Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Nepal - 3.dio - Mostovima do Namche Bazzara
(Rejting 0 od 5)
Miks svega po malo
Autor: Matej Gjurković   
Četvrtak, 22 Prosinac 2016 20:45

 

Trećeg dana treka smo po prvi put trebali doći na zavidnu visinu za europske pojmove.  

Vrlo rijetki ljudi imaju problema do 2500 m nadmorske visine. Na 3000 će već dosta ljudi osjetiti nekakve manje posljedice poput plićeg daha ili glavobolje. Naš cilj je bio Namche Bazaar na 3600 m što u prijevodu znači da ćemo do kraja dana disati 35% manje kisika nego kod kuće u Zagrebu. 

 

Iz Phakdinga staza prati Dudh Kosi malo s jedne, a onda s druge strane prolazeći pored polja među krošnjama drveća kojeg još uvijek ima u obilju. Viseći mostovi, naizgled klimavi, su zapravo vrlo čvrsti i dobro napravljeni s debelim čeličnim sajlama. 

 
Takve lijepe, iako donekle obične prizore prekinu usputne ljepote poput prvo velikog, a onda niza manjih vodopada koji izgledaju kao da su ispali iz nekakvog filma o utopijskim svjetovima u kojima ih domoroci koriste za kupanje.
Sela po putu su nalik onima koje smo već vidjeli. Ponuda je ista u svima kao i nazivi lodgeva. Kao da su izašli iz nekog bullshit generatora kakve ljudi koriste na IT prodajnim konferencijama samo što se umjesto riječi poput sinergije i konvergencije koriste Everest, View, Sherpa, Yeti, Summit u svim mogućim kombinacijama. Pomislio sam da bih mogao isprogramirati jedan takav generator. Sigurno im je već teško doći do nekog smislenog naziva.
Dok sam razmišljao o sličnim glupostima noge su mi same ubrzale te sam veselo skakutao i trčkarao po stazi između teretnih ljudi i životinja te grupa trekera. 
Neki vole ići sporo jer tako bolje dožive okolinu. Kod mene je suprotno. Endorfini koji se luče malo jačim tempom imaju efekt katalizatora doživljaja.
 
 
U selu Monjo dosta ljudi prespava umjesto u Phakdingu. Putem smo sreli dva Hrvata koja su se upravo odlučila za tu varijantu. 
 
U mjestu je i ulaz u nacionalni park Sagarmatha. Sagarmatha (glava + nebo) je nepalski naziv za Mt. Everest i čovjek prvo pomisli da je to drevan naziv lokalaca no to i nije baš sasvim tako. Naziv je zapravo skovala nepalska vlada početkom 60-ih jer ih je navodno žuljalo to što lokalci koriste tibetanski naziv - Chomolungma (vrh + sveta + majka). 
Dok smo čekali da naš vodič sredi potrebne papire (TIMS - dozvola za treking) i kupi ulaznice projurio je prilično nezgodnom strminom neki baja na konju. Kasnije smo saznali da je konj tamo statusni simbol u rangu Porschea ili Ferrarija kod nas. Očito izraz "na konju si" tek u Nepalu dobiva pravo značenje.
Nakon Monja i bliskog Jorsallea kreće naporniji dio dana. Tu spoznaju smo lakše i slađe podnijeli pronašavši usput maline. Najdojmljivi dio puta su svakako viseći mostovi u dvije razine. Išli smo gornjim mostom 50-ak metara iznad drugog koji je daljnjih 100 m iznad uskog kanjona i brzaca.
Na jednoj od serpentina puta se ubrzo nakon toga po prvi put vidi komadićak Everesta, a kojih litru znoja i kilu prašine dalje se može zastati na vidikovcu s kojeg se velikan vidi u cijelosti.
 
 
 
Još koja kap znoja i došli smo u Namche Bazaar - glavno mjesto Sherpi koje ima nešto više od 1600 stanovnika u 400 domaćinstava. Ime je dobio prema tržnici koja subotom postane glavni događaj u cijeloj Khumbu regiji. Ljudi iz okolice dolaze u nabavku ili na druženje. Vrlo brzo se vidi da je Namche bogatiji od ostatka regije. Naime, čini se da i oni imaju svojeg Bandića jer su napravili velike nadsvođene kaskade koje se spuštaju s brda, a u sklopu kojih je i mjesto na kojem lokalne žene peru veš. 
Dobro što Milan nije čuo i za tu ideju jer bismo vjerojatno dobili holografsku bliješteću vešmašinu usred grada.
 
  

Prolaskom kroz uske ulice Namchea smo prvi put ugledali poznata planinska goveda - jakove. Pripitomljeni jakovi su za razliku od divljih manji no i dalje su veliki i zgodno čupavi.

