TORINO - “Osjećam se dobro, za nekoliko dana vjerojatno ću biti prebačen kući u Hrvatsku, a čim se malo oporavim, vraćam se u špilju Piagga Bella u Alpe gdje sam u srijedu nastradao”.

Riječi su s kojima nas je danas, samo dan nakon što je okončana 93-satna akcija njegova spašavanja, u jednoj torinskoj bolnici dočekao karlovački speleolog Igor Jelinić (43).


Foto@DUŠKO MARUŠIĆ

Tijekom nedjelje operirana mu je slomljena potkoljenica i sanirano iščašeno rame, a prema najavama liječnika, očekuje ga još jedna operacija noge jer se sumnja u infekciju rane.

Četiri dana koja je od trenutka ozljede proveo u utrobi Alpa učinila su svoje i još uvijek je nejasno kakve su komplikacije moguće kad je riječ o infekciji. Informacija koja je objavljena u nekim medijima da se čak razmišlja o amputaciji ozlijeđene noge ipak je bila pretjerana i danas u bolnici nitko o toj opciji nije ozbiljno razgovarao. S druge strane, unatoč zabrinutosti liječnika, Jelinić nije klonuo duhom. Dočekao nas je nasmijan i čak spreman šaliti se na vlastiti račun.

Pokazao nam je i tetovažu na ruci, čovječju ribicu, koja osim generalnog simbola dinaroidnih špilja za njega predstavlja nešto posebno. Poruku koja govori tko je on i što namjerava biti i dalje. Speleolog. Čovjek koji u nepoznato ide jer to želi, pritom se ne boji i, kako je Igor danas naglasio, “ne staje zbog ozljeda poput ove”. Ipak, rado je pristao ispričati i kako su izgledala njegova četiri najdulja dana u životu.

• Kako ste se osjećali u prvi trenutak kad su vas nakon 93 sata napokon iznijeli iz špilje i jeste li tijekom boravka u njoj i u jednom trenutku pomislili da više nikada nećete izaći van?

- Kao iskusan speleolog, od prvog trenutka kada sam se ozlijedio znao sam da me čeka jedno pakleno iskustvo. U špilju smo ušli nekih četiri kilometra, i to do mjesta na kojem nitko ranije nije bio. Kako bi me se izvuklo od tamo, trebalo je puno truda i meni je to odmah bilo jasno. Znao sam da moram biti jak i priseban, što sam i uspio. U kolege iz talijanske Alpinističko-speleološke službe spašavanja nisam posumnjao niti na tren i znao sam da će me izvući jer oni odlično rade svoj posao. Kada su u tome konačno uspjeli, odmah sam odlučio da se u tu špilju definitivno vraćam čim mi bude bolje.

• Kako ste se uopće ozlijedili i što se zapravo dogodilo u špilji Piaggia Belle?

- Dogodila se jedna zapravo neobična stvar jer sam pao sa samo metar visine i uspio se tako teško ozlijediti. Ljudi često padaju i s većih visina pa prođu bez ogrebotine, a mene je, evo, nakon 26 godina speleologije prva ozljeda sustigla na ovaj način. Inače, ova je špilja na neki način prokleta za speleologe, ali samo strance. Posljednja spašavanja u njoj bila su organizirana za nekog Engleza, a ranije za druge kolege, i to isključivo iz inozemstva.

• Kakvi uvjeti vladaju na tim dubinama i kako ozlijeđeni čovjek tamo uopće može preživjeti četiri dana?

- Ove ozljede na površini zemlje ne bi bile ništa posebno. No, dolje u špiljama one su nešto potpuno drugo. Na sreću, uz mene su bili prijatelji iz ekspedicije, Ivan Glavaš i Nenad Kuzmanović. Dečki su me zabavljali i pričali mi viceve. Eto, tako smo ubijali vrijeme. A naravno, treba spomenuti da mi je vrlo brzo nakon ozljede došao i prvi liječnik, inače speleolog star čak 68 godina. On mi je prvi sašio rane, dao infuziju i lijekove.

