Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Capoeira on screen u Beirutu
(Rejting 5.00 od 5)
Miks svega po malo
Autor: Ana Šaškor Jurić   
Srijeda, 26 Siječanj 2011 18:20

 

 
Kako ćemo doživjeti i kasnije sjećati se nekog putovanja, uvijek ovisi o nama samima. O onome u nama, osjećaju sreće ili tuge koji nosimo.
 
Noćni let za Libanon, Beirut...i  konačno se u ukazao u crnini noći, velik, iskričavih svjetala prepun, s puno plavog. Beirut, kako mnogi kažu, Pariz istoka, razasut preko planine i uz tamno more.
 
 
 
Ujutro me probudila kiša, prava mediteranska...Prvi susret sa beirutskim ulicama, izazvao je pravi ushit.  Pa tu je gotovo nemoguće naći autobusnu stanicu.  Javni prijevoz sastoji se od taxija koji je jeftin, servicio koji je još jeftiniji i malo većih kombija zvanih autobus. Oni prevoze putnike za čistu bagatelu. Stati će gdje god te zateknu na ulici, a isto tako uz povik "amu maruf" ili tako nešto, iskrcat će te gdje zatrebaš. Prije toga uputno je dogovoriti  cijenu prijevoza te plaćati u sitnim novčanicama, jer lako će se predomisliti i zadržati ostatak.
 
 
 
Ulice su gotovo bez pločnika. Čini se da u ovom gradu nitko ne šeta. Svi se voze, gužva je nemoguća, pa je čisti uspjeh stići negdje u dogovoreno vrijeme, ali i strancu voziti. Rijetko tko koristi žmigavce, a kolne trake negdje ni ne postoje, pa imaš katkada dojam da ceste imaju i po 7 trakova, a u stvarnosti su 3.
 
 
 
More osjećaš u zraku, ali rijetko ga vidiš. Obala je zaklonjena  visokim neboderima. Arhitektura je općenito mješavina starog i novog Orijenta i zapada. Većina novog niknula je iza građanskog rata, nadomještajući  srušene i bombardirane kuće.
Naravno, prvi redovi visokih zgrada uz more, rezervirani su za iznimno bogate građane, koji mogu u podrum uploviti jahtom.  Takve zgrade imaju i vlastito napajanje strujom, pa ih mimoilaze stalni nestanci , koji su zbog starih i nedostatnih instalacija stalna pojava u manje bogatim kvartovima.
 
 
 
Cilj mog dolaska u Beirut nije bio samo turistički. Kao učenica škole capoeire Filhos de Bimba iz Brazila, podružnice Zagreb, koja ima podružnice u Americi, ali i u Europi, svoju želju da ih kroz nekoliko godina posjetim sve, započela sam ispunjavati upravo ovdje, u podružnici škole Filhos de Bimba - Lebanon.
 
 
Škola je smještena u Jal el Dib, nekoć navodno stanište vukova. Kako mi rekoše to nije kvart, nego je ono što mi smatramo Beirutom, zapravo puno malih naselja ili gradića spojenih u jedno. Beirut je samo jedan od njih. A, jedan od poznatijih je i prekrasni Byblos ili Jbeil, kao i Harrisa, udaljena 20 km u planini, do koje dolaziš žičarom, a poznato je hodočasničko odredište gospi od Libanona.
 
 
Kako bilo, škola FDB me oduševila. Ne prevelika dvorana, ali uređena u capoeira stilu, sa obaveznim dominirajućim grbom naše škole i iscrtanim krugovima na parketu, baš kao i u fundacao u Brazilu, prepoznatljiva svugdje u svijetu. Moji domaćini professora Chapinha i professor Anum učinili su da se osjećam kao kod kuće.
 
Škola je nekoliko godina mlađa nego podružnica u Zagrebu, ali duh Filhos de Bimba se i tekako osjeća. Povod mom dolasku bio je event nazvan "Capoeira on  screen", koji je počeo projekcijom filma Besuro, razgovorom o capoeiri, njenom postanku i opstanku, te završio svečanom rodom (igrom  capoeire, zbog koje se svi njome zarazimo). Uvijek me se posebno dojme eventi naših škola zbog dobro pripremljenih uvodnih i završnih  riječi naših profesora, i uvijek i obavezno na portugalskom, tom predivnom jeziku. Svečanom štihu doprinosi i obavezan simultani prijevod nekog od učenika, ovaj put Nassiba el Kourya, nekoć zagrebačkog studenta.
 
 
 
Od svih učenika, najviše me se dojmila Nour-ili capoeira nadimka Safira. Prekrasna mlada Libanonka, upravo onakvih crta lica kako zamišljaš pravu mediteransku ljepoticu. Ali ne zbog izgleda ili toga što priča tri jezika (arapski, engleski, francuski), jer ovdje gotovo svi govore tri jezika, od taxista do trgovca, već zato što stvarno dobro igra capoeiru za tako kratko vrijeme postojanja škole. Iako za njom ne zaostaju ni drugi učenici, ali to samo dokazuje da imaju dobre profesore.
 
 
 
Ali u capoeiri regional  to je tako. Kao i zagrebački professor capoeire prof.Bacteria, tako i ovdje, a i svugdje u svijetu. U capoeiri jednostavno ne možeš postati profesor ako nemaš sve kvalitete, od izvedbenih, pedagoških, metodičkih, pa do glazbenih .
To je upravo ono što me capoeiri i privuklo. Jer kad te prođe prvi zanos, kad se stišaju strasti, vidiš da iza svega stoji vrhunska kvaliteta i dobra metodika.
Zato sam bila i izuzetno ponosna kada sam sljedeći vikend  u malom internom natjecanju u sequenciama da mestre Bimba (svojevrsna abeceda pokreta capoeire regional) osvojila drugo mjesto u paru sa učenikom Samurayem iz Lebanona.
 
I stvarno, mogu reći. Sretna sam u Libanon otišla, ispunjena se vratila. Beirut je prekrasan, na svoj prepoznatljiv orjentalno europski način. Grad suprotnosti, grad pun  noćnog života i religiozan, moderan i konzervativan, i istok i zapad .
I ono što me najviše zanimalo ovaj put, grad capoeire...

 

Ako im se želite pridružiti, pogledajte  PROFIL
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.