Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Zrinka Lodeta - druga Hrvatica koje je završila ironman!!!
(Rejting 5.00 od 5)
Ironman
Autor: Pavao Vlahek, dr. med.   
Utorak, 23 Lipanj 2009 07:35
A počelo je tako da je prije 4 godine upoznala nekog tipa koji je vozio bicikl u elastičnoj tkanini te brijao noge. Tako da je prvi dejt dogovorila u kafiću izvan grada, bojeći se da ju netko ne vidi sa tim čudakom. Jednom su zajedno išli i na neku treking utrku te su bauljali po Velebitu 19 sati, ali došli u limitu. U međuvremenu je saznala da nokti na nogama mogu otpasti za jedan dan i da ima ljudi koji idu na utrke sporta koji se zove triatlon i da ima nešto dugo što se zove ironman...
U subotu, 20.06.2009., je u češkom gradu Otrokovice održan dugi triatlon ironman distance "TUFO Moraviaman Triatlon 2009" i to njegovo deseto izdanje.

Osim dvjestotinjak natjecatelja, većina  državljana Èeške, čije je to nacionalno prvenstvo, našlo se i desetak  Slovaka, po nekoliko Nijemaca, Mađara, Norvežana i Talijana te 10 Hrvatica i Hrvata i to iz Triatlon Kluba «Međimurje».

Danijel Turek, Mario Pongračić, Saša Moslavac, Branimir Lodeta, Nikola Sobočanec pojedinačno, a Patricija Grbčić i Dragan Milenković u štafeti br 1. te Katarina Nestić i Pavao Vlahek u štafeti br. 2. Mario Pongračić je debitirao dok je ostalima ovo bilo drugi put na ironmanu.



Posebno treba spomenuti  Zrinku Lodeta koja je nastupala pojedinačno te kao finisherka Moraviamana postala druga Hrvatica koja je završila triatlon ironman distance.

S obzirom da su u jednom danu ironman utrku završili  sestra i brat,  Zrinka i Branimir Lodeta, imamo prvi ironsister/ironbrother par.

Plivalo se 3 800m u jezeru Šterkovište, 3 kruga sa izlaskom iz vode nakon svakog kruga. Biciklistički dio od 180 km se vozio po 30 kilometarskoj valovitoj stazi u okolici Otrokovica, sa jednim kraćim usponom većeg nagiba kojeg se je prolazilo 2 puta u svakom krugu pa tako 6 krugova. Trčalo se 4 kruga od 10.5 km po dovoljno valovitoj stazi da razbija ritam trčanja.

Otrokovice je grad od 20 000 stanovnika, malo iznad slovačko-češke granice, jako lijepo uređen sa puno parkova, biciklističkih staza, a konfiguracija terena i izgled okolice najbolje sliče hrvatskom Zagorju, sa većim udjelom žitnih polja, a gotovo nikakvim nasada vinograda.

Kad smo u razgovoru s domaćinima  pohvalili uređenost i ljepotu kraja te staze utrke, ljubazno su zahvalili na komplimentu te kao jedini ozbiljni nedostatak naveli nedostatak Jadranskog mora.

Za «Moraviaman 2009» kao ovogodišnju ironman utrku smo se odlučili već prošle godine i to iz dva jednostavna razloga: jer je startnina samo 80 eura i jer još nismo nikad bili u tom dijelu Èeške, a relativno je blizu (Varaždin-Otrokovice 420 km).

Nakon završenih višemjesečnih priprema i treninga, balansirajući između posla i drugih obaveza tipa male djece, kopanja temelja za vikendice, polaganja ispita, u petak ujutro smo utrpali bicikle i sebe u Citroen Jumper i Opel Zafiru te krenuli put Otrokovica preko Mađarske do Bratislave pa autocestom do Trenčina i preko granice u Èešku. 

Kako smo išli sjevernije tako se sve više oblačilo i dolaskom u Otrokovice počelo je lijevati kao iz kabla te nije stajalo do jutra. Smjestili smo se u «penzionu» samo 300m od jezera u kojem se plivalo te se registrirali za utrku. Usput srećemo Èeha koji nas na tečnom Hrvatskom pozdravlja. Ispostavilo se je da se zove Vladimir Lysenko te da je 1991. kad je počeo rat u Hrvatskoj, autostopom došao iz Praga u Hrvatsku te godinu dana bio pripadnik Zbora narodne garde.

Kišno jutro
Start je bio u 07:00 ,a za štafete u 08:30. Kiša je padala bez prestanka od dana prije pa je temperatura zraka bila 10C, a vode 20'C zbog čega su dozvoljeni neopreni.

Prvi plivač izlazi za 45 min s velikom prednošću, a kiša i dalje lijeva bez naznake za poboljšanje. Naši bez teškoća ubrzo izlaze jedan za drugim te kreću na bicikl, osim Marija kojem na plivanju netko nehotice otkida čip i dio kože na nozi te ga u tranziciji upućuju da nastavlja dalje, ali da neće imati zabilježena prolazna vremena čipom, nego samo konačno.

Tri sata nakon početka utrke kiša je počela jenjavati da bi konačno prestala i stvorila gotovo idealne uvjete za nastavak utrke (15'C, oblačno). Jedino je jak vjetar bio otegotna okolnost.

