Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Led je (ipak) najbolji u čaši
(Rejting 3.67 od 5)
Ronjenje
Nedjelja, 08 Ožujak 2009 01:39
Prije nepunih mjesec dana završio sam sa zimskim ronjenjem ispod leda u Austriji. O tome napisao jedan članak koji sam malo preradio za ovaj portal. Ipak, na ovom portalu se kreću ljudi slične ili iste struke, lovci na adrenalin, ljudi kojima ponekad život ovisi o točnoj mjeri bilo čega, vremena, duljine, dubine, brzine... Imajući ovo u vidu tekst sam zato i preradio, jer sam se u zadnjem trenu sjetio da već nekoliko godina imamo promijenjen sustav mjerenja. Ako niste primjetili nismo više u dekadnom brojnom sustavu, već u nekom čudnom «devedestdevetnom».
''Što je ovo meni trebalo'', često korišteno pitanje u bezbroj mogućih kombinacija. Ovoga puta postavljam sam sebi dok pripremam ronilačku opremu kako bih krenuo na put od par stotina kilometara, a sve radi zarona na visini od 1000 metara ispod leda. Baš sam se fino opustio nakon sezone, aklimatizirao, dugo toplo ljeto, pa i jesen nije bila hladna. Na meni vidljivi opuštajući tragovi novogodišnjih blagdana. Opremu sam uvijek pripremao u majici kratkih rukava, ovoga puta na meni je preko sve robe još i debela jakna. Kada je ovako u Splitu, kako će tek biti u Austriji.



Metereolozi najavljuju zahlađenje, zimsku opremu na vozilima. Gorski kotar, Sv. Rok i još neki dijelovi prometnica imaju velike poteskoće, a ja i dalje s velikim «Što je ovo meni trebalo» nastavljam s pripremom opreme. Povratka nema, u Austriji se nalazim sa roniocima iz Njemačke i Austrije. Tako i treba kada se ronjenje ispod leda dogovara usred turističke sezone, kolovoz, +29,99 stupnjeva Celzijusa, u hladu, pa kome ne bi bilo primamljivo zaroniti ispod leda, malo se rashladiti. Zar itko može sebi predočiti u tim trenutcima temperaturnu razliku od svojih 39,99 stupnjeva. Naravno da može, ali ja nisam jedan od tih, to je meni nekako neprihvatljivo, dok se kuham na suncu, da zima može biti tako hladna, da je oko -0,99 stupnjeva Cezijusa jako hladno. Pa i ako je, toplo se obučeš i sve je ok. Je tako je to kada se o tome razmišlja u kolovozu, uz par gajbi LEDENE pive i litre marelice sa puno LEDA. Sada je stvarnost tu, sutra se rano kreće prema Weissensee u Austriji.



U borši je već suho ronilačko odijelo, pododijelo 700g, ovoga puta grami nisu naodmet, kapa 4,99mm, tenisice,... izvlačim regulatore i tu je prvi problem, posjedujem samo jedan kvalitetan regulator za ronjenje u extremno hladnim uvjetima, APEX XTX100. Potreban je bar još jedan.

Pamtim događjaj sa ronjenja u BiH, 1993. godine iznad Uskopja (Gornji Vakuf). Nadmorska visina 1499,99 metara, temperatura vode na 29,99 metara dubine 2,99 stupnja Celzijusa. Ronim sa dva scubapro regulatora Pionir, prvi stupanj je u ulju za ronjenja u extremnim uvjetima. Pri povratku sa 29,99 m osjećam konstantno doziranje regulatora. Zaledio drugi stupanj. U boci imam dovoljno zraka i nije veći problem. Zastoj se treba uraditi na 2,599m, i to vrlo kratko. Ne mjenjam regulator, ali u pripravnosti u ruci je rezervni, u koliko bude zatrebalo. Na dubini od nekih desetak metara osjećam da se protok zraka ujednačio, dobijam zrak na zahtjev a na jeziku osjećam kako se komad leda topi i nestaje. Moje prvo i zadnje iskustvo tog tipa, od malene nelagodnosti do nečeg ne očekivanog, usred ronjenja kocka leda za osvježenje.