Što se tiče uvjeta dolje, bio sam kao u nekom vakuumu. Bez želja i razmišljanja osim onih da hoću što prije van. Temperatura je bila oko 2 stupnja, vlaga velika. Tišina i mrak. Nisam mogao ni spavati niti jesti. Samo sam pio čaj i tražio poziciju u kojoj me najmanje boli. Davali su mi infuziju i morfij, ali ništa nije moglo pomoći.

• Koliko je trajalo samo izvlačenje iz jame?

- Zapravo su me počeli izvlačiti već deset sati nakon što sam pao, dakle sveukupno je trajalo oko 80 sati. No kako to izgleda u špiljama teško je opisati nekome tko nije bio dolje. S dvije me strane vuklo po pet ljudi, a i sam sam im pomagao zdravom rukom. Na pojedinim mjestima morali su razbijati prolaze za nosila. Nos mi je više puta trljao o stijene, koliko je bilo usko. Sve je bilo puno ljudi, čujem da je sudjelovalo ukupno oko 150 ljudi, s masom konopa i opreme.

• Vaša prva ozljeda u karijeri završila je u svim medijima u Italiji i Hrvatskoj. Postali ste na neki način zvijezda i prije nego što ste izvučeni na površinu. Kako se čovjek osjeća u takvim situacijama?

- To je pomalo i smiješno jer sam ja u svojoj karijeri spasio mnoge unesrećene speleologe i planinare. Početkom 90-ih bio sam član upravo ove talijanske Alpinističko-speleološke spasilačke službe jer sam tada živio u Rimu. Dakle, sada su me među ostalim spašavali i moji kolege. Ljudi koje dobro poznajem. A da stvar bude i komična, u brojnim demonstracijama dosad glumio sam ranjenika, tako da sam se na neki način navikao smijati na nosilima. No, šalu na stranu, desilo mi se i da kao član Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj spašavam teško ozlijeđenog prijatelja.

• Što su vaši planovi za budućnost? Vaši prijatelji i majka silno su se zabrinuli zbog vas. Planirate li možda umirovljenje ili ćete zbog ozljeda čak biti primorani na to?

- Moj je plan već za četiri dana stati na ovu slomljenu nogu. Mene u špilje vodi glava, ideja i strast. A to, na sreću, nije ozlijeđeno nego samo noga i rame. To su stvari koje će proći. Speleologija je moj život i od njega ne namjeravam odustati nikada i ni zbog čega. Naravno da mi je žao majke koja se brinula jer sam joj nakon pogibije brata u ratu samo ja ostao, ali i ona će morati razumjeti što ja zapravo želim. U ovom trenutku to je povratak u ovu špilju Piaggia Belle koja me uspjela privremeno zaustaviti. I to, da ne bi bilo zabune, ne zato jer ne želim priznati poraz, nego prije svega zato što mi je žao onih prolaza koji su uništeni u mom spašavanju. Moram ići natrag da vidim kakvu sam štetu napravio prirodi. Eto, to sam ja.

_____


Majka Nevenka Jelinić: 'Zadivljena sam, hvala svima'

KARLOVAC - Igor Jelinić trebao bi tijekom današnjeg dana vratiti se u Karlovac, rečeno je na konferenciji za novinare karlovačke postaje Hrvatske gorske službe spašavanja. Osim tima Hitne medicinske pomoći, po njega će otići instruktor speleolog Damir Basara (HGSS). Jelinić prima antibiotike, analgetike i infuziju, a zbog dobrog tijeka oporavka liječnički konzilij odobrio je premještaj u Hrvatsku. Majka Nevenka Jelinić u pismu medijima navodi da je fascinirana koliko je ljudi bilo angažirano oko spašavanja jednog života te kako joj je to ulijevalo povjerenje u uspjeh pothvata. - Ne postoji toliko vrijedan način kojim bismo se moj sin i ja zahvalili jer za takve ljude ljudski život još uvijek ima svoju cijenu. Zadivljena sam i hvala od srca - stoji u pismu.  (H)


____


Večernji list, Piše:: Silvije Tomašević::

Igor Jelinić:: Govorio sam sebi da je ovo samo vježba

Igor Jelinić operiran je u Torinu i osjeća se dobro. Možda će već u utorak biti prevezen u Hrvatsku. Operiran je u nedjelju navečer, a danas smo ga posjetili u torinskoj bolnici Maria Adelaide, na traumatološkom odjelu, u sobi na 10. katu.