U Namcheu smo sami odabrali lodge. Nikolina je još u Beču upoznala Austrijanca Markusa koji je oženio lokalnu Sherpani (naziv za ženu iz naroda Sherpa) Mayu koja je ujedno bila i prva Nepalka voditeljica trekinga. Njezina obitelj posjeduje lodge u Zaroku, zaseoku iznad Namchea. Kako je Nikolina ponijela nešto njihovih stvari u svojoj prtljazi dobili smo poziv da dođemo kod njih što smo i prihvatili iako je to značilo dodatnih 200 visinskih metara koje je trebalo savladati do Zaroka. 

Put do lodga vodi pored budističkog samostana i heliodroma i stijena ispisanih tibetanskim pismom. Ime Sunshine Lodge, em što je originalnije od drugih to je i istinito jer je na takvoj poziciji da nikad nije u sjeni. 
Pogledi pucaju na jednu stranu prema prekrasnom Ama Dablamu (6812 m), Thamserku (6608 m), Kangtegi (6782 m, snježno ili jakovo sedlo) te na drugu stranu prema Kongde Riju (6187 m) s impresivnim stranama na kojima su zube polomili neki od najboljih alpinista današnjice poput Davida Lame kojeg je Markus imao prilike upoznati u domovini jer imaju zajedničke prijatelje. David je inače dijete Sherpe, gorskog vodiča, i majke Austrijanke, a dok sam ja počinjao s penjanjem prije ohoho godina on je već bio wunderkind i osvajao europska prvenstva u svim penjačkim disciplinama.
 
 
 
Lodge je prekrasno uređen u kvalitetnom drvetu s urednim i modernim sanitarijama. Čistoća je na zavidnom nivou. Ili bolje rečeno austrijskom. Osim Markusa i njegove Maye upoznali smo se s njezinom sestrom Mingmom, starom bakom i njihovim prijateljima. 
Za dobrodošlicu su nam ponudili rakshi no tad sam već bio u solidnoj banani zbog visine. Glava mi je doslovno pucala nakon tog uspona od 1000 m pa sam otišao u sobu malo ubiti oko.
Nakon oporavka dovršenog toplim tušom prijala je odlična hrana izašla ispod Mingmine kuhače uz obilno zalijevanje ukusnim čajem. 

U Namcheu se gotovo u pravilu ostaje dva dana da bi se tijelo aklimatiziralo na visinu. Nužnost toga smo saznali kad nam je Markus oksimetrom izmjerio razinu zasićenosti kisikom u krvi. Normalne vrijednosti su oko 95-100%. Tatjana je imala 66%, ja 74%, a jedino su Nikolina i Goran imali preko 90. Nas dvoje bi ovdje valjda direkt poslali u bolnicu s takvim vrijednostima. 

Tijekom večere smo upoznali čovjeka koji je, slobodno to mogu reći, ispunio moj san. Počeli smo pričati kad sam ugledao fotografije koje je uslikao proteklih dana na treku do Everesta i Gokya. Kako su to ujedno bile jedne od najboljih fotografija koje sam ikad vidio pokrenuo sam razgovor u kojem sam uvidio da čovjek priča poprilično razumno, logično i s dozom detalja i znatiželje koji su govorili da mora raditi u životu još nešto osim fotografiranja. 
Intuicija mi je bila dobra jer je ispalo da je čovjek šef odjela istraživanja i razvoja u velikoj austrijskog strojarskoj firmi i da predaje na fakultetu. Ono na čemu je mene dobio je objašnjenje kako to da ima toliko vremena za višemjesečna putovanja po cijelom svijetu. Naime, uvjerio je vlasnika firme, svog šefa, da će biti od veće koristi firmi ako ga ovaj pusti da lunja svijetom i fotografira jer će mu u takvim okolnostima prije pasti kreativne zamisli na pamet. 
Najbolji dio svega je što je to ispalo točno jer je na jednom od svojih putovanja u Tibetu, dok je bio u nekakvoj pustoši stotinama kilometara od prve nastambe izmislio formule koje rješavaju neki zeznuti problem iz područja dinamike fluida. Nemajući laptop zamisli je zapisao na papir. Kad je došao do računala prepisao je sve te formule u sustav i ispalo je da rade iz prve i da daju bolje rezultate od ičega što su prije imali. 
Program se i dalje vrti kao jedan od glavnih proizvoda tvrtke. Ime mu je Tibet.
 
Napunjeni dojmovima otišli smo spavati u udobne i čiste krevete očekujući sutrašnji aklimatizacijski uspon na koji nas je Markus obećao voditi. 
Usput ćemo posjetiti i dva poznata sela Khunde i Khumjung. A zašto su poznati - u sljedećem nastavku..

 

  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.