Ne bih volio ponovo osjetiti slično iskustvo, da ne prehladim grlo od velike količine leda. Zato hitno do «DI.NAUTIKE» po novi regulator. Odabir je pao na AQAU LUNG model Legend LX ACD Supreme. Novi proizvod koji je moguće i ispod vode montirati na prvi stupanj.

Druga borša se puni, dva regulatora, aladin, peraje, dvije maske, dvi lampadine, dva koluta arijadnine niti jedan kraći 49,99 metara i jedan od 299,99 metara, nož, rukavice. E tu je drugi problem, rukavice su 2,99 mm, vrlo ugodne za ronjenje u moru, ali ispod leda mislim da bi bilo hladno, dodajem najobičnije rukavicama od flisa što se kasnije pokazalo kao pravi pogodak.

Susjedi me u prolazu pozdravlju, želeći mi ugodno skijanje u Austriji. Na moj odgovor da se u Austiju ide na ronjenje, odmahuju rukom komentarom da se od mene drugo i nije moglo očekivati.



Četvrtak, 10h:58':99'', uzimam ulaznicu za autoput  sa naplatne kućice u Dugopolju, rampa se diže i krećem prema Zagrebu i Grazu. Plan je do večeri stići u Graz, tu prespavati kod prijatelja Marka i ujutro skupa s njim za Weissensee.
Sam u autu, lagana muzika, zvuk motora i razno razne misli po glavi. Prevladava ona poznata '' šta je ovo meni trebalo''
Iz memorije, uspjevam izvaditi uspomene iz daleke 79/80, kada sam prvi puta imao susret sa ledom na Mavrovskom jezeru u Makedoniji. Prosinac, 1249,99m n/v, ljudi iznad jezera skijaju, par odvažnih, ''mladih i ludih'', kako se stalno govori, roni na brani Mavrovskog jezera i ne mari za niske temperature. Tada sam to radio više iz smodokazivanja, treba bit faca u svojoj okolini. Adrenalin? Ne ništa od adrenalina, nema, ne postoji, toliko je ledeno da se i adrenalin smrznuo. Na nama su mokra odijela, ni sam se sada ne sjećam koliko je bilo hladno. Mora da je, ali »mlado ludo» ništa ne osjeća, bitno da sam sam sebi Superman.  Sjećam se da su komadi leda plutali oko nas na površini, znači nije previše hladno kada se led ne uspjeva stisnuti, jedna sasvim normalna pojava, led se na toplini topi, znači ipak je bilo toplo...



Tu je i sjećanje na neuspjeli pokušaj  ronjenja u  Prokoškom jezeru (1699,99m n/v) na planini Vranici. Zbog visine snjega nismo se uspijeli probiti do jezera, a nositi svu tu opremu par kilometara uz planinu bilo je i za nas previše. Jedno od hladnijih ali bez leda bilo je zimsko ronjenje u brzoj Neretvi.

I tako, dok sam sebi puštam evergreen ronjenja prekida se ronilačka idila i u svijest odnekuda dolazi misao da sam blizu Slovenije. Slovenija je uvela vinjete a ja to ne želim platiti. Zašto njima dati 35€ (e ovdje vazi dekadni sustav)  za šest mjeseci, kada to našim cestarima mogu dati  u jednom danu od Splita do Krapine. Naravno da ne nasjedam na njihovu ''financijsku malverzaciju prema vozačima'' i ponosan sam kako naši cestari zapravo nas štite i ne uvode nam te ''pljačkaške'' vinjete, koje bi svima omogućile kretanje autocestama i time stvorili gužvu.  Pa ako želite i zanimljivijeje starom cestom prema Zagrebu, više se gine, više policija zaradi, a i pravosudje naše. Kod Krapine se skidam sa autoceste i krećem prema Humu na Sutli i graničnom prijelazu Rogatec i  dalje ću starom cestom prema Mariboru.