– Htio bih otići što prije u Hrvatsku, barem bih tamo mogao čitati novine na hrvatskom – rekao nam je dobro raspoloženi Igor. Liječnici su operirali Igora odmah nakon prvih analiza. Iščašeno rame vratili su na mjesto, tako da više neće biti potrebni dodatni zahvati, ali na gležnju lijeve noge bit će potrebna dodatna operacija. Gležanj mu je operiran, metalnim vijcima pričvršćena mu je slomljena kost. U Torinu je sve prošlo u najboljem redu, a u Hrvatskoj će biti podvrgnut novoj operaciji noge.
 
Igor se smijao i šalio s nama:

– Da se to možda dogodilo nekom drugome, bilo bi mu teže nego meni, jer ja sam vježbao takve slučajave i gotovo uvijek sam ja bio lažni unesrećeni. Sada sam si govorio kako je to samo vježba. Možda je onima koji su me spašavali, a to su pravi profesionalci u organiziranju spašavanja, iako su dobrovoljci, bilo teže nego meni – kaže nam Igor.

'Čvrsti Hrvat'
Liječnici u torinskoj bolnici oduševljeni su Igorovim ponašanjem i držanjem. Nevjerojatno je da netko tko je proveo četiri dana i četiri noći u špilji bude toliko čvrst, da se zna i našaliti. Hrvatskom smo speleologu rekli kako su svi na izlasku iz jame bili ganuti i sretni te da su neki speleolozi komentirali kako netko drugi ne bi izdržao toliko u jami. A Igor, čvrsti Hrvat, jest.

– Ako sam pridonio da se tako dobro misli o Hrvatima, onda mi je drago – spremno je odgovorio Igor.

– Mislim da sam srušio rekord po broju dana koje sam unesrećen proveo u jami, ali sam siguran da sam srušio rekord po broju osoba koje su me spašavale. Takvo je spašavanje  nevjerojatno.

Sreća je u nesreći što mi se to dogodilo u Italiji, jer tu su pravi profesionalci u spašavanju. Da mi se to dogodilo u Africi, vjerojatno bih ostao u jami mrtav. Ne znam ni da li bih bio spašen u Hrvatskoj, možda uz pomoć upravo talijanskih spasilaca – kaže nam Igor. Ispričali smo mu kako su ga spasioci nosili do helikoptera, gdje ga je pregledao liječnik.

– Imao sam osjećaj da me nose u krug, pa sam se pitao zašto to rade – kaže Igor. – Znate što me je nerviralo u helikopteru? – pitao nas je Igor te, na naše iznenađenje, odgovorio: – To što se nisam mogao dignuti i gledati iz helikoptera. Bio sam u helikopteru, a nisam mogao gledati kroz prozor. A bio je lijep dan – kaže Igor. Što se dogodilo u jami?

– Prelazio sam jedan most iznad kojeg je otprije postavljen konop. Zakačio sam se za nj i udario u rame tako da je iskočilo. Od užasne boli gotovo sam izgubio svijest. Pao sam kao klada. Nisam se mogao dočekati na noge kako bih to mogao pri svijesti.

Ostao sam visjeti na konopu i javio dečkima da imam iščašeno rame i slomljenu nogu. Najprije su se počeli smijati, a kada sam im ponovio, nastao je tajac. Odmah su mi priskočili upomoć – objašnjava Igor što mu se dogodilo u srijedu poslijepodne u jami Piaggia Bella na 2200 metara u Alpama na talijansko-francuskoj granici.

Pomoć liječnice
Igor kaže kako je na sličan način već pao najmanje sto puta, ali nikad se nije tako ozlijedio. No, znao je kako bi se jednom i njemu moglo takvo što dogoditi, jer biti speleolog za sobom povlači i takve nezgode.

Liječnica Chiara, koja se spustila u jamu kako bi mu pružila liječničku pomoć, došla ga je pozdraviti s troje svoje djece na izlasku iz jame, izvijestili smo Igora, a on je kazao kako mu je u šali govorila da se ne može s njime zadržavati jer mora dojiti dijete. –  A ostala je sa mnom 24 sata – kaže Igor.