Naše cure i dečki su vrtili krugove te se obračunavali međusobno umjesto da stanu malo duže na okrepnim stanicama koje su bile izrazito bogate sa izotonicima, vodom, colom, gelovima, energetskim pločicama, bananama, lubenicama, slanim štapićima te sendvičima i pivom.

Sa bicikla prvi silazi  Nikola, a 10minuta iza njega i  Branimir i  Danijel te jure na trčanje. Zrinka silazi sa bicikla sat vremena iza. Naš doktor Saša uništen trodnevnim enterokolitisom i izučavanjem utecaja dijareje na performanse na ironmanu par minuta iza nje, a Mario dvadesetak minuta iza njih.

U štafetama se odvijao obračun. Dragan i ja obavili plivanje, a Dragan i Patricia odvozili svaki po 90km i odtrčali svaki po 21km u svojoj. U drugoj je Katarina  vozila 180km, ja trčao prvih i zadnjih 10km, a Katarina srednjih 20km maratona.

Rezultati
Od najboljih, do posljednjih 10km trčanja, vodio je slovački dvojac, ali ih je u zadnjem krugu pretekao konačni pobjednik Cogan Rudolf sa vremenom 9 sati 1 minuta i 25 sekundi.

Od žena najbolja je bila Jana Candrova sa vremenom 9 sati 57 minuta i 6 sekundi, skoro sat vremena brža od slijedeće plasirane.

U cilju je konačni poredak naših bio ovakav:

Žene:
Zrinka Lodeta  14 h :50min :37 sec  

Muži:
Nikola Sobočanec   11:13:17  
Branimir Lodeta      11:25:04
Danijel Turek          11:34:42
Mario Pongračić      13:58:00
Saša Moslavac        14:18:27

Štafete:
TK Međimurje 1 (Patricia Grbčić, Dragan Milenković) 11:23:30
TK Međimurje 2 (Katarina Nestić, Pavao Vlahek)  11:57:22

Konačni rezultati na http://sportis.cz/csv.php?id=939&co=vysledky&csv=2724
Link na stranice utrke www.moraviaman.cz


Proglašenje se odigralo nakon što je posljednji natjecatelj ušao u cilj, negdje iza 23:00 sata.

Naša Zrinka je u kategoriji osvojila drugo mjesto te se je od svih nas jedina popela na postolje uz gromoglasan pljesak na spomen Hrvatske.

Zrinka
Dok Zrinka ne sredi još dojmove te se odluči nešto napisati, ukratko ću opisati njenu utrku viđenu očima promatrača koji je hodao za njom od početka. A počelo je tako da je prije 4 godine upoznala nekog tipa koji je vozio bicikl u elastičnoj tkanini te brijao noge. Tako da je prvi dejt dogovorila u kafiću izvan grada, bojeći se da ju netko ne vidi sa tim čudakom. Jednom su zajedno išli i na neku treking utrku te su bauljali po Velebitu 19 sati, ali došli u limitu. U međuvremenu je saznala da nokti na nogama mogu otpasti za jedan dan i da ima ljudi koji idu na utrke sporta koji se zove triatlon i da ima nešto dugo što se zove ironman.

Uvidjela je prošle godine u Klagenfurtu koliko je teško stajati na nogama i toliki broj sati navijati kada bole i noge i grlo te koliko je teško slušati ego tripove muškaraca oko sebe koji su sudjelovali na takvoj utrci. Pa je odlučila i ona probati.

U međuvremenu se tu još odvrtilo svašta do starta Moraviamana kada je sa vidljivom tremom uskočila u vodu i počela plivati. Nakon izlaska iz vode u 1. krugu već ju je krasio osmijeh i tada sam znao da će sve biti sasvim u redu. Na biciklu je vrtila krugove i količinu kilometara koje je već više puta odvrtila na treninzima. Sišavši sa bicikla pitala je koliko još ima vremena.

Ja sam, mislivši na cilj «ispod 15 sati», rekao da ima još 5 sati i 50 min za maraton, ali je ona shvatila da je toliko do limita utrke od 17 sati pa je sumanuto jurnula prvih 5km (iako je to na ironmanskom maratonu vrlo relativan pojam). Ipak je s vremenom dobila ispravnu informaciju (a ja bukvicu) te je lagano joggirala sa pauzama za hodanje i tako bez većih problema stigla u cilj nakon 14h i 50 min.

Formula ovog osobnog uspjeha je jednostavna. Postepeno i uporno treniranje u tišini, vjera u sebe te okruženje s ljudima koji vjeruju u tebe, a za one druge Dostojevski je već smislio izreku: «Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakoga psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.»

____

Velike čestitke svim Međimurcima, a posebno velike ZRINKI, bravo, bravo!
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI











AS Forum!AS Oglasnik!

MARKETING

Istina o skijanju

Istina o skijanju
Napokon možete na jednom mjestu saznati sve skijaške i borderske tajne koje su vas uvijek zanimale, a nitko vam ih nije znao ili htio reći.

Rubrike

KontaktMarketingArhivaSitemapNaša misijaDream TeamZa nas pišuRiječ uredniceDrugi o namaNajbolji od najboljih
Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.