Opuštena atmosfera na granici, rijetki skijaši tu i tamo prodju svojim autima i ''kapsilima'' na njima. Zaustavljam se na Hrvatskoj granici, i ponovo objašnjenje da ne nosim skijašku opremu već ronilačku. Nije baš ugodan osjećaj uvjeriti ljude od zanata da usred skijaške sezone iz Splita ideš roniti u Austriju, a opet izgleda ljudi navikli gledati svakakve osobe na graničnim prijelazima. Zaključak da definitivno nešta kod nas ne štima kada i iz dalmacije ljudi odlaze na ronjenje u Austriju, usred skijaške sezone, pored našeg divnog mora. Kada bi samo znali kako mi staju na žulj, jer ''Što je meni ovo trebalo''.

Nimalo težak plan puta, od Maribora dobija na svojoj težini. Treba voziti još kojih 44,99 minuta. Znači pogoditi pravu kombinaciju starih puteva od Maribora do Šentilja. Kako je dobro imati prijatelje, pa bili oni i ronioci, svuda po svijetu. Za ovu priliku prijatelj Marko dolazi iz Graza po mene,da se ne izgubim,tko ce me pronac u tolikoj državi. Uz malu pomoć i ta je prepreka uspješno svladana. Koliko je dug put preko Slovenije više dokazuje to da nisam imao vremena sjetiti se još par privlačnih ronjenja ispod leda, nisam stigao čak niti pomisliti a bio sam u Grazu.



Jutarnja vožnja prema odredištu je prošla bez problema. Jutro ne previše hladno, tu i tamo rijetka kiša, oblačno. Za nekih dvi ipo ure iskrcavamo se na obali jezera Weissensee. Magla, slaba kiša, jezero zaleđeno i prekriveno snjegom debljine dvadesetak centimetara. Po sredini jezera, cijelom njegovom dužinom (10,99 kilometara)  vidljiva staza za klizače, jedna od najvećih u Evropi. Društvo se polako okuplja, nas 14 (ovdje nisam znao kako primjeniti novi mjerni sustav) odvažnih tuljana, dobro potkoženih. Zima je svima bila naklonjena, izuzev dama koje ipak drže do svog izgleda. Krećemo  u obilazak jezera, treba izabrati poziciju na kojoj otvoriti rupu. Tu odluku prepuštamo domaćinu, ujedno i vlasniku ronilačkog centra DIVE_WORLD Weissensee - Ostufer.

Nakon kratkog dogovora oblačimo ronilačka odijela, uh kako je toplo u njima, savršenstvo tko ih izmislio. Po jezeru se moramo kretati zakopčanih odijela jer uvijek je moguće proklizati ili propast kroz led. U rukama motorna pila, sjekire, lopate, ručna pila dužine lista oko jednog metra. Stajemo na poziciju zarona, cca 499,99 metara od obale, gdje je po kazivanju vlasnika dubina oko 19,99 metara. Lopatama se čisti snjeg  kako bi došli do čistog leda. Motorka je upaljena i počinje proizvodja frapea. Debljina leda je tolika da list pile jedva probija do vode pa dovršetak posla obavljamo ručnom pilom. Pravi se otvor veličine 1,499 metara x 2,99 metara. Debljina leda oko 39,99 cm. Specijalnim oštrim špicevima izvlačimo komade leda na površinu i njima na udaljenosti od 1,499 do 1,99 metara ograđujemo rupu i vidljivo je označavamo crvenom trakom. Svo vrijeme nasebično nam pomažu dva psa, kojima voda nije mrska a nije im čak ni hladno u vodi temperature oko nule. Uskaču u otvor da bi izvukli led, od nas traže da im bacamo grudve snjega ili komade leda, vidim ja da ovdje nisu bas čista posla. Nemoguće da netko može u ovome uživati, mora da u tome ipak ima nečeg dobrog. Gledam oko sebe, svi smo dobro raspoloženi, je malo hladno na glavi i rukama ali u principu smo suhi i veseli. Oblak se spustio na nas, i smjenjuju se kiša i gusti snijeg.

