjesto u svojim domovima. Tako je i baka naših domaćina spavala u šatoru dok su se lodge i stupa obnavljali. A tamo zna stvarno biti hladno početkom godine! 

Zanimljivo je i kako su neki ljudi razbili predrasude. Dok su nakon potresa dolazile poruke sućuti stranih vlada Amerikanci su odmah poslali svoju vojsku i helikoptere te se u prvim danima spasili dosta života. A dok su spašavali nepalske, izgubili su nekoliko svojih u padu jednog helikoptera. 

Khunde je najpoznatije po bolnici u koju se ljudi iz cijele regije dolaze liječiti. Najčešće se radi o porodima. Trudnice često nekoliko dana prije termina dođu u bolnicu, a ako imaju sreće da imaju rođake u selu onda i nešto ranije. 
Kako je bolnicu osnovao Novozelanđanin Hillary, tako je mnogo njegovih sunarodnjaka doktora vodilo objekt dugi niz godina. Tek su nedavno stručno vođenje bolnice preuzeli nepalski liječnici. Ipak, i dalje često bude po neki strani doktor. Među njima je bio i otac jedne od cura koje smo upoznali na raftingu. Svijet je stvarno malen, čak i tamo gdje su planine najviše! 

U Khumjungu nas je Markus odveo na ručak u talijansko-nepalski lodge. Priča je slična kao i u njegovom austrijsko-nepalskom slučaju. Jedan od najboljih talijanskih alpinista, koji se penjao i s Messnerom, se zaljubio u lokalku i odlučio preseliti u Nepal. Osim fotografija na zidovima sa Sherpani kako se kupa na Siciliji talijanski štih potvrđuje i ponuda Lavazza kave. Ne mogu Talijani dugo na onoj smeđoj vodici koju Nepalci zovu kavom, a koju bi čak i Amerikanci nazivali tim imenom sa skepsom.

  

Nakon odlične i okrepljujuće juhe i porcije razgovora krenuli smo nazad prema lodgeu širokim putem uz ogromnu stupu i školu koju pohađaju sva djeca iz okolice preko brda uz farmu jakova do aerodroma i dalje prema Namcheu. Taman kad smo skrenuli prema lodgeu Tatjana je zajauknula iskrenuvši si zglob. Izgledalo je dosta gadno no kako sam i sam prošao kalvariju s istim tim desnim zglobom imao sam već prakse što i kako treba napraviti pa smo ju skrpali i nekako dovukli do lodgea. 
Pošto nas je sljedeći dan čekalo dosta hodanja večer smo proveli u razrađivanju planova za dalje.

 

Glavno pitanje je bilo; hoće li Tatjana morati ostati u Namcheu ili će moći nastaviti s nama?

  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.