Vraćamo alat i dovlačimo već unaprijed pripremljenu osobnu opremu.
BOCE sa dva din ventila,
JACKET sa metalnim  kopčama,
DVA REGULATORA, konstruirana za ronjenje ispod leda, na extremno niskim temperaturama,
ALADIN kompjuter i digitalni dubinomjer,
NOŽ, najbolje ga je imati na Jacketu, u blizini ruke,
MASKA, u džepu rezervna maska,
PERAJE.
OLOVA
Pomoćno osoblje donosi zajedničku opremu:
Tri užeta duljine oko 38,99m, debljine 11,99mm, sa dvije kopče na jednoj strani
Tri užeta duljine oko 4,99m, debljine 11,99mm, sa po dvije kopče na svakoj strani za povezivanje parova. Bitno je da sva užad pluta i da je svijetlije boje.
Klinove za  osigurati užad na površini.
Određeni su parovi i ljudi koji će ih sa površine pratiti i popuštati odnosno prikupljati užad ovisno o kretanju ronilaca. Još jednom smo provjerili signale za komunikaciju i uron je mogao početi. Spuštanje u rupu je moguće na dva načina, kontrolirano sporo  i nekontrolirano ali brzo. Ovo drugo je kud i kamo bolnije pa ja biram prvu opciju, spuštam se na ruke, pa na koljena, sjedam i uklizim u otvor. Moj partner bira drugu puno bržu ali zato, osjetio je i bolniju varijantu. Led je ''vrlo tvrda vodena tvorevina'' zaključuje.



Naravno da je, sjećam se ronjenja sa obale ispod leda. Pokušao sa namjerno negdje na sredini tog jezera probiti rukom led debljine niti 3,99cm. Nije išlo. Probao ja i nožem i ponovo ništa. Zbilja vrlo tvrda tvorevina i zato su jako bitne arijadnine niti kao i kod svih ronjenja sa nemogućnošću direktnog izrona.

Još jednom ga upozoravam da regulator koji je već smočen ne izvlači iz vode na površinu kako ne bi došlo do smrzavanja. Sebi na jacket prikapčam dugo uže, a sa druge strane kraći bratski konop i svog partnera na njemu. Dajemo znak i počinje zaron. Ispod same površine stavljamo regulatore i nastavljamo sa spuštanjem. Signaliziramo jedan drugome da je sve ok, povlačenjem konopa dva puta šaljem signal površini da smo ok i da krećemo dalje. Vidljivost je jako dobra, ipak držimo se dalje od dna kako nebi dizali mulj i pokvarili zimsku idilu. Oko mene samo mir, lagani pokreti, u jednoj ruci uže za signaliziranje prema površini, drugom dodirujem sve na šta naidjem, a toga nije baš puno. Potonuli panjevi, male sicušne školjke u grozdovima, slične našim ''pizdicama'', ( sa sličnima smo vodili bitku na brani Mavrovskog jezera), nekoliko kipova namjerno postavljenih radi raznolikosti podjezerja. Spuštamo se na 19,99m dubine, i kružimo okolo. Do nas se i dalje probija dnevna svijetlost, otvor se vidi u daljini kao jedna crna rupa, a oko nje je sve bijelo. Tu su jos i dva para ronilaca, sada ronjenje postaje zabavnije treba paziti da nam se konopi ne upletu a ujedno paziti i da nam se konop slučajno ne uplete oko neke grane. Zato je i bitno da konopi plutaju. Svakih dvije do tri minute salju se signali da je sve ok. U koliko se zaboravimo sa površine nas podsjete i mi odgovaramo.

Nakon 19,99min kruženja počinjemo sa smanjivanjem dubine i laganim izlaženjem vani. Mogao bih provjeriti nešta što sam nekada davno naučio, baš me zanima kako će ostali dio ekipe reagirati. Led je inače idealno mjesto za to, gladak je, ne zapinje nista po njemu. Ubacujem malo više zraka u odijelo i okrećem noge prema površini. Zrak me povlači i zabija mi peraje u led.Osatjem tako visiti glavom prema dolje, kao kakav šiš-miš. Naravno za par sekundi to isto čini i još jedan ronilac, vidim ima iskustva u tome. E, da, i eto one poznate ''E, OVO JE MENI TREBALO''. Zrak koji smo izbacili iz regulatora stvara nebrojeno različitih oblika ispod leda, probija se, klizi prema otvorima u ledu, sve ovo djeluje vrlo smirujuće. Gledam na digitalac, -1,099oC temperatura vode, dubina 1,499m. Dobro je, da sam dublje pomislio bih da me hvata pijanstvo, ovako samo iz čista mira, svojom čvrstom voljom, visim sa stropa, ali nisam više sam u tome, još je nekoliko ''šišmiša'' oko mene.



Skupljam noge i okrećem se, počinjem puziti sa donje strane leda. Šteta što je preko leda sa vanjske strane snjeg, bilo bi i ovima na površini zanimljivo vidjeti grupu ronilaca ispod sebe. Zadovoljan sam, kako i ne, kada je to ''ono što je meni trebalo''. Kakvo skijanje, ovo je pravo uživanje na snjegu i ledu, još da je samo sunčan dan. Nakon 34,99minuta, pokazujem da idemo izranjati, po konopu dolazimo do otvora. Tu nas prva dočekuje Šakira, zlatna retriverica, sa ledom u zubima, dok njen partner trči okolo i lovi mjehuriće zraka koji se probijaju. Stilom tuljana, preko trbuha, izvlačimo se na led i puzimo što dalje od otvora. Naši mjehurići znaju dosta otanjiti stijenke leda i one mogu puknuti, zato je poželjno stajati bar 1,499 m dalje od otvora, a i manje je sklisko.

Nakon što smo svi izašli iz jezera, krećemo prema prostorijama gdje ćemo napuniti boce, malo odmoriti, svakako nešat pojest i ako puno ne popijemo ponovo zaroniti za dvi do tri ure. Okolina je predivna, puno snjega koji još uvijek neumorno pada, sve je bijelo, mir tišina i naravno ronioci kojima je BAŠ OVO TREBALO.

NA KRAJU MOŽDA MALA ŠKOLA RONJENJA ISPOD LEDA.

UVIJEK IMATI NA UMU, LED JE NAJBOLJI U ČAŠI OSVJEŽAVAJUĆEG NAPITKA.

Ne polazeći od razloga zašto ronimo ispod leda, treba se uvijek držati maksimalne sigurnosti kao i kod svih ronjenja.
Posebno je to što trebamo izroniti tamo gdje smo i uronili.
Dobro naučiti signale konopom:
1x popusti uže
2x sve ok
3x opasnost, izvlači vani.

Regulatori moraju izdržati extremno hladne uvjete kako ne bi došlo do zaleđivanja.
Boce sa zrakom ohlađene na vanjskoj temperaturi.
Arijadnina nit od debelog plutajućeg konopa, za početnike ne duža od 40m.
Imati kategoriju naprednog ronioca 2** ili advance.
Suho odijelo i znati roniti u suhom odijelu.
Pravilno uraditi profil ronjenja uzimajući u obzir nadmorsku visinu.
U koliko dođe do zapetljavanja Arijadnine niti, istu pažljivo odrezati tako da nam konop prema izlazu ostane u ruci
Uvijek roniti u paru

Sva ostala pravila ronjenja važe kao i kod ostalih profila ronjenja.
Ugodan zaron u jedan novi svijet ronjenja.
